Prajd u Beogradu 2019, foto: Milica Jovanović
Prajd u Beogradu 2019, foto: Milica Jovanović

Šta je razlog da se formiranje vlade odugovlači nakon 5 meseci od izbora koji su održani još 3. aprila i koji su neshvatljivo trajali skoro 3 meseca. Što do sada u Srbiji nije zabeleženo. Kada su konačno overeni mandati poslanika, održana je konstitutivna sednica Skupštine na kojoj su izabrani predsednik i potpredsednici Skupštine i završeno je formiranje skupštinskih odbora. Onda je opet počelo čekanje i otezanje da predsednik Vučić imenuje mandatara koji će formirati vladu. Ko će to biti, za koga će se Vučić odlučiti? I na tu odluku se nepotrebno čekalo, dok se oko mandatara u javnosti nesnosno žongliralo. Bila je to novinarska znatiželja, a zapravo praznina koju treba nekako popuniti uz pomoć brojnih analitičara, koji svi dobro znaju da je ime predsednika vlade nevažno, jer će on raditi ono što mu predsednik Vučić naredi.

Dva dana je tajio koga je konačno odredio za mandatara, izigravajući da to ne može da kaže kao predsednik stranke, već su mu potrebna još dva dana da bi se pretvorio u predsednika države koji po Ustavu saopštava mandatara. Kao da on ne vrši obe funkcije istovremeno.

Konačno smo čuli odluku predsednika da će Ana Brnabić biti stara-nova predsednica vlade. Tom prilikom je Vučić saopštio da će njen mandat trajati samo dve godine. Zašto je skraćen mandat i da li to znači da će biti novih izbora za dve godine, nije rečeno i ne zna se. Čulo se da je „šef“ premijera rekao da će posle Ane Brnabić na to mesto doći Miloš Vučević, sadašnji gradonačelnik Novog Sada. Predsednik je izgleda rešio da jedan četvorogodišnji mandat predsednika vlade podeli da dva dela, prvo dve godine Brnabić, pa onda da nastavi Vučević.

Koliko juče smo od stare-nove mandatarke Ane Brnabić čuli da će vlada biti formirana do kraja septembra. Zašto toliko da se čeka? Kako je krenulo, čini mi se da neće ni tada, nego poslednjeg dana kada ističe rok za formiranje vlade. Za to neshvatljivo čekanje, prvo na skupštinu, pa zatim na vladu, nema drugog odgovora nego da Vučić nastavlja sa razaranjem temeljnih institucija države: zakonodavne i izvršne vlasti, a treću granu vlasti – pravosuđe je bezobzirno već sredio i stavio pod kontrolu. Cilj je da od demokratskih institucija ništa ne ostane, već samo njihove ljušture. Zato se izvodi ova komedija čekanja da bi ostao samo on – Aleksandar Vučić vladar.

Dokazi za takve namere gotovo su nepotrebni. Dovoljno je podsetiti da je predsednik Skupštine – poznati razbojnik Dr Orlić, sramno objavio da će Skupština raditi pod Vučićevim rukovodstvom. Za predsednika vlade i vladu se to podrazumeva. I zato nema žurbe ni sa izborima na kojima se mesecima broje glasovi, a iz istih razloga nema žurbe ni sa Skupštinom i vladom. Vučić komotno sam odlučuje, a EU veličine i najveća sila SAD se zbog toga ne uzbuđuju; samo im je važno da se ne napravi neki rusvaj, odnosno oružani sukob na Balkanu koji bi koristio njihovim neprijateljima, u ovom slučaju Rusiji. U trendu je svetsko širenje ultra desnih, konzervativnih i profašističkih organizacija, partija i vlada. Jedna takva vlada nam je u komšiluku. Orban je postao svetski lider među takvim organizacijama i odličan je Vučićev drug.

U trendu desnih ultraša, Vučić nije slučajno dobio nadimak „mali Putin“. U Rusiji je već predloženo da se ukine državna funkcija koja nosi naziv predsednik, jer ne priliči Putinu ta zapadna izmišljotina. Pao je predlog da se umesto degenerisanog zapadnog predsednika u Rusiji zvanično uvede naziv vladar. A kod nas se ne zove vladar nego glavni šef.

Mnogi problemi muče uplakanog predsednika Srbije. Mora da uvozi preskupu struju, a za to su mu potrebni bilioni evra koje nema. Uz to ide i mračno predviđanje da će biti restrikcija struje, a zima će biti strašna, pa ko živ ko mrtav dočekao proleće ili ostao zavijen u ćebe. Eh, da su Vučićeve muke samo struja, gas, nafta, novci, pobune i blokade Gazele. U toj nesreći namestila mu se i ona najveća: Kosovo i Kurtijeva napast oko reciprociteta, to jest registarskih tablica i dokumenata. Zbog kojih se po narudžbini iz Beograda dižu barikade i rastu tenzije na severu Kosova. Odmah su Vučiću seli za vrat najviši zvaničnici EU, ovoga puta pojačani Amerikancima koji su se ozbiljno umešali da se strasti oko tablica i dokumenata stišaju. I lansirali su bogohulnu poruku da se ne kaže ’Kosovo je Srbija’, nego ’Kosovo i Srbija u EU’. Bilo je na kraju i dugih noćnih razgovora sa Eskobarom i Lajčakom, koji nisu mogli biti prijatni.

Usred te histerije i žaleći se na muke Tantalove, Vučić je uzviknuo da su mu na sve to još došli i ti „pederi“. Baš tako je rekao.

Ishod je bila njegova izjava da Ervoprajda neće biti. Vladar je odlučio da nelegalno zabrani ovaj događaj. Sa tom zabranom će teško ići, jer ona nije u Vučićevoj nadležnosti. Šta god on da kaže, Evroprajda će biti. U njegovoj nadležnosti nije ni organizacija događaja, niti ona ima ikakve veze s njim. Sve manjine imaju pravo na okupljanje i zahteve da se njihova prava poštuju, a ukoliko im preti nasilje, vlast je dužna da ih zaštiti. Srbija kao članica Saveta Evrope mora da poštuje zabranu diskriminacije građana i svih manjina po bilo kom osnovu. A Evroprajd je dogovaran godinama i organizatori i strani učesnici neće odustati od dolaska u Beograd. Prijavio se i američki ambasador Hil da će se Prajdu pridružiti.

Dok Vučić nelegalno zabranjuje Prajd, na drugoj strani su priređene masovne tobožnje verske „litije“ za porodicu, srpstvo i pravoslavlje, a iza kojih stoje ultradesničari i ekstremni nacionalisti i fašisti. Čula sam mandatarku kako kaže: imajte razumevanja, nije to zabrana, nego molba da se Prajd ne održi jer imamo mnogo problema; mnogo se nakupilo, pa nije reč o tome da se namerno gaze prava jedne manjine, nego eto prosto smo u haosu. A zapravo su u teškim problemima građani, dok ta lažna mandatarka i njen šef ne preuzimaju nikakvu odgovornost. Kukaju i traže razumevanje, ali i nelegalnu zabranu Prajda preko leđa najugroženije manjine i svih nas. Nadam se da im neće proći. A vlada kad stigne.

Peščanik.net, 30.08.2022.

LGBTQIA+

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)