
Nema dobrog odgovora na pitanje šta se to događa sa nama. Nije poznato i nismo do kraja raščistili s tim ko i šta sme da nam radi. Izgleda da može bilo ko bilo šta, a mi ne pristajemo da se branimo.
Takav oblik pasivne rezistencije donosi u Srbiju neprekidan dan žalosti, stanje koje možda nismo dovoljno razumeli, jer bolja vremena ne pamtimo. Čitave generacije su već odrasle u tragedijama, a pokušaji da se nađu odgovorni za njih donose nove.
Feudalac je najavio formiranje nelegalnih odreda za fizičke obračune sa njegovim protivnicima. Ili licima koja pred njegovim velikim delom ne iskazuju dovoljno ushićenje. „Lojalisti“ su postali izaslanici javnog državnog terora, imaju na sebi žig zakletve svom tvorcu i dato im je da rade šta žele.
Najbogatiju kreativnost svedržac ostvaruje u proizvodnji zla i to ga svojstvo čini posebno gordim. Rezultati onoga što je učinio vide se po celoj Srbiji koja oplakuje sebe i ne može da krene dalje od toga. Režim ubija ljude i njihove živote, optužuje sve nas koji nismo oni, kako nas plaćaju sa strane da bismo odbranili ostatke slobode. Tragaju za obojenim revolucijama koje prepoznaju u krvi kojom je ofarbana čitava zemlja.
Ustanak studenata je razbio skoro sve mutne snove ludaka u odori kralja i doveo ga do serije nervnih slomova. Za mesec dana svakosatnog landaranja, nije uspeo da sastavi nijednu suvislu rečenicu, niti da se, makar poslednjim poštenjem nitkova obrati sebi i prizna da je grešan i da mu treba oprost svih ili makar bilo koga. Ali, to se nije dogodilo i ta je pojava studente Srbije još jednom proglasila za neprijatelje a i svakoga ko bi ih podržao: njihove roditelje, rodbinu i građane Srbije sklone da mu se odupru.
U svojoj ubilačkoj kreativnosti feudalac je sa trustom lojalističkih mozgova smislio idealan plan za rasterivanje studenata: čovekoliki stvor sedne u auto, zaleti se u masu, pa koga zakači. Koga zakači, on ga ponese pedesetak metara i zbaci na kolovoz.
Jedne večeri, kad je takva kampanja tek počela, on se začudio čuđenju: umijte se hladnom vodom, skinite krmelje. Normalno je da vozač nosi na haubi onoga koji ometa saobraćaj, isprečio se a nije se sklonio.
To je bilo zeleno svetlo za nekažnjivi zločin. Komandant je rekao, može da se krene!
Od tog prvog lojalističkog nošenja na haubi, bilo ih je još najmanje dvadesetak. Ako sam dobro brojao, a verovatno nisam, bilo je tih odnošenja studenata na haubama mnogo više. Komandant Srbije, podnaduo i smežuran od straha, bio je uveren kako je našao savršen model uterivanja straha i razbijanja ljudi.
Vozite, pa ako neko pogine, reći ćemo da su vozili njihovi.
Juče je izvršilac teškog ubistva u pokušaju to zaista probao da učini. Bio je brutalan i odlučan da ubije.
Možemo da slutimo da su negde na skrivenom poligonu poređane lutke umesto ljudi, i da tamo lojalisti vežbaju vožnju u ime naroda i njegovog kralja. Ako neko i ubije, to je rizik patriotskog posla, mala žrtva za neprocenjivu glavu.
U tom sumanutom svetu sve su zamisli realne. Ovu vlast mogu da čuvaju samo ubice.
Gde su onda ljuti srpski muževi koji su obećali da će čuvati pobunjene momke i devojke? Ivanka Popović kaže da ih ne smemo ostavljati same. Opozicija ne mora da im se meša u posao, ali treba da bude na opasnim mestima. Lojalisti računaju sa defanzivom pobune i preteranim oprezom u pružanju fizičkog otpora.
Ješić je najavio posebnu vrstu borbe i odjednom ga nigde nema. Opozicija čuva svoj salonski stil i deli saopštenja, umesto da izađe na ulicu i prima udarce na sebe. Ostavili su vladara kao nedirnuti totem a samo je on centar razrešenja. Politički cilj je njegov pad, i to je u bliskom vremenu neizbežan rezolutni zahtev. Izgleda kao da srpska opozicija oseća veće pouzdanje uz njegov opstanak i ne dovodi ga u pitanje.
Ne bih da zloslutim, ali sve što se događa naslućuje nove tragedije. Jučerašnji napad pokazuje uspon nasilja ka potpunoj surovosti. Nedoumica o tome imaju li ljudi prava da se brane postaje predmet modela pobune.
Poremećeni vrhovni komandant nasilja ima pod sobom sva sredstva, i čitav vozni park koji može da uputi na studente, ostale lojaliste koji dolaze iz male crkve, kobre i navijače koji ga još ne mrze, policiju pa i Mojsilovića. To su rekviziti za poslednji čin koji će se odigrati pred svima.
Ne treba mu stalnim odstupanjem pomagati u tome da postane masovni zločinac. Na mudrim i odlučnim ljudima je da vide kako da mu tu pomoć uskrate.
Peščanik.net, 17.01.2025.
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)
- Epski marš - 31/01/2025
- Nenasilni ustanak - 24/01/2025
- Poslednji čin - 17/01/2025