9.5.2013.

„DSS kontinuirano radi na odbrani Ustava, a konkretno Kosova i Metohije kao sastavnog dela Srbije. Ovaj postupak je pokušaj da se Ustavni sud Srbije, kao najmerodavniji organ za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, pozabavi još jednim tekstom – sporazumom o normalizaciji odnosa s Prištinom”, rekao je Samardžić novinarima ispred Ustavnog suda Srbije. Politika, 9. maj

Tom divljom kombi-linijom sam putovao prvi put u maju 2010. U to vreme, vozila je bilo puno, a prelaz na Merdaru zakrčen teretnjacima. Ovog jutra sve je tiho, nadomak graničnog prelaza osim izlokanog puta nema ničega. Razmišljam šta ću reći policajcu kada me bude pitao za razlog putovanja u Prištinu. Da idem na Književni festival Polip koji organizujem sa Qendrom Multimedijom? Ili nešto jednostavnije. Kada sam pre dve godine prelazio ovaj punkt, jedini sumnjivi paket u punom gepeku kombija bio je onaj sa antologijama Iz Prištine, s ljubavlju. Sećam se da me je policajac pozvao, odveo do prtljažnika i pokazao bradom na beli paket. Onda je izvukao skalpel i zasekao hartiju. Kada su se pojavile knjige, bio je prilično začuđen. Šta ja radim s tim stvarima u ovom delu sveta. Rekao sam mu da je to nova albanska književnost s Kosova prevedena na srpski. Čudno, rekao je on, što onda to nosiš u Prištinu. Na sajam knjiga, odgovorio sam mu, pokušavajući da knjige vratim nazad u rasečeni paket. Sada bi već teže bilo objasniti šta se radi na tom Festivalu. Zaista, policija bi danas, mnogo više nego te davne 2010, morala da ima razumevanja za književne veze između Kosova i Srbije. Možda je Dačić posle parafiranja sporazuma s Tačijem izdao neki nalog svom resoru da se konačno senzibilizuje za nove forme suživota, te da suspenduje zauvek metode koje su primenili nad braćom Bitići i ostalima. Mora da je to najteži deo implementacije sporazuma, to prekodiranje u glavama, taj korak od hladnjače do književnog festivala, od zategnute žice do jezika. Zato je tema ovogodišnjeg Polipa „Literatura podeljenih svetova“. Ne samo između Kosova i Srbije, već i Palestine i Izraela, Grčke i Turske, Mađarske i Rumunije. To bi policajcu moralo biti jasno. Međutim, on nije ni ušao u kombi. Vozač mu je odneo naše lične karte, obojica su se nasmejala nečemu i mi smo brzo nastavili dalje put Prištine.

10.5.2013.

Marko Jakšić, poslanik DSS i jedan od lidera Srba sa severa Kosova, na mitingu na Trgu Republike u 12.44, što simbolizuje Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN o Kosovu, pozvao je sve patriotske snage u Srbiji na udruživanje i skup na Vidovdan u Beogradu, jer smatra da Kosovo ove godine posle toliko vekova nije napadnuto na Gazimestanu već u Beogradu. B92, 10. maj

Prespavao sam u hotelu Grand, gde su smešteni svi gosti festivala. Raspoređeni smo uglavnom na trećem i četvrtom spratu. Dok se umivam u kupatilu, razmišljam o prošlosti ove zgrade iz 1978, velike poput svemirskog broda Enterprajz. Već tada su kulturne veze između Kosova i Srbije počele da opadaju i da narasta politička kriza. Hotel Grand je najpre bio stecište političara, stranih turista, poslovnih ljudi, a kako su osamdesete odmicale, sve više su ga posećivali novinari i predstavnici službe državne bezbednosti. Onih tristotinjak soba, disko sala i četiri restorana počeli su da menjaju svoju svrhu da bi se od početka devedesetih preinačili u mutant prostor kasarne, zatvora i medija centra. Željko Ražnatović Arkan voleo je hotel Grand, u njemu je našao drugu kuću za sebe i svoje tigrove. Verujem da je sa njim bio i Dragan Marković Palma. Ovde su tekli njegovi školski dani. Odavde su kretali u akcije, u podrumu su držali zarobljenike. Postoje svedočanstva o silovanju ratnih zarobljenica u ovom hotelu. To će postati tema jednog aspekta Polip Festivala koja će se realizovati u okviru performansa Elizabet Hes „Transforming Trauma Through Art: War Rapes and the Re-Collection of Self and Community”. O hotelu Grand sam razgovarao sa izraelskom pesnikinjom Tal Nican za doručkom. Ona se žali da nema tople vode ali kada čuje moju priču o ovom mestu, kreće u samostalnu potragu. Odlazi do jedanaestog sprata gde ne nalazi ništa osim mraka i memle. Gore još uvek stanuju devedesete godine. Dole, na recepciji, osoblje je veoma ljubazno, kada čuju odakle dolazim, prelaze na srpski. Pričamo o vremenu u Prištini, o poslu, o Polipu koji će tokom narednih dana pratiti preko izveštaja Koha ditore. Zaista, na otvaranju festivala u Multimedijalnom centru, preko puta osnovne škole “Džemal Mustafa” u kvartu Dardanija, okupilo se dosta publike i medija. Škeljzen Malići, prilikom uvodne reči, podseća na 2010. kada je sve ovo počelo, u dubokom andergraundu politike i života. Sada se mnogima čini da možda postoji izlaz iz tog podzemlja.

11.5.2013.

