Afera “mleko”, zahvaljujući kojoj smo svi naučili novu reč (“aflatoksin”) i bili preplavljeni pitanjima: da li je bezbedno da pijemo mleko, kome otkrivanje rezultata analize ide u prilog, a ko ide ili bi bar trebalo da ide u zatvor…?, potresala nas je desetak dana da bi, kako to kod nas obično i biva, tiho nestala sa medijskog neba i ostavila nas bez odgovora. Mleko smo zalili Kosovom i nastavili dalje.

No, ovih dana se vratilo. Ne afera, nego mleko. Umesto pitanjima, sada smo preplavljeni reklamnom kampanjom koja treba da nam ulije ranije poljuljano poverenje u mleko. Da li je mleko u međuvremenu postalo zdravije? Da li su uzgajivači dobili obećanu pomoć da izbace aflatoksin iz stočne hrane i krava? Pa naravno da to ne znamo, ovo je Srbija. (Mada, baš zato što je ovo Srbija, možemo sa priličnom sigurnošću da pretpostavimo i odgovor: ne, mleko nije poboljšano.)

I, zato što je ovo Srbija, ne znamo ni ko stoji iza kampanje, odnosno ko je finansira. Da li je finansira neko udruženje proizvođača mleka o svom trošku ili ministarstvo poljoprivrede o našem trošku? Budući da je ovo Srbija, sasvim bi bilo moguće da neko ministarstvo, umesto da novac uloži u zdravlje i bezbednost građana, odluči da ga troši na reklamu.

Dobro, svuda u svetu je praksa da se prave analize koje, prevedene sa visokoparnih termina na srpski znače: da li mi dođe jeftinije da povučem proizvod (lek, automobil, bankarsku uslugu…) sa tržišta i ispravim manu koju ima ili da plaćam odštetu? Ali, pošto je ovo Srbