Big Swing

Big Swing

Kad pogledate koje mere vlast preduzima da bi nam uskoro svima bilo bolje, stiče se utisak da joj je, među onih nekoliko stotina hiljada savetnika koliko ih ima u raznim nivoima vlasti – glavni savetnik Nada Macura, zaštitno lice Hitne pomoći.

Jer, ova vlast najviše radi na unapređenju fizičkog i mentalnog zdravlja nacije, a ako to ne znate da cenite – znači da ste zaslepljeni mržnjom, kao što i premijer često ističe, tako da je bolje da ne čitate dalje. Mogao bi da vam skoči pritisak, čime biste direktno (i namerno) urušili napore vlasti na poboljšanju opšteg zdravstvenog proseka.

Počnimo od mera za popravljanje fizičkog zdravlja. Smanjenjem plata i penzija (pardon, samo dela plata i penzija, da ne ispadnem i ja zlonamerna) najzad smo prinuđeni da pazimo na svaki zalogaj, a ne da, kao ranije, ignorišemo preporuke lekara i koristimo svaku priliku da zgrešimo sa nekom prasetinom ili masnoćom koje druge vrste.

Drugo, mali kućni budžet podrazumeva i da nemamo para da platimo gradski prevoz. A kada znamo kakve su radikalne kazne za švercovanje (doživotna zabrana dobijanja lične karte, vozačke dozvole, bračne dozvole, dozvole za sklapanje crkvenog braka…), jasno je da nećemo ni ulaziti u gradski prevoz, što je dvostruka prevencija: em nećemo da pokupimo neki virus u autobusu em ćemo da idemo peške, što nam lekari odavno savetuju ali mi ne hajemo.

A prevencija je pola zdravlja ili, što bi se narodski reklo: bolje sprečiti nego lečiti. Jer za lečenje ionako nemamo para. Kao ni za lekove i banju. Osim ukoliko nam dovitljivi ministar rada i socijalne politike ne omogući da, kao i primaoci socijalne pomoći – zaradimo lečenje. Pokretni bolesnici bi mogli da čiste podove u bolnicama (neka infuziju lepo okače na zoger dok se besposleno šećkaju), a nepokretni bi mogli da rade u kuhinjama (šta fali, krompir može da se ljušti i ležećki). Mogli bismo radom da otplaćujemo i banjsko lečenje: oni na štakama da nabadaju otpatke po parku, a oni u kolicima da voze kante za đubre.

Eh, još ako se i slojevito oblačimo, gde će nam biti kraj. Na groblju sigurno neće, osim ako ste baš toliki namćor pa uzmete i umrete samo da napakostite naporima vlasti.

Ali to sve nije ništa u poređenju sa tim koliki se napori ulažu u poboljšanje našeg mentalnog zdravlja. Pošto godinama samo kukamo kako nam je politike preko glave i kako ćemo više da poludimo od te politike i kako moramo da se skinemo sa politike – a ništa ne preduzimamo, vlast je na kraju odlučila da to uradi umesto nas. Doduše, prve mere su bile malo amaterske – počeli su da nas skidaju ”na suvo”, ali kad su videli da zapadamo u apstinentsku krizu zbog ukidanja sajtova i autorskih emisija, promenili su terapiju. Više ne ukidaju političke pričaonice nego samo ukidaju – polemički ton u njima. Da nam rasprave i svađe ne bi dizale krvni pritisak. Zato sad sa malih ekrana dopiru samo blagotvorno slagajući tonovi, pa je efekat kao da ste, zajedno sa voditeljima i gostima, popili sedativ. Dok je ranije, u onom medijskom haosu, još i moglo da se desi da sve televizije izveste o rušenju nekog sajta, sada smo potpuno zaštićeni od takvog uzbuđivanja.

A ako odbijamo da gledamo takve emisije, tim bolje, i po nas i po vlast. Prvo, jer bi to značilo da je njihova terapija skidanja sa politike uspela, i drugo – jer ćemo najzad imati vremena da, kako to psiholozi vole da kažu: provodimo više kvalitenog vremena sa najbližima. Dobro, nismo obavezni da to bude baš kvalitetno vreme, možemo sa najbližima i da se gložimo zbog nemanja para, ali i to je bolje nego da buljimo u televizor. Za slučaj da nešto promakne cenzuri pa da se, daleko bilo, šlogiramo kad saznamo. A znate li koliko bi to koštalo državu? Plus što tako šlogirani ne možemo da odradimo lečenje.

Peščanik.net, 27.10.2014.

BUS PLUS

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)