Mitropolit Amfilohije izjavio je da nema ničeg neobičnog niti neprikladnog u njegovom govoru na mitingu protiv Briselskog sporazuma kada se molio za upokojenje Vlade i Skupštine. “U Vladi treba da umre ono što je bolesno, a da vaskrsne ono zbog čega postoje Vlada i parlament”, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Blic, 11. maj

U kafeu “Dit e Nat”, na naslovnoj stranici Koha ditore, ispod najave budućeg sastanka Dačića i Tačija u Briselu, nalazim fotografiju i izveštaj sa Polipa. U tekstu na albanskom prepoznajem imena učesnika, prisećam se šta je ko rekao prethodne večeri. Pretpostavljam da u Srbiji niko nije izvestio o ovom događaju. Reklo bi se da niko ne prati prištinske medije s druge strane Merdara. Međutim, kadgod Tači nešto izjavi, to uredno prenesu Tanjug i Beta, potom Politika i svi ostali mediji. Ovoga puta Tanjug nije našao za shodno da prenese izveštaje Kohe i Zerija. Stvarno, koga u Srbiji zanima kulturna manifestacija koju organizuje jedno prištinsko (Qendra multimedija) i jedno beogradsko udruženje (Beton). Nisu ih zanimale ni antologije, niti pesničke zbirke Arbena Idrizija i Miloša Živanovića, koje su prošle godine prevedene. Polip ih tek ne zanima. Zanimljivo, slično su reagovali i ljudi iz gračaničkog Centra za mir i toleranciju kojima smo prošle godine ponudili da budu domaćini jedne festivalske večeri. Bilo je logično da se deo programa Polipa izvede u Gračanici, kao što je bilo logično da Nenad Todorović, direktor izmeštene Srpske drame, postavi predstavu Doruntine Baša (Prst), a ne Milene Marković (Žica). Međutim, logično mišljenje sprske manjine na Kosovu inficirano je jektenijima Koštunice, Amfilohija i do juče Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Sada su ostala samo prva dvojica, Nikolić je na pola puta, dok Vučić “deli stavove Čedomira Jovanovića i Nenada Prokića ali ne i njihov sistem vrednosti”. Verujem da će o tome morati sutra da razgovara sa političkim predstavnicima severa Kosova u Mitrovici. Dotle će se na Polipu čuti poezija onih koji su mnogo pre političara odlučili da progovore o teškoćama života sa ratnom traumom, u izolaciji, bez nade. Nakon čitanja nastupao je beogradski bend Ah Ahilej: “Nevidljivi prljavi libertini napali su noćas moj pravednički san…”

12.5.2013.

“Naš narod na Kosovu i Metohiji veruje u državu, a mi niti hoćemo, niti možemo da menjamo svoj narod”, rekao je Vučić koji je jutros doputovao u posetu Srbima sa KiM i dodao da će vlada raditi u naboljem interesu ne samo Srbije, odnosno cenralne Srbije, već i u interesu naroda na Kosovu i Metohiji. B92, 12. maj

Danas je poslednji dan festivala. Nakon tribine o post-YU književnosti, na kojoj su učestvovali autori i autorke iz tzv. regiona, počinju čitanja. Slušam stihove Ervine Haljilji o okamenjivanju sveta, jedne noći, dok sedim u poslednjem redu prepune Qendre, sa torbom na kolenima, blago oslonjen na nekog pored sebe, ko takođe misli o toj noći iz pesme mlade albanske pesnikinje. Na zidu se nižu redovi engleskog prevoda njene pesme. Potpisnik je Fadilj Bajraj, kosovski bitnik i prevodilac u svim mogućim pravcima. Juče se Tomislav Marković, čiju knjigu Fadilj prevodi, sreo sa njim i razgovarao o prevođenju i životu od poezije i za poeziju na Kosovu i u Srbiji danas. Davnih dana su me zvali da odem u Ameriku, rekao mu je Bajraj: Nisam otišao. A danas bih uhvatio prvo jato ptica i odleteo odavde. Fadilju Bajraju, simbolu razumevanja između zavađenih jezika, posvećena je i Živanovićeva pesma To Fadil The Translator. Ti stihovi zvuče kao urbana molitva nekom čudnom božanstvu koje vlada jezicima koje su ljudi odavde davno zaboravili. Kada ih se budu setili, bojim se, biće suviše kasno.

13.5.2013.

„NATO pakt prvi put nešto garantuje kada je u pitanju bezbednost Srba na KiM, da kosovska vojska neče preći Ibar niti će ući u severni deo. Ja mogu da verujem u NATO iz razloga da sve što je dosad rekao, oni su to i realizovali: dvaput su bombardovali srpski narod, jednom u RS i drugi put u Jugoslaviji“, rekao je Dragan Marković Palma. Blic, 13. maj

Dok se tisnemo u prepunom kombiju iz Gračanice, na putu za Merdare, prati nas kiša i mučnina. Žena koja sedi ispred mene ne prestaje da povraća. Stariji čovek pored nje, za koga sam prilikom vraćanja ličnih karata čuo da se preziva Idrizi, baš kao i mladi pesnik sa Kosova, sedi mirno kao Buda iz prištinskog predgrađa. Kiselina ga ne dotiče dok mi na zadnjim sedištima moramo da dišemo kroz kragne i rukave. Putnica iza mene se žali da neće moći da izdrži do Kruševca. Kada se kesa napuni, molimo vozača da negde stane. Raštrkani po šumici, iza Merdara, grabimo sveži vazduh. Pogledom tražim gospodina Idrizija; nema ga. On je ostao u kombiju. Kada se vratimo u kombi, vidim da je malo zadremao. Nastavljamo dalje u istom ritmu, sa istim temama. Put je izrovan, varošice siromašne, ljudi utučeni. Dok mrak izjednačava sve fasade oko nas, razmišljam o onom Bajrajevom jatu ptica.

Peščanik.net, 16.05.2013.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)