U Češkoj se dogodi oko 12.000 silovanja godišnje, a samo se oko 600 slučajeva prijavi. Polovica optuženih dobije uvjetne kazne.
Međutim, nedavno je gornji dom češkog parlamenta, Senat, odbio usvojiti Istanbulsku konvenciju. „Morao sam pogledati u kalendar da provjerim da li stvarno živimo u 2024. a ne u srednjem vijeku“, „međunarodna sramota“, samo su neke od izjava čeških liberalnih političara nakon što je objavljena vijest da su nedostajala dva glasa za usvajanje konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Konvencija nije izglasana samo dva dana nakon bizarne i sramotne presude suda u Brnu koji je dodijelio uvjetnu kaznu čovjeku koji je tri godine silovao pokćerku. Bila je maloljetna kad je nasilje počelo, silovao ju je i do pet puta tjedno. Snimio je silovanje i time je ucjenjivao.
Prvotna presuda iznosila je tri godine zatvora. Silovatelj je uložio žalbu tvrdeći da bi njegovo zatvaranje bilo pogubno za obitelj (živi s majkom silovane djevojke i njezinom ostalom djecom). Iako ima nekoliko ovrha, ni sam ne zna koliko zapravo duguje, pred žalbenim vijećem se predstavio u ulozi brižnog oca i partnera. Trogodišnja kazna preinačena je na uvjetnu na pet godina. Rečeno mu je da ima priliku dokazati da je to bio samo eksces.
Suci su naveli da, prema vještačenju, silovanje na djevojku nije ostavilo veće negativne posljedice. Od prošlog maja žrtva je većinu vremena provela u psihijatrijskoj bolnici. Tri puta se pokušala ubiti. Posljednji put, nekoliko dana nakon presude, predozirala se lijekovima. Želi se vratiti kući majci i braći, ali kućanstvo s njima dijeli nasilnik koji je umjesto zatvora dobio uvjetnu kaznu.
Trideset četverogodišnji muškarac, voditelj ljetnog đačkog kampa, prošle je godine dobio tri godine uvjetno za seksualno zlostavljanje i silovanje šest dječaka u dobi od 10 do 14 godina. „Bio je to eksces bez trajnih posljedica“, objasnio je sudac pristanak na uvjetnu kaznu.
Psihijatri, psiholozi i ostali stručnjaci hvataju se za glavu i pitaju se tko će se nakon ovakvih presuda usuditi prijaviti silovanje. Izgleda da suce treba podsjećati da je silovanje najteži zločin nakon ubojstva, i ne zovu ga slučajno „ubojstvo duše“.
Pravnice i aktivistkinje znaju reći da je silovanje u očima javnosti, a nažalost i stručne javnosti, kada vas netko u tri sata ujutro dok šetate parkom, zaskoči iz zasjede, baci preko zida, razbije vam glavu, raširi noge tako da vam slomi zdjelicu i siluje, a vi se pritom fizički branite. Sve drugo se ne računa, premda je najčešća reakcija žrtava na seksualno nasilje paraliza, tj. nesposobnost fizičkog otpora.
Johanna Nejedlová, aktivistica za ljudska prava i osnivačica neprofitne organizacije Konsent, stalno upozorava da mnogi češki suci nisu obrazovani da bi mogli kompetentno suditi u slučajevima seksualnog nasilja. Podliježu stereotipima koji vladaju u javnosti, dodjeljuju vrlo blage kazne počiniteljima, u polovici slučajeva uvjetnu kaznu, a posebno ako prije toga nisu bili kažnjavani. Podsjeća da su suci koji sude počiniteljima seksualnog nasilja, npr. u Velikoj Britaniji obavezni završiti edukaciju o seksualnom nasilju. Žrtve ne prijavljuju nasilje, jer unaprijed znaju da je vrlo vjerojatno da počinitelj neće završiti u zatvoru. A ako ga ipak zatvore, vrlo brzo ga puste zbog dobrog ponašanja, dok se žrtve unaprijed ni ne obavijeste.
