Izložba fotografija Priče o besmislu Hrvoja Polana do kraja februara (radnim danima od 11-20) u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković u Beogradu. Od Dana mladosti 25. maja izložba se seli u Užice. Organizacija: GRAIN – digitalni magazin za dokumentarnu i uličnu fotografiju.
Izložba se sastoji od 4 foto eseja – o Gazi i djeci sa PTSP-om, izraelskom zidu prema Palestincima, američkoj invaziji na Irak i izbjeglicama sa Bliskog i Srednjeg istoka u Tovarniku. Polanove fotografije su izrazito antiratne, izbjegavaju senzacionalizam, sa naglašenom empatijom za žrtve i civile.
Autor od 1992. pokriva ratna područja u bivšoj Jugoslaviji, Gazi, Zapadnoj Obali, Izraelu, Libanonu i Iraku. Jedan od njegovih radova je uvršten u kolekciju “100 najboljih slika dekade 1990-2000”, izloženu u Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku.
Gaza: PTSP i djeca – fakti
Oko 1,82 milijuna Palestinaca živi u pojasu Gaze, čija veličina iznosi 365 km2 (Zagreb – 640 km2). Sa godišnjom stopom rasta populacije od 2,91% Gaza je jedno od najgušće naseljenih mjesta na zemlji. Dok 21% stanovništva živi u dubokom siromaštvu, 60% stanovništva je mlađe od 19 godina.
Više od 40 godina izraelske vojne okupacije ima razarajući učinak na Palestince u Gazi. Zračni udari, granatiranje, kopnene invazije i drugo nasilje dovelo je do epidemije patnje među najugroženijim stanovnicima Gaze. Najnovije studije pokazuju da velika većina djece u Gazi pokazuje simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Studije UN-a pokazuju da 33% djece ima teške akutne simptome PTSP-a koji trebaju psihološku intervenciju, dok 49% njih pati od umjerene razine simptoma PTSP-a. Znakove teške ili umjerene depresije pokazuje 40% djece, a nevjerojatnih 95% pokazuje tešku tjeskobu. U međuvremenu, 75% djece pokazuje ograničenu ili nikakvu sposobnost da se nosi sa svojim traumama. Dugoročni učinci stalnog nasilja i PTSP-a na tako mladu populaciju su nesagledivi. Cijele generacije nepovratno su izgubljene u strahotama vojnog nasilja (Izvor: UN, UNHCR, UNRWA).
Zid – fakti
Godine 2004. Izrael je počeo gradnju Zida prema palestinskoj Zapadnoj obali. 709 km dug, “težak” 2,1 milijardi dolara – čije 85% trase prolazi kroz Zapadnu obalu, a ne duž tzv “Zelene linije” (službene linije razdvajanja između Izraela i Palestine), Zid “de facto” prisvaja 10% (najplodnije) palestinske Zapadne obale. Zid i ograničenja slobode kretanja ostavlja 30.000 Palestinaca na drugoj (izraelskoj) strani zida i ograničava pristup mnogobrojnim palestinskim stanovnicima njihovoj zemlji, poslovima, školama, vodnim resursima, bolnicama…
“Medecins du Monde”, “Red Crescent” i “Physicians for Human Rights” su izjavili da će zid spriječiti 150.000 palestinske djece da se redovito cijepi, dok gotovo jedna trećina stanovnika Zapadne obale neće imati pristup zdravstvenim ustanovama. Dok su tisuće palestinskih kuća i poljoprivrednih zemljišta uništeni tokom izgradnje zida, danas oko 80% Palestinaca na Zapadnoj obali koji posjeduju svoju zemlju na drugoj strani zida ne mogu obrađivati svoja polja i tako gube primarni izvor preživljavanja. U isto vrijeme, Izrael je uspostavio više od stotinu svojih (nelegalnih) naselja (settlements) sa 500.000 doseljenika unutar palestinske Zapadne obale (Izvor: UN, B’Tselem – Israeli Information Center for Human Rights).
Operacija “Iračka sloboda” – fakti
“Invazija na Irak je ilegalna”, izjavio je tadašnji generalni sekretar UN-a Kofi Annan, nakon što su 2003. SAD, pod izlikom navodnog iračkog posjedovanja oružja za masovno uništenje, “zaobišle” Vijeće sigurnosti UN-a i jednostrano krenule u invaziju Iraka.
Broj poginulih u razdoblju 2003-2011. u Iraku varira izmeđ 151.000 i 1,4 milijuna. Procjena nezavisne britanske agencije Opinion Research Business (ORB) sugerira da je ukupna brojka nasilno poginulih u operaciji “Iračka sloboda” oko 1,2 milijuna.
Prema UNHCR-u gotovo milijun iračke djece postala su ratna siročad, a preko 3,9 milijuna ljudi, ili oko 16% iračke populacije, izbjeglo je iz svojih domova kao rezultat američke invazije na Irak. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvjestila je 2011. da 70% djece u Iraku pati od ratom izazvanih traumatskih sindroma. (Izvor: UN, UNHCR, ORB, Project Censored, BBC).
Izbjeglice – fakti
Sredinom rujna 2015, nakon što je Mađarska zatvorila svoju granicu, veliki val izbjeglica prelio se u Hrvatsku. Do kraja te godine više od 550.000 očajnih izbjeglica poći će tim novim putem pokušavajući pobjeći od ratnih strahota ili gladi. Prvih nekoliko dana ulaska izbjeglica u Hrvatsku obilježili su kaos i neorganiziranost. Koliko je Vlada RH bila nespremna govori i podatak da je Vesna Pusić, tadašnja zamjenica premijera, u Dnevniku večer prije prvog ulaska izbjeglica izjavila da “nema mjesta panici, jer u Hrvatskoj očekujemo najviše 2-4.000 izbjeglica”. U sljedeća 24 sata stiglo je preko 10.000 izbjeglica, a svaki sljedeći dan donio je još više očajnih i iscrpljenih ljudi.
Mjesto na istočnim hrvatskim granicama sa Srbijom koje je podnijelo kaotični prvi izbjeglički talas bio je Tovarnik. To je selo na nekadašnjoj rimskoj cesti s nekih 2.500 stanovnika, devastirano u nedavnom hrvatsko-srpskom ratu, čiji je željeznički kolodvor tokom nekoliko mjeseci bio san desetaka tisuća izbjeglica. Neizvjesnost, umor, glad, nedostatak sna i odvajanje od roditelja najviše su utjecali na iscrpljenu djecu. Iznimno rijetki vlakovi dolazili su na prepunu stanicu bez voznog reda i informacija o daljnjoj destinaciji.
Samo iz Sirije, od početka sukoba izbjeglo je više od 4 milijuna ljudi (još je 5 milijuna interno raseljeno); nakon američkih invazija iz Iraka je od početka 2003. izbjeglo 3,9 milijuna ljudi, a od 2001. iz Afganistana je otišlo 5,4 milijuna ljudi (podaci prije uspona Isisa). U 2015. godini 1.006.551 izbjeglica prešlo je u Evropu (97% morem, 3% kopnom). 3.760 ih se utopilo. Svako četvrto izbjegličko dijete ima ispod 12 godina (Izvor: UN, UNHCR, IOM – Intl. Organization for Migration).
Peščanik.net, 23.02.2018.
FOTOGALERIJE