AKO SI LJEVIČAR PARAZIT SI, NEOMARKSIST I NISI COOL
Rezultati nedavnih parlamentarnih izbora u Češkoj otvorili su pitanje zašto je u ovoj zemlji nestala tradicionalna ljevica i zašto je tek u povojima progresivna ljevica, sve popularnija na zapadu. Premda mladi Česi imaju slične probleme kao i njihovi vršnjaci na zapadu, lijeva politika im nije ni bliska, ni primamljiva niti vjeruju da bi mogla donijeti rješenje njihovim nedaćama.
Stručnjaci to tumače nedostatkom atraktivne ljevice na češkoj političkoj sceni. Do nedavnih izbora koji su se održali početkom oktobra ove godine stabilne, a sad vanparlamentarne stranke socijaldemokrata (ČSSD) i komunista (KSČM) istrošene su i po sadržaju i po osobnostima, a malim, novim lijevim strankama nedostaju financije i vidljivost u javnosti. Izjaviti u češkoj pivnici „ja sam ljevičar“ sve do nedavno je, bez pretjerivanja, značilo napraviti društveno samoubojstvo.
„Mladim ljudima je biranje ljevice tabu; ako ste ljevičar smatraju vas parazitom koji se ne umije brinuti o sebi. Od 90-ih godina ovdje vlada uvjerenje da uspješni ljudi ne trebaju pomoć od države i da uspješni biraju desnicu“, izjavila je jednom bivša potpredsjednica Mladih socijalnih demokrata, politologinja Daniela Ostrá.
S jedne strane, mnogi su nakon objavljivanja izbornih rezultata odahnuli, jer je premijer Andrej Babiš, oligarh na čelu populističkog pokreta ANO za dlaku izgubio prvo mjesto od koalicije 3 demokratske stranke pod nazivom SPOLU – Zajedno (sve 3 s desne strane političkog spektra) i neće biti u stanju sastaviti novu vladu. Njegovi dojučerašnji saveznici, socijaldemokrati i komunisti, nisu prešli izborni prag. S druge strane, češki parlament bit će prvi put od 1989. bez ljevice, sastavljen od 196 konzervativca (među kojima je i 20 ekstremista) i 4 liberala iz Piratske stranke, jedine koja je na češkoj političkoj sceni barem podsjećala na ljevicu.
Tradicionalnu ljevicu u Češkoj činila je, uz socijaldemokrate, nereformirana Komunistička stranka, KSČM. Ona je svojevrsni unikat u postkomunističkim zemljama, što zbog nedovoljnog odmaka od totalitarne prošlosti, što zbog njihovog usmjerenja i politike u praksi koju su politolozi nazivali narodnjačko-konzervativnom. Što bi rekao češki sociolog Stanislav Biler, Lenjin bi se čudom čudio kad bi vidio da češki komunisti u parlamentu ne rade ništa osim što podržavaju najbogatijeg kapitalistu u zemlji.
Socijaldemokratska stranka, ČSSD, koja vuče korijene još od 1878. bila je uz smjenjivanje s građanskom demokratskom strankom ODS desetljećima na vlasti nakon baršunaste revolucije. I komunistima i socijaldemokratima Babišev ANO je naprosto usisao birače, i objema im je suradnja s njim putem koalicije (socijaldemokrati) i podrške u parlamentu (komunisti) došla glave na posljednjim izborima. Nisu prešli izborni prag od 5%.
Katastrofalan pad i rezultat socijaldemokrata može se objasniti ideološkim lutanjem vodstva, dugogodišnjim otklonom od socijaldemokratskih vrijednosti, ignoriranjem problema vezanih uz klimatske promjene, a od izjava pojedinih socijaldemokratskih političara, posebno onih u vezi s migrantskom krizom, ne bi se postidjeli ni ekstremisti.
