Foto: Peščanik

Foto: Peščanik

Vlada Srbije će stati uz predsednika Srbije, kaže predsednica vlade Srbije. Gde inače stoji predsednica vlade, da bi sad rekla da će stati uz predsednika Srbije? Koliko ima mesta za stajanje na vrhu Srbije? U pristojnim državama, obično ih ima tri. U sistemima koji nisu predsednički, a Srbija na papiru nije, nijedno od njih, kada je reč o institucionalnoj moći, nije mesto predsednika države. Ali, Srbija nije pristojna država, pa papiri u njoj ne vrede, makar na njima stajao i Ustav. Da je pre par godina predsednik vlade Vučić rekao da će stati uz predsednika države Nikolića to bi značilo nešto sasvim drugo od obećanja predsednice vlade Brnabić da će stati uz predsednika države Vučića. A na papiru se ništa nije menjalo.

Predsednica vlade glumi jedinstvo: ona kaže de će stati uz predsednika države, kao da inače sve vreme nije u njegovoj dubokoj senci. Kada je pre par godina isto izgovarao Vučić za Nikolića, i to je bila laž, ali u obrnutom smeru: tada je predsednik države stajao u dubokoj senci predsednika vlade. Konstanta je da se glumi jedinstvo. Jedinstvo u čemu? Vučić se javio iz Brisela i rekao „da svi problemi moraju da se reše u miru“. Zatim je dodao da nije „preterani optimista“. Naposletku je najavio referendum. Ispada tako da je Brnabić obećala da će na tom referendumu zajedno s kolegama iz vlade glasati kako im Vučić kaže.

Kao da je iko posumnjao da bi mogli glasati drugačije. Pored toga što neuverljivo glumi jedinstvo, Brnabić je takođe loše odglumila i sopstvenu samostalnost. Ali, šta je drugo mogla da kaže, kad već nije samostalno izabrala da ćuti? Ovako, sasvim iskreno, Brnabić: „Ne bih dodatno komentarisala, čuli smo svi dosta jasnu i nedvosmislenu izjavu predsednika Vučića. Nije na meni da komentarišem izjavu predsednika. Meni deluje da su razgovori bili jako teški“. Dodala je da neće „da komentariše detalje jučerašnjih razgovora jer nije na njoj da komentariše detalje sastanka kome nije prisustvovala“. O najavljenom rešenju „kosovskog pitanja“: „Apsolutno nemam nijednu indiciju o tome kada to može da bude i da li to uopšte može da bude“. Na kraju: „Mi smo na strani dijaloga, a kakvi su drugi, ja nemam tu informaciju.“

Podsetimo se, vođenje spoljne politike – ako neko Kosovo još vidi kao unutrašnje pitanje, opet važi sve isto – spada isključivo u delokrug vlade. Na čelu vlade, dakle, imamo osobu koja ne bi da govori o poslovima u svojoj nadležnosti. Nadalje, ta osoba kaže da ne zna šta se razgovaralo o pitanjima iz njenog delokruga, jer nije bila na sastanku. Konačno, priznaje da će neko drugi doneti odluke iz njene nadležnosti, jer ona to ne zna i nema informacije da sama o tome odluči. Kao takva, (samo)oslobođena od odgovornosti koje su na papiru isključivo njene, nekompetentna i neinformisana, ona se zaklinje da će stati uz Vučića. Je li onda – to bi sad bila utešna pomisao – Vučić odgovoran, kompetentan i informisan?

Šta je jasno i nedvosmisleno u njegovoj izjavi „da svi problemi moraju da se reše u miru“, ali da u vezi sa tim nije „preterani optimista“? Da li će se problemi rešavati u miru ili ne? Brnabić eksplicira Vučićev implicitni pesimizam: „Apsolutno nemam nijednu indiciju o tome kada to [rešenje – prim. D.I.] može da bude i da li to uopšte može da bude“. Ovako zajednički Vučić i Brnabić – problemi će se možda rešavati u miru. Šta je tu jasno i nedvosmisleno? Kondicionalno pozivanje na mir gotovo uvek je pretnja nasiljem (posebno kada dolazi od novoradikala). Vučićeve poruke iz Brisela su ratnohuškačke, a ne mirotvoračke. U tom smislu onda treba čitati i izjave o jedinstvu nekompetentne predsednice vlade, kao i Vučićevu pretnju referendumom.

Peščanik.net, 26.06.2018.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)