Parada u Beogradu 2017.

Parada u Beogradu 2017, foto: Ivan Šepić

Hvala Lepi Mlađenović što je pročitala moj komentar i smatrala da ima smisla da mi odgovori. Delim sa njom tugu, ljutnju, rekao bih i bes zbog nepodnošljivih okolnosti u kojima žive naše sugrađanke i sugrađani. Te okolnosti se, ponoviću, moraju opisati kao gnusna diskriminacija po arbitrarno izdvojenom i moralno irelevantnom osnovu. Vidim i da se Lepa Mlađenović sa mnom slaže kada rasuđuje racionalno. Ali odmah, rekao bih s dobrim razlogom, ona podiže i jednu ogradu – u uslovima u kojima žive lezbejke u Srbiji, čak je i razborito razmišljanje privilegija.

Ta primedba ima smisla. Za njom sledi tačan i potresan opis tih uslova. Da bi na samom kraju odgovora usledio, za mene barem, neočekivani preokret. U taj mrkli mrak u kome žive lezbejke u Srbiji, tračak svetlosti unosi činjenica da je umesto „debelog belog muškarca seksiste“ na mestu predsednice vlade „klasna bela lezbejka“. Pretpostavljam da „klasna“ tu treba čitati kao „statusno privilegovana“. Iz samo te jedne činjenice, Lepa Mlađenović izvlači razlog za nadu da je „dan donošenja pravednijih zakona sve bliži“.

Evo zašto je, barem za mene, taj preokret bio neočekivan. Kada opisuje život lezbejki u Srbiji, pogotovo u manjim mestima i unutar diskriminisanih i marginalizovanih zajednica, Lepa Mlađenović koristi, opravdano, sadašnje vreme. „Klasna bela lezbejka“ je predsednica vlade od 2017. Pre toga je bila i jedna od ministarki. Dakle, više od dve godine, ta „klasna bela lezbejka“ nije učinila ništa da se životne prilike lezbejki, koje nisu „klasne“, a neke od njih ni „bele“, u Srbiji makar malo poprave. A opet, Lepa Mlađenović se nada da baš ona, ta „klasna bela lezbejka“, čini da se bliži „dan donošenja pravednijih zakona“. Ja to ne razumem ni racionalno ni emocionalno.

Ali, iako ne razumem, nastaviću da koliko god mogu, zajedno sa Lepom Mlađenović zahtevam da Srbija postane bolje mesto za život za sve njene žitelje. Pored ostalog, to ću raditi i tako što ću, kao i Lepa Mlađenović, tražiti od „klasne bele lezbejke“ da sa čela vlade u parlament odmah uputi predloge zakona kojima se ukida diskriminacija gej osoba i zahteva da se oni usvoje po hitnom postupku, kako što su ranije usvajani, recimo, pogubni zakoni o obrazovanju ili o radu. Ako barem tu jednu dobru stvar napravi, složiću se da je ipak bilo bolje što je ona bila na čelu vlade, a ne neki „debeli beli muškarac seksista“.

Peščanik.net, 23.02.2019.

Srodni linkovi:

Lepa Mlađenović – Lezbejka mama i ova država

Dejan Ilić – Kratki osvrt na Igora

LGBTQIA+

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)