Potonuće Pirata
Prema rezultatima istraživanja Centra za istraživanje javnog mišljenja, CVVM, iz prošle godine samo 2,7% građana starijih od 30 godina, a mlađih od 44 smatra se ljevičarima. Necijelih 8% bi se označilo za lijevi centar. U istoj starosnoj kategoriji se preko 18% smatra desnicom, a 29% desnim centrom. U najmlađoj skupini od 15 do 29 godina kao desno orijentiranim se opredijelilo 21% ispitanika, a niti 3% lijevo. Ljevica kod mladih jednostavno nije cool.
Politologinja Ostrá smatra da je u pitanju začarani krug, jer je nedostatak mladih birača jedan od razloga kraha tradicionalne ljevice. Pojavom protestnih i populističkih stranaka ljevica je gubila svoje birače, a zbog nepostojanja rada s mladima nije stvorila nove. Dok je kapitalizam postao sinonim za demokraciju, bilo kakvo izražavanje bojazni za socijalnu stabilnost društva postali su neomarksizam, ljevičarenje i izraz neslobode.
Jedna od najvećih zanimljivosti posljednjih parlamentarnih izbora u Češkoj je debakl favorita, protestne Piratske stranke, čijeg su lidera Ivana Bartoša, doktora informatike s dreadlocksima, DJ-a psihodeličnog transa, svirača harmonike u grupi „Nogama naprijed“ proljetos ove godine domaći i strani analitičari vidjeli kao budućeg premijera. Tada su Piratima ankete predviđale i do 29% glasova. U medijima se rješavalo da li će Bartoš kad postane premijer ošišati dreadlockse. Znajući odium javnosti prema ljevici, Pirati su se tog naziva uporno odricali i godinama ponavljali da su liberali.
„Kod nas ne postoji lijevo i desno rješenje, samo dobro i loše, a to nije traženje alibija… Naša stranka je zasnovana na socijalnom aspektu. Mi nismo tehnokrati. Zalažemo se za podršku države školstvu, to bi opet netko označio socijalističkim. Ljudima je lakše kad znaju gdje vas svrstati, ali ja mislim da je podjela na lijevo i desno mrtvi koncept. Kod nas je naglasak na individualne slobode, na pravo na privatnost, liberalni smo jer smo i pacifisti… Neophodno je reformirati politiku, neprestano obrazovati ljude u doba interneta kako bi zaista imali slobodu odlučivanja. A uvjet za slobodu odlučivanja je u prvom redu materijalni. Na piramidi sloboda prva stvar je da na koncu mjeseca imate novca. Dok god se ne ispuni materijalna potreba slobode, nije moguće očekivati od ljudi da budu društveno angažirani, da čitaju novine, da se obrazuju. Zato Pirati žele tu piramidu riješiti odozdo. Stranka zelenih nije zbog toga uspjela, premda imaju super program. Ljudi ne kupuju lošu i nezdravu hranu jer su glupi, već zato što za nešto bolje nemaju novca. Dok to ne riješimo, uzalud nam poruke ljudima da se obrazuju, čitaju, da se zanimaju za politiku i angažiraju, da se bore za slobodu govora“, izjavio je Bartoš prije tri i pol godine za portal Lupiga.
Pirati se sada kaju zbog stvaranja predizborne koalicije s konzervativnijom strankom od njih, strankom desnog centra STAN (Gradonačelnici i Nezavisni). Zajedno su osvojili necijelih 16% glasova, 37 mandata, samo je 4 pripalo Piratima (na izborima 2017. osvojili 22 mandata, a STAN 6) jer su birači STAN-a masovno na listi zaokruživali svoje kandidate koje su dobro poznavali na komunalnoj razini, premda je predizborni dogovor bio da se bira lista, a da se ne zaokružuju kandidati.
Njihova zajednička kampanja izgledala je kao kampanja STAN-a, piratstvo se izgubilo. Izašli su na teren neprepoznatljivi, obukli sakoe, htjeli su se svidjeti biračima koalicijskog partnera, izgledati kao solidni, ozbiljni, zreli muškarci zaboravivši da su prije 4 godine upravo takvi kakvi su, totalni autsajderi i to sami bez koalicijskog partnera dobili skoro 11% i unijeli pravo osvježenje na češku političku scenu. Bili su protestna stranka iz koje se rodila jedina prava konstruktivna opozicija u parlamentu. Svaki njihov istup je bio zasnovan na podacima, imali su vrlo aktivne ekspertne timove, a u predizbornoj kampanji su odjednom počeli vagati da li se ponašati i izgledati kao stariji, umjereni političari ili kao mladi Pirati koji umiju napraviti darmar i iz kojih takoreći kipti energija i entuzijazam.
