Reklama: Srigao je sladoled
Foto: Peščanik

Predrag Kon, 22. mart 2021:

„Nema potrebe da se proveravaju antitela. Čini se da je to postala moda. Ljudi treba da shvate da je sve već ispitano. Na primer, kod vakcine Sinofarm 78 odsto vakcinisanih će imati antitela, a preostali neće, ali to ne znači da neće biti zaštićeni.“

Predrag Kon, 9. maj 2021:

„Jasno je svima nama koji se bavimo ovim poslom da oni koji nemaju antitela posle dve doze, a prošlo je vreme, treba da prime još neku – ili dozu te iste vakcine, ili da promene vakcinu.“

Kojem Konu čitalac da veruje, onom od 22. marta ili ovom od 9. maja. Pipamo u mraku, svaki dan iskrsne nešto novo. Znanje se akumulira i u skladu sa tim menjaju se stavovi. Znači, da verujemo Konu od 9. maja? Ali, pogledajte Kona od 22. marta: on ne pipa u mraku, on već sve zna. Poslušajte ga ponovo: „Ljudi treba da shvate da je sve već ispitano“. Tog 22. marta on je već sve shvatio, više ne pipa u mraku, jer – „sve je već ispitano“. Ne samo da sve zna, nego je spreman i na podsmeh s visine: „Nema potrebe da se proveravaju antitela. Čini se da je to postala moda“. Pomodarstvo, dakle, onih koji još nisu sve shvatili i ne znaju da je sve već ispitano.

A ipak, 9. maja: „Jasno je svima nama koji se bavimo ovim poslom da oni koji nemaju antitela posle dve doze, a prošlo je vreme, treba da prime još neku“. Od 22. marta do 9. maja – 48 dana. U slučaju Kona, reklo bi se, 48 dana koji su promenili svet. Od – antitela nisu bitna za zaštitu – do: morate imati antitela da biste bili zaštićeni. Svet, epidemiološki, izvrnuo se naglavce. Ali, jedna stvar je ostala tvrdoglavo nepromenjena – nadmena retorika. „Jasno je svima nama koji se bavimo ovim poslom…“, ili – nama je sve jasno, mi smo odavno sve shvatili jer, sve je već ispitano. Osoba pri zdravoj pameti, koja stubokom menja svoje stavove, ne bi smela da koristi takvu retoriku, naravno. Ali, govorimo o Konu.

Hoću da kažem, pitanje kojem Konu verovati zavodi na krivi trag. Ono implicitno pretpostavlja da postoji barem jedan Kon kome se može verovati. Ne postoji. Kao Vučić, njegov apsolutni (i u smislu totalitarni) šef, Kon laže. Ne zato što menja stavove, nego zato što svaki novi svoj stav predstavlja kao neprikosnoven. A sve koji bi u taj stav s dobrim razlozima mogli da posumnjaju, Kon nipodaštava, nazivajući ih pomodarima, neobaveštenima, neupućenima. Samo Kon može oponirati Konu. Samo Kon može iznositi stavove suprotne Konovim. Jeste, sve isto kao Vučić. No, ni to što laže i što je arogantan, nije najgore kod Kona. Može se lagati smisleno, dok Kon laže besmisleno.

Ponovo izjava od 9. maja: „Jasno je svima nama koji se bavimo ovim poslom da oni koji nemaju antitela posle dve doze, a prošlo je vreme, treba da prime još neku – ili dozu te iste vakcine, ili da promene vakcinu“. Pitanje za 3.000 dinara: kako oni koji nemaju antitela posle dve doze vakcine da znaju da nemaju antitela? Jedini način je – da postanu pomodari i odu da sami provere antitela. Ali, to dalje znači da apsolutno svaka vakcinisana osoba treba da ode i proveri da li posle druge doze ima antitela. A to konačno znači da bi provera antitela morala biti obavezna za sve koji su se vakcinisali. Da li je Kon nešto rekao o tome? Nije, naravno.

