Dan pred održavanje Parade ponosa, koja bi trebalo da bude građanska manifestacija tolerancije i upozorenja da „drugi i drugačiji” moraju da imaju sva prava, atmosfera se usijala zahvaljujući pre svega Srpskoj pravoslavnoj crkvi i mitropolitu Amfilohiju.

Malobrojni pokliči na nasilje desničarskih grupa koji su ovih dana sporadično pretili učesnicima parade dobili su krila jer ih je, kako za Blic kaže profesor i psiholog Žarko Trebješanin, mitropolit „ohrabrio da satru grešne, a novim pominjanjem Sodome i Gomore praktično pozvao na nasilje”.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je preko medija gej paradu ocenio kao „nasilničku propagandu”, objasnio svojim vernicima (u Srbiji se oko dve trećine ljudi izjašnjava tako) da paradiranje ulicama Beograda i bilo kojim drugim ulicama, predstavlja nasilje. Na sve to se nadovezalo i nespretno saopštenje Sinoda SPC, koji jeste pozvao na nenasilje, ali i oštro osudio sve koji „ugrožavaju javni moral”. Crkva je javno preuzela na sebe da lekciju iz tolerancije, što je suština „Parade ponosa”, predstavi i protumači kao, kako to kaže mitropolit, „klovnovski krik zbog izgubljene moralne i duhovne ravnoteže i egzistencijalna nesigurnost”.

„Ne treba nikad izgubiti iz vida vječnu simboliku Sodome i Gomore: ovi gradovi i ljudi u njima su uništeni, sagorijevši u sumporu i ognju, upravo zato što su pretvorili prirodno upotrebljavanje muškog i ženskog u nastrano i neprirodno”, poručio je Amfilohije.

– To je pretnja jer se zna kako su završili stanovnici Sodome i Gomore. Ovakav govor nije primeren crkvenom velikodostojniku, koji mora da zna da je autoritet i da time utiče na sve one koji su bliski desničarskim organizacijama koje u ime tradicije i očuvanja porodice prete. Ovo je posredni poziv na nasilje, a u najmanju ruku opravdavanje nasilja – kaže za „Blic” profesor Trebješanin i upozorava da, kao što Crkva ima pravo na svoj stav, tako mora da razume i da drugi ljudi imaju drugačije stavove.

Teoretičar crkve Mirko Đorđević smatra i da je saopštenje Sinoda, iako je očigledno stiglo kao ublažavanje mitropolitove militantnosti, „štetno, nespretno i izaziva nedoumice”.

– Nije ništa novo da Crkva svaku vezu izvan muško-ženske smatra neodrživom, ali to ne prikriva činjenicu da i u samim crkvenim redovima ima homoseksualaca, a da se Crkva nikada javno nije prema tome odredila. To je licemerno. Dobro je što je Sinod rekao da je nasilje neprihvatljivo, ali njihovo saopštenje je dvosmisleno jer kažu „mi nismo za to, ali i to smatramo nasiljem”. To nije dobro i to je najava mogućih incidenata – kaže Đorđević za Blic i upozorava da se druge crkve ne oglašavaju pred održavanje Parade ponosa.

U saopštenju SPC navodi se da je protiv javnog izražavanja i reklamiranja seksualne orijentacije ili bilo koje druge lične sklonosti, pogotovu ukoliko ona vređa pravo građana na privatnost i porodični život, njihova verska uverenja i neprikosnovenost dostojanstva ličnosti. Episkop zahumsko-hercegovački Grigorije kazao je juče da je njegov stav o paradi „vrlo jednostavan” jer smatra da postoje stvari o kojima uopšte ne treba pričati.

„Sama potreba da neko priča o tome šta radi u četiri zida, pa još i da to javno demonstrira na ulici i da očekuje podršku, za mene nije normalna”, kazao je episkop.

Organizatori Parade po­n­osa kažu za „Blic” da im je značajno što je Sinod pozvao vernike da se uzdrže od nasilja, ali kako kaže Boban Stojanović iz „Kvirije”, „saopštenje je kontradiktorno”.

– Uprkos drugačijem mišljenju, svako treba da ima pravo na izražavanje svog stava i osuda se ne može izražavati nasiljem – kaže Stojanović.