„Dakle, nisam morao prije mjesec dana kupovati novo odijelo“, komentirao je izborni šok 34. godišnji Vojtěch Pikal, piratski potpredsjednik Zastupničkog doma.
Mnogima je neshvatljivo da stranka koja sve svoje istupe zasniva na podacima, analitički i argumentirano, nije bila sposobna predvidjeti da će birači STAN-a zaokružiti svoje kandidate. Pojedini Pirati su, doduše, otpočetka smatrali koaliciju s Gradonačelnicima nerazumnim potezom. Jedan od njih František Elfmark izjavio je nakon izbora da se Piratima osvetila i politička naivnost za vrijeme predizbornih dogovora s Gradonačelnicima i Nezavisnima.
„Vjerujte da je puno ljudi iz naših redova u tjednu nakon izbora politički sazrelo. Kad je netko gradonačelnik ili radi za gradsku upravu, a protiv njega postavite političkog novajliju iz Piratske stranke, jasno je da će ljudi birati onog poznatijeg.“
Nije sva krivnja na Piratima. Još nikad se, otkad je češke parlamentarne demokracije, nije dogodilo da za vrijeme predizborne kampanje neka stranka bude takoreći jedina meta javnog i političkog gnjeva. Premijer Babiš i njegova ANO vodili su vrlo prljavu kampanju služeći se bizarnim lažima na koje je nasjeo nevjerojatno veliki broj ljudi. Epidemija se smirila, građani su zaboravili na katastrofalno vođenje države od strane Babiša i smrt preko 30.600 ljudi. Jedna od bizarnosti bila je da će Pirati građanima oporezivati viškove stambenog prostora, useliti im migrante u stanove i vikendice, te da će umirovljenicima drastično smanjiti mirovine.
Pirati su poslužili kao štit, i to ne samo koalicijskom partneru već i drugoj, onoj pobjedničkoj koaliciji na koju je Babiš zaboravio. Paradoks je da je Babiš došao na vlast 2017. na krilima antikorupcijskih slogana upravo protiv stranaka koje čine koaliciju SPOLU, ponajprije ODS, stranke nekadašnjeg premijera i predsjednika Vaclava Klausa, poznatog euroskeptika i konzervativca koji je posljednjih godina skrenuo u ekstremističke vode.
Dojam da su Pirati banda neomarksističkih luđaka, ekstremna ljevica koja želi u zemlju dovesti nelegalne migrante, i zeleni fanatici koji žele uništiti češku industriju nije želio ostaviti samo Andrej Babiš, već i desna politička scena pa i određeni mediji, premda su bili svjesni da to nije istina i da su pirati ekonomski u mnogo čemu više desno, dok su kulturno otvoreno liberalni. Ni njihovi birači se ne nazivaju ljevicom; bili su im skloni jer su Pirati bliski načinu na koji razmišljaju mlade generacije i temama koje ih zanimaju.
Vadile su im se izjave iz prošlosti, van konteksta. Najbizarnije je to da su se na temi migranata, kojih u Češkoj uopće nema niti im je ova zemlja cilj, mogli u tolikoj mjeri diskvalificirati politički protivnici. Pirati su se našli u defanzivi, u nezavidnoj poziciji pravdajući se antiimigrantski i antiislamski raspoloženoj javnosti (ksenofobiju i strah je potpirivao predsjednik Zeman izjavama tipa da je islam civilizacija zla i premijer Babiš koji govori da ne želi muslimansku Češku, odnosno niti jednog migranta) kako, eto, nisu ni oni za nelegalnu migraciju ni kvote.