Kao Vučić, Kon beži od odgovornosti. Ako se razbolite od kovida posle druge doze vakcine i ako se to ispostavi kao teži oblik bolesti, Kon će vam objasniti da je to zato što niste imali antitela. A to što niste znali da nemate antitela, samo je i isključivo vaša stvar, jer niste bili pomodar i proverili na vreme imate li – antitela. Tako ovde izgleda kampanja za vakcinaciju: vakcina je savršeno uspešna i pošto je primite savršeno ste bezbedni. To nije tačno, nema savršeno uspešnih vakcina. Ali, i kada su daleko od toga da budu savršeno uspešne, vakcine su i dalje daleko najbolje sredstvo za zaštitu od zaraznih bolesti. Nema razloga da se laže.

Kon naprotiv misli da samo lažima može nagovoriti ljude da se vakcinišu. A jednom kada se vakcinišu, Kon će spokojno priznati: pa dobro, jeste, malo sam lagao, ali ne mnogo. Istina je da kod nekih osoba dve doze vakcine neće razviti antitela, ali je laž da su antitela nebitna. Ako želite da budete sasvim sigurni, proverite, na svoju ruku, antitela, pa se javite za treću dozu. Hm, a šta ako se i za treću dozu ispostavi… Taj most ćemo preći kad do njega stignemo, sva je prilika nekom novom laži.

Svi smo mi odrasli ljudi. Svi smo mi u stanju da razumemo i prihvatimo da su neka rešenja najbolja i kada nisu savršena i do kraja proverena. Pogotovo u situaciji kada je kriza velika i potencijalno može odneti mnogo života. U takvim situacijama najgora je retorika – ja znam a vi nemate pojma, morate stoga biti apsolutno poslušni i raditi šta vam kažem. Ne samo zato što je to laž i trenutno izaziva nepoverenje. Kada zahtevate apsolutnu poslušnost, to sa sobom vuče da ste spremni da prihvatite apsolutnu odgovornost. Kon, kao Vučić, naprotiv, zahteva apsolutnu poslušnost i istovremeno se oslobađa od svake odgovornosti. Oslobođenje od odgovornosti u Srbiji košta – 3.000 dinara po glavi vakcinisanog.

To sa antitelima nije jedina besmislica Konova. Daleko od toga. Za kraj, evo još jedne od istog 9. maja: „Zbog propisa se ne može očekivati da vakcinacija trudnica počne istog dana kada struka kaže da treba da se vrši“. I još: „Lekar koji postupa izvan toga, postupa mimo zakona. Ovo govorim ne samo zbog gledalaca, nego i zbog onih koji treba da ubrzaju čitavu birokratiju, koja ide sporo“. Kon legalista. To je novost. Čitalac se seća da je vakcinacija u Srbiji počela mimo zakona, to jest pre nego što su vakcine bile kako-tako odobrene. Pre nešto manje od pola godine težina krize bila je dovoljan razlog da se propisi zaobiđu. Danas pak, zakoni su prepreka da se od bolesti zaštiti jedan nemali broj osoba u Srbiji.

Naravno, nije reč o propisima. Naprosto nema dovoljno podataka. Pa to tako treba reći. Za sad niko ne može da dâ bezuslovnu garanciju da je vakcina sasvim bezbedna za trudnice. Tome su se najviše približili ljudi iz Pfizera. Za sada, oni veruju da vakcina ne može da šteti trudnicama i da je bolje da je žene u drugom stanju prime nego da je ne prime. To je poštena izjava. Tako se dele rizik i odgovornost. Ali, Kon nije pošten. On laže i poziva se na zakon. A mogao je da kaže, najbolji način da se zaštite trudnice i svi drugi koji iz nekog razloga ne mogu da se vakcinišu jeste da se vakcinišu svi ostali. Ali, Kon ni to ne može da kaže, jer je lagao o antitelima… ili o čemu već da je trebalo lagati u datom trenutku.

Ne haje Kon, njegova savest je izgleda mirna, sa 3.000 u džepu.

Peščanik.net, 11.05.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)