Spomenik žrtvama komunizma na Dablickom groblju u Pragu, foto: Sofija Kordić
Spomenik žrtvama komunizma na Dablickom groblju u Pragu, foto: Sofija Kordić

Na praškom groblju u četvrti Ďáblice, jedinom groblju na svijetu u kubističkom stilu, nalaze se masovne grobnice u kojima su pokopane žrtve nacizma i pripadnici Gestapoa, protivnici komunista iz 50-ih godina prošlog stoljeća kao i komunisti koji su kasnije osuđeni na smrt na montiranim procesima. Praško groblje tako spaja nekoliko snažnih priča iz 20. stoljeća čehoslovačke povijesti: Drugi svjetski rat i sudbinu posmrtnih ostataka čehoslovačkih padobranaca, poratno vrijeme odmazde i raseljavanja, te komunistički totalitarizam između 1948. i 1961. godine i njegove žrtve.

Tokom 1968. godine bilo je pokušaja mapiranja ostataka žrtava nacizma na Dablickom groblju. Okupacija od strane trupa Varšavskog pakta zaustavila je sve takve aktivnosti. U sadašnjoj Češkoj, osim svećenika Josefa Toufara, žrtve komunističkog režima, nijedno drugo tijelo nije ekshumirano, što povjesničari i šira javnost smatraju sramotom češkog društva. Na počasnom dijelu groblja gdje su pokopani borci za slobodu, pogubljeni ili mučeni do smrti, dominira spomenik s rukama zapletenim u bodljikavu žicu u počast žrtvama čehoslovačkog komunističkog režima. Nadgrobne ploče imaju simbolično značenje i imena navedena na njima uopće ne govore o tome tko je pokopan na navedenom mjestu.

U pitanju su 72 grobne jame dužine oko 5 metara, širine 2 metra i dubine 2,5 metra, 45 je vidljivo na terenu. U svakoj od njih pokopano je nekoliko stotina ljudi za koje je bilo poželjno da se ne zna njihovo posljednje počivalište. Nacisti su počeli s praksom masovnog pokapanja, a čehoslovački komunisti nastavili. Posljednji tajni ukop na ovom groblju obavili su 1960. I djeca zatvorenica komunističkog režima koja su umrla pri porodu ili nedugo nakon pokopana su s odraslima. Njima je posvećen poseban spomenik.

U masovnim grobnicama sa svima njima pokopani su i samoubojice, bezimeni, beskućnici, ali i ostaci iz raznih bolnica. Prema istrazi Ureda za dokumentaciju i istraživanje zločina komunizma ukupan broj pokopanih mogao bi biti od 14-20.000. Prošle godine pokrenuta je peticija „Ne ostavljajmo ih tamo“ kojom se poziva na ekshumaciju pobijenih heroja, a koju je u nepuna dva mjeseca potpisalo gotovo 10 tisuća ljudi. „Dablicko groblje sramotno je smetlište češke povijesti. Za nas je nezamislivo da naši heroji i patriote ovdje leže, grubo rečeno, u zagrljaju sa svojim krvnicima i ratnim zločincima“, izjavio je inicijator peticije, bivši policajac i predsjednik udruge Liga Libe Pavel Černý.

Prije tri godine grad Prag pokušao je ekshumirati ostatke Zdene Mašínove, koju su najprije zatvorili nacisti zbog djelovanja njenog muža, majora čehoslovačke vojske u pokretu otpora, a poslije rata su je zatvorili komunisti zbog djelovanja njenih sinova u antikomunističkim akcijama. Bila je članica Komunističke partije Čehoslovačke 1948. i 1949. Već teško bolesnu 1955. u zasebnom montiranom procesu osudili su je na 25 godina zatvora zbog navodnog djela izdaje i špijunaže. Tužiteljstvo je tražilo smrtnu kaznu. Odveli su je u logor za prisilni rad u Pardubicama. Kada joj se zdravstveno stanje još više pogoršalo, prebačena je u zatvorsku bolnicu u Pragu, gdje je umrla u junu 1956. godine. Ekshumacija je završila neuspješno, no neki povjesničari vjeruju da bi ostaci mogli biti pronađeni ako se krene s opsežnijim radovima na lokalitetu.