Jedan od velikih problema u sudskim procesima silovateljima u Češkoj su i zastarjeli zakoni koji tumače silovanje na pretpostavkama upotrebe nasilja, a ne kao seks bez pristanka, jer silovanje je i ako je žrtva bila pijana ili drogirana i nije jasno rekla „ne“ ili se nije fizički suprotstavila.
Redefinicija silovanja kao seksualnog odnosa bez pristanka nedavno je prošla prvo čitanje u Zastupničkom domu. Premda je to korak u pravom smjeru, stručnjaci smatraju da redefinicija neće imati isti učinak na područje obiteljskog i seksualnog nasilja kao što bi to imala ratifikacija Istanbulske konvencije.
Češka važi za izrazito liberalnu zemlju. Paradoksalno je da su politički predstavnici puno konzervativniji i drugačije razmišljaju od većine stanovništva. Na važna mjesta biraju se uglavnom stariji muškarci, među zakonodavcima nema raznolikosti, nedostaju mišljenja i iskustva različitih ljudi. Nejedlová upozorava da je to signal koliko je ultrakonzervativni lobi jak i utjecajan i u Češkoj, dosadašnjem bastionu liberalizma u Srednjoj Evropi.
Evropski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava, EPF, objavio je da je više od 700 milijuna dolara uloženo u posljednjih deset godina u evropske zemlje za tzv. antigender agendu od strane raznih ultrakonzervativnih organizacija koje pokušavaju zaustaviti napredak u ravnopravnosti žena i muškaraca i manjina, ali to je zapravo samo vrh ledenog brijega.
U SAD-u im je najveći uspjeh bio 2022. kad je Vrhovni sud ukinuo ustavno jamstvo za pravo na pobačaj, federalno pravo dosegnuto 1973.
U Češkoj se ultrakonzervativni pokreti fokusiraju na teme vezane uz ravnopravnost LGBTQ+ zajednice, trans problematiku, bore se protiv Istanbulske konvencije, a nastoje i ograničiti pravo na pobačaj. Pažljivo istražuju što bi moglo proći u određenom društvu, te u skladu s tim postavljaju ciljeve.
I dok prema anketama većina Čeha nema problema s Istanbulskom konvencijom i istospolnim brakovima, neprihvaćanje konvencije signal je da su određeni političari povjerovali dezinformacijama koje šire mediji i organizacije pod patronatom evropskih, američkih i ruskih milijardera ekstremno desne orijentacije. Osim opskurnih portala, dezinformacije šire i članovi ultrakonzervativnih organizacija Pravo na život i Savez za obitelj koji su se uvukli kao savjetnici i asistenti u neka češka ministarstva i parlament.
Protivnici konvencije govore kako su oni protiv nasilja nad ženama, ali da su protiv Istanbulske konvencije jer su njezini ciljevi navodno potpuno drugačiji, a to su po njima: odstupanje od standardnog koncepta muškarca i žene, nametanje rodne ideologije ili nastojanje nevladinih organizacija da iznude financijska sredstva od države za ispunjenje ciljeva konvencije. Stalno ponavljaju kako se usvajanjem konvencije nije smanjio broj slučajeva nasilja u zemljama koje su je ratificirale.
Od ljudi na odgovornim funkcijama mogu se čuti besmislice poput onih da konvencija poziva na temeljne i duboke promjene u društvu na svim razinama, da će promjene dovesti do preodgoja muškaraca i dječaka i do razbijanja tradicionalnog ponašanja muškaraca i žena i uvođenje multirodnog društva.