Tržište ne rješava siromaštvo ni klimatske promjene
Pojava populista od Trumpa do Orbana, Kaczynskog, Babiša i Zemana jasno pokazuje da većina ljudi postaje sve apatičnija u odnosu na metode vladanje, jer ih brinu svakodnevica, nesigurni poslovi, niske mirovine i plaće, sve nedostupnije stanovanje, škole i vrtići za djecu.
„Te ljude nećete mobilizirati nekakvom detaljnom političkom agendom, već kulturnim ratom“, izjavio je češki sociolog Daniel Prokop iz organizacije PAQ Research. Prokop istražuje socijalne nejednakosti i siromaštvo u Češkoj i smatra da bi se dugoročno trebalo raditi na tome da siromašni ljudi osjete da im sistem pomaže. Populizam kao nadomjestak za funkcionalnu ljevicu nije rješenje, jer sistematski i dugoročno ne radi ni na čemu drugom nego na vlastitom dobitku.
Mnogi će politolozi reći da se linija klasične podjele na desnicu i ljevicu polako gubi i da se transformira cijeli politički spektar. Uspjeh Pirata na izborima prije 4 godine upravo tumače odmicanjem od tradicionalnih političkih kategorija.
Izborni neuspjeh Pirata, koji će iako jako oslabljeni vjerojatno ući u vladu (trenutno traju dogovori dvije koalicije o sastavu vlade, gdje se Piratima ipak predviđaju dva ministarska mjesta), ogromna je šteta za češku političku scenu i uopće za društvo. Marljivo su radili u opoziciji 4 godine i iznijeli na svojim leđima takoreći cijelu predizbornu kampanju i svog koalicijskog partnera STAN. Potonji ulaze s Piratima zajedno u vladu s pobjedničkim koalicijom SPOLU, ali im je drugačija pozicija jer imaju 33 zastupnika u parlamentu. Analitičari se pribojavaju da će Pirati u narednom razdoblju postati toksični brend u Češkoj kao i Zeleni. Da su izašli sami na izbore i dobili samo 5% bolje bi prošli.
Nadajmo se da se u novoj ulozi neće pogubiti, jer su upravo oni radili i inzistirali na problemima koji su najaktualniji: stanovanje, olakšice poreza siromašnijima, razvoj digitalnog svijeta, klimatske promjene, reforma obrazovanja. U novoj češkoj vladi glavnu riječ će imati desnica, alergična na državnu regulativu, odnosno konzervativna ODS čiji su mnogi članovi slijepi na probleme siromašnih i klimatske promjene. U Češkoj su od 2014. izrazito sušne godine. Bit će zanimljivo vidjeti kako će budući premijer, lider ODS-a Petr Fiala koji obožava automobile i nikad ne govori o klimi biti u stanju donositi regulativu koja bi na primjer očuvala vodne resurse. Tržište i liberalizam razinu vodostaja sigurno neće riješiti, kao ni to od čega će se za 20 godina isplaćivati mirovine.
„Koalicija SPOLU replicira iscrpljenu misao Miltona Friedmana s prijeloma 70-ih i 80-ih godina, koju su poslije prihvatili republikanci: smanjenjem poreza izazvati pritisak na socijalna davanja i sasjeći ih. Na zapadu su političari tu misao već davno napustili, a kod nas je ona simbol promjene“, sarkastično je pred izbore sociolog Biler komentirao slogan koalicije SPOLU „Mi smo promjena“.
Ne riješi li nova konzervativna vlada goruće probleme u zemlji: ogroman deficit (kojeg je prouzročio i ODS glasanjem s Babišovom ANO za smanjenje poreza od kojeg su profitirali samo bogati), nedostupno stanovanje, povećanje cijena električne energije, oko 800 tisuća ljudi pod ovrhom (prinudnim naplatama), smanjenje emisije stakleničkih plinova, ne oživi li nova ljevica u opoziciji, a potope li se Pirati u vladi, neka populistička „catch all“ stranka, bilo Babišova ANO ili neka nova ekstremnija, nestrpljivo čeka iza ugla.
Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.
Peščanik.net, 30.10.2021.