Visokorangirani nacist Karl Hermann Frank, a po mnogim indicijama i čehoslovački padobranci, sudionici atentata na Reinharda Heydricha, SS-ovca, šefa protektorata Češke i Moravske za vrijeme Drugog svjetskog rata, leže na maloj udaljenosti jedni od drugih. Heydrich je bio bliski Hitlerov suradnik, idejni tvorac „konačnog rješenja“ poznat pod nazivom „praški koljač“. Na istom mjestu počivaju i posmrtni ostaci Karla Čurde, koji je izdao sedmoricu padobranaca.

Sedmorica čehoslovačkih vojnika, pripadnika čehoslovačke vojske u egzilu, među njima i obavještajci Jozef Gabčik i Jan Kubiš koji su izvršili atentat na Heydricha, pod kodnim imenom operacija Anthropoid, obučeni su u Velikoj Britaniji. Padobranom su se spustili u okupiranu Čehoslovačku, a u pripremi atentata na „praškog koljača“ pomagalo im je na desetke obitelji čiji su članovi to kasnije platili životom. Nakon atentata nacisti su sravnili sa zemljom mjesto Lidice i Ležaky, njegove stanovnike pobili ili odveli u logore, a neke od njih ubili na jednoj praškoj streljani.

Povjesničar i direktor memorijala Lidice Eduard Stehlík podsjeća da su sedmorici padobranaca odsječene glave koje su korištene prilikom ispitivanja njihovih kolega i članova obitelji i da će se ostaci vjerojatno pronaći, ali glave teško jer su pri kraju rata nestale iz Instituta za sudsku medicinu i odvezene u nepoznato. O operaciji Anthropoid napravljen je 2016. i film istoimenog naziva. Gabčika i Kubiša glumili su irski glumci Cilian Murpfy i Jamie Dornan.

Nakon 81 godine izgledno je da će se u jamama Dablickog groblja krenuti u potragu za posmrtnim ostacima heroja operacije Anthropoid. Sve je veći pritisak da se oni pokušaju pronaći, a inicijativu je podržao i češki premijer Petr Fiala. Neki povjesničari i ostali stručnjaci smatraju da bi trebalo napraviti veliko arheološko, antropološko i genetsko istraživanje. To bi, doduše, organizacijski, vremenski i financijski bilo izuzetno zahtjevno, i iza toga mora biti jasna politička odluka i podrška. Tome bi morao prethoditi detaljan arhivski rad i precizno definiranje svih aspekata projekta. Postavlja se pitanje što će se učiniti s posmrtnim ostacima onih koji nisu u središtu pozornosti javnosti, kao što su to pripadnici pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata i žrtve komunističkog režima. Što s ostacima djece? A kako postupiti s ostacima ratnih zločinaca?

Nedavno su dvojica povjesničara Martin Gorman i Michal Stehlík upozorili da je svaka intervencija i prekopavanje groblja iznimno riskantna, dok se sva pitanja ne riješe na zadovoljavajući način i sporazumno: „U protivnom bismo za nekoliko godina morali, ne samo stajati nad otvorenim zajedničkim grobnicama, nego doslovno nad posmrtnim ostacima stotina ljudi s kojima ne bismo znali kako izaći na kraj. Neke od pokopanih nećemo ostaviti, a ostale hoćemo? Gdje ćemo povući granicu tko zaslužuje napustiti zajedničko groblje, a tko ne? Hoćemo li zbog toga stvarati nove grobnice i za one koji su sudjelovali u monstruoznosti totalitarizma, a poslije sami od njih stradali? Dablicko groblje je sa svojim masovnim grobnicama gorko i tužno podsjećanje na tragičnu povijest 20. stoljeća. Možda bi to najprije morali imati u vidu kad razmišljamo o planovima za budućnost“.

Nakon brojnih optužbi da država nije ništa učinila osim što je Dablicko groblje proglasila spomenikom kulture i postavila nekoliko zasebnih spomenika, grad Prag prošle godine donio je odluku da se na groblju izgradi zajednički memorijal koji bi dostojnije obilježio stradanje žrtava nacističkog i komunističkog režima. To je naišlo na otpor onih koji smatraju da je ekshumacija prioritet. Posjetitelje groblja u budućnosti ne očekuju nikakvi novi objekti, arhitekti planiraju na tlo postaviti samo „Reljef sjećanja“ od kamena. Spomenik bi trebao prikazati granicu između života i smrti. Na prostoru gdje nema grobova bit će postavljeno kamenje po kojem će posjetitelji moći hodati. Prema mjestu gdje se nalaze masovne grobnice kamenje bi se uzdizalo, aludirajući na susret života sa smrću. Dio memorijala sačinjavat će i pokrov od ogledala.

Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.

Peščanik.net, 30.03.2023.