Istanbulska konvencija sveobuhvatno tretira obiteljsko i seksualno nasilje, kao posljedicu rodne neravnopravnosti. Nejedlová smatra da je upravo to ono što smeta njezinim protivnicima, te da se bez ravnopravnosti žena i muškaraca nasilje ne može riješiti. Nasilnik u obitelji si jednostavno može dopustiti nasilje ako žena nema gdje otići i ovisi o njemu financijski. Prema podacima Konsenta, više od 80 posto seksualnog nasilja u Češkoj počinjeno je ili od strane partnera, člana obitelji ili od neke druge osobe koju žrtva poznaje.
Dok počinitelji silovanja izlaze iz suda sa uvjetnom kaznom, za uzgoj kanabisa u Češkoj se obično osuđuje na pet, osam ili čak dvanaest godina zatvora ako su u pitanju veće količine. Osuđeni završavaju u ćelijama u društvu ubojica i teških kriminalaca.
Stručnjaci naglašavaju ogroman značaj edukacije. Dok god u društvu ne bude uvriježeno da nema seksa bez suglasnosti obje strane i dok god autoriteti budu ljudi poput nedavno preminulog seksologa, ginekologa i sudskog vještaka Radima Uzela – koji je govorio da je „muškarac po prirodi životinja, žene bi to morale imati u vidu i ponašati se u skladu s tim“ – žene neće prijavljivati seksualno nasilje, a polovica od onih koji budu prijavljeni će biti kažnjeno uvjetno.
O suglasnosti partnera prije seksualnog čina Uzel je govorio sljedeće: „Na kraju će to i ovdje završiti kao i u nekim kampusima u Americi. Kad student želi studentici skinuti grudnjak, mora doslovce dobiti suglasnost. Pitati za suglasnost je loš model seksualnog upoznavanja, kad sam ja bio mlad nitko nije pitao za suglasnost.“
Za utjehu je činjenica da je nedavno za silovanje i pokušaj silovanja na tri godine zatvora osuđen mladi političar Dominik Feri (28), koji je bio izuzetno popularan među mladim Česima. Sa 21 godinom postao je najmlađi zastupnik u češkom parlamentu. Podnio je, navodno, žalbu od 300 stranica. Istodobno je u toku proces protiv čuvenog češkog psihijatra Jana Cimickog, koji je prema optužnici počinio 39 seksualnih prijestupa, uglavnom nad svojim pacijenticama i pripravnicama. Tužiteljica predlaže kaznu od tri godine zatvora i zabranu obavljanja liječničke profesije.
Sociolog, književnik i satirički politički komentator, Stanislav Biler nedavno je u tekstu za portal Alarm povodom neusvajanja Istanbulske konvencije napisao da se obitelji raspadaju ne zbog riječi „rod“ već zbog načina funkcioniranja sadašnjeg kapitalističkog društva, odnosno nedostatka dostupne skrbi za svu djecu od najranije dobi, nedostatka stambenog prostora, nedostatka novca ili slabo plaćenog ili iscrpljujućeg rada roditelja, te naposlijetku alkohola, nasilja i zlostavljanja.
Zastrašivanje i širenje toksičnog narativa od strane organizacija poput Saveza za obitelj ili Pokreta za život dalo je rezultate. Umjesto zaštitnika demokracije, Senat je postao zaštitnik nasilja nad ženama u takozvanom tradicionalnom svijetu.
Rasprava o dokumentu koji se bavi nasiljem nad ženama i u obitelji vrlo brzo je skrenuta na temu „gendera“ koja je, ne samo za mnoge senatore i senatorice, svojevrsna sotona na zemlji, civilizacijska apokalipsa i pošast tzv. tradicionalnog svijeta. Biler zaključuje:
„Na činjenicu o društvenoj konstrukciji uloge spolova oni danas reagiraju jednako suludo kao što su nekada davno duhovne i političke elite reagirale na tvrdnju da Zemlja nije središte svemira. Srećom više nije legalno spaljivati druge na lomači. No, osim ovog olakšanja, u Češkoj nismo daleko odmakli.“
Peščanik.net, 19.02.2024.
FEMINIZAM