∞
Obradovao sam se, ali sam se i štrecnuo kad sam video kako će izgledati moja karta za prevoz po gradu: DOŽIVOTNA KARTA ZA JAVNI PREVOZ. Svetu se ne može ugoditi, ili barem ne može meni.
Obradovao sam se, ali sam se i štrecnuo kad sam video kako će izgledati moja karta za prevoz po gradu: DOŽIVOTNA KARTA ZA JAVNI PREVOZ. Svetu se ne može ugoditi, ili barem ne može meni.
Oni koji su se prvi našli na udaru, bar su imali čast da se sa njima obračunava lično Vučić. Sada su sa njima počeli da se obračunavaju i komunalci. To jest, komunalni policajci.
Zadivljen sam kako predsednik vlade ismeva zavidljivce koji tvrde da gradonačelnik Beograda ima 24 stana u Bugarskoj: “Besmisleno je da čovek ima 24 stana na jednom mestu”.
Gradonačelnik Beograda je izjavio da oni koji su novinare sprečili da mu postave pitanje, nisu njegovo obezbeđenje već – komunalna policija u civilu. Komunalna policija u civilu?!
S dolaskom nove vlasti u Beograd, Komunalna policija se osilila. Bije li bije. Tako brutalne prema nenaoružanim građanima samo su redovne policije u diktatorskim režimima.
Još o Bus Plusu: Volela bih da se o toj temi piše bez ostrašćenosti, samo kao o jednoj temi, nažalost nikako najvažnijoj, o kojoj ipak mogu da postoje različita mišljenja.
Tanja Simić Berclaz je svojim tekstom izgleda dirnula u osinjak. Ne sećam se tako burnih reakcija na nešto napisano na Peščaniku, uključujući i komentare da ”ovo nije trebalo objaviti”.
Busplus sistem naplate karata nije samo tehnologija već i integralni deo projekta izgradnje socijalno i klasno ekskluzivnog prostora u centru Beograda.
Gradonačelnik Siniša Mali i njegov gradski menadžer Goran Vesić mora da su vrisnuli od sreće kada su pročitali PR tekst Tanje Simić Berclaz, koji je juče objavljen na Peščaniku.
BusPlus je tehnološki sistem. Nokia nije kriva za visinu vašeg telefonskog računa. Sa ili bez BusPlusa, karte za javni prevoz se, ne samo u Srbiji već na planeti Zemlji, moraju plaćati.
Novosti – Vučić je obećavao med i mleko u javnom prevozu, ali ništa se od toga nije ostvarilo i sada je ostalo samo jedno – sve intenzivnije tlačenje građana koji koriste gradski prevoz.
Već nekoliko dana vodi se polemika o incidentu u kome su učestvovali beogradska komunalna policija i neimenovana Beograđanka koja se vozila javnim prevozom bez plaćene karte.
Saopštenje Sindikata komunalne policije završava se „oštrom osudom nezakonitog snimanja“ i objavljivanja snimka „što predstavlja krivično delo“.
Kad pogledate koje mere vlast preduzima da bi nam svima bilo bolje, stiče se utisak da joj je među onih nekoliko stotina hiljada savetnika – glavni savetnik Nada Macura, zaštitno lice Hitne pomoći.
Za rezanje subvencija i ukidanje gradskih službi, beogradske vlasti nikome ne odgovaraju, ni sa kim se ne konsultuju, nemaju strpljenja za učešće u javnoj diskusiji. Građani su uglavnom lišeni uobičajenih sredstava komunikacije; bez medija, društvene mreže igraju ulogu javnog prostora, neuređenog i nepouzdanog, ali izdašnog u neposrednim svedočenjima.
Primer sa klimatizacijom u javnom prevozu svojevrsna je paradigma modernizacije Srbije, ilustracija unutrašnjih aporija tog procesa.
Šta stoji iza eskalacije nasilja koje gradska vlast sprovodi nad građanima čiji bi servis trebalo da bude?
Vlast u Srbiji generiše nasilje ekvidistancom prema nasilniku i žrtvi, uzurpatoru javnog prostora i diskriminisanom.
Nezrelost društva najbolje se ogleda na jednostavnom primeru – svaka regulativa se doživljava kao da je tu da otima ili sužava našu slobodu.
U Beogradu se gradski prevoz papreno naplaćuje iako ne omogućuje gotovo nikakvu mobilnost građana.
Vlasti kažu: morate da platite za to što se vozite, bez obzira što se vozite kao stoka. Jer, ako platite, jednom ćete početi da se vozite bolje.