Dragana Vučković, aktivistkinja Labrisa, kaže za Blic da je zabrinjava što pred paradu nije bilo „preventivnog privođenja” članova militantnih desničarskih organizacija. Nezvanično se u policiji i u krugovima bliskim desničarima može čuti da su se te malobrojne grupe, često međusobno suprotstavljene, sada organizovale i udružile protiv svih koji podržavaju Paradu ponosa.

Treći pokušaj organizovanja Parade ponosa zakazan je za nedelju, 10. oktobra, u 10 sati, u parku Manjež u centru Beograda. Prema nezvaničnim informacijama, povorku će obezbeđivati oko 5.000 policajaca. Najavljen je dolazak nekoliko ministara, drugih članova Vlade, poslanika, a dolazak su javno najavili šef delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer, šef misije OEBS-a Dimitros Kipreos i šef delegacije Saveta Evrope Konstantin Jerakostopulos.

Tužilaštvo pozvalo građane da se uzdrže od izgreda tokom Parade ponosa i upozorilo da će MUP snimati sve kritične tačke, a da su kazne i do osam godina zatvora. Tomo Zorić, portparol tužilaštva, kaže da će snimci koje budu zabeležile sigurnosne kamere moći da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku.


Homoseksualnost nije bolest

Prema Klasifikaciji bolesti Svetske zdravstvene organizacije, homoseksualnost se od 1990. ne smatra bolešću. Etički komitet Srpskog lekarskog društva se 2008. javno izjasnio da homoseksualnost nije bolest.


Homofobija u Srbiji

Istraživanje CeSID-a Predrasude na videlo – homofobija u Srbiji 2010 iz marta ove godine na uzorku od 1.405 ispitanika

67 odsto ispitanika smatra da je homoseksualnost bolest,

56 odsto smatra da je homoseksualnost opasna po društvo,

53 odsto smatra da državne institucije treba redovno da suzbijaju homoseksualnost,

49 odsto se nikada ne bi pomirilo sa tim da je bliska osoba homoseksualac.


Osuda nasilja

65 odsto ispitanika ne podržava nasilje prema osobama drugačije seksualne orijentacije,

53 odsto smatra da treba oštro kažnjavati sve koji se nasilno ponašaju prema osobama drugačije orijentacije,

14 odsto misli da je “samo batinama moguće homoseksualcima ‘izbiti bubice iz glave’ “.


Odnos drugih crkava prema homoseksualnosti

Pravoslavna crkva (Rusija)

Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, izjavio je krajem 2009. posle susreta sa generalnim sekretarom Saveta Evrope da Crkva „prihvata svaki izbor pojedinca, uključujući i homoseksualnost, ali nastavlja da se snažno protivi abortusu i eutanaziji”. Patrijarh je naglasio da je pitanje seksualne orijentacije privatna stvar pojedinca.

Katolička crkva (Italija, Španija, Mađarska…)

U katoličkom katihizmu postoji stav da je homoseksualni odnos suprotan prirodnom zakonu: „On ne proizilazi iz stvarne i afektivne seksualne komplementarnosti. Ni pod kojim okolnostima se ovaj čin ne može odobriti”. Za Katoličku crkvu sve sem heteroseksualnog odnosa bez zaštite, u cilju dobijanja potomstva, smatra se protivprirodnim i grehom, pa i oralni seks i masturbacija.

Evangelisti (Nemačka)

U dokumentu Evangelističke crkve u Nemačkoj o poziciji te crkve prema homoseksualnosti, piše: „Kada ljudi homoseksualne orijentacije traže blagoslov sveštenika, ne bi ih više trebalo odbijati. Mora biti jasno i da se time ne blagosiljaju istopolna partnerstva kao forma normalnog života, već ljudi”.

Luteranci (Skandinavija)

Crkva Švedske i Crkva Danske dozvoljavaju istopolne brakove, čak i venčanja u crkvi. Zanimljivo je da je u Švedskoj crkva istopolne brakove dozvolila i pre nego što je to uradila država. Luteranska crkva u Americi od pre godinu dana takođe odobrava istopolni brak.

Anglikanska crkva (Britanija)

Džefri Džon bio je prvi homoseksualni sveštenik čije je imenovanje 2003. predložila Crkva Engleske. Zbog velike opozicije u samoj crkvi, on se sam povukao. Veliki broj anglikanskih crkava od 2004. ne samo da dozvoljava gej sveštenike u svojim redovima, već i blagoslov istopolnih brakova.

 
Blic, 09.10.2010.

Peščanik.net, 09.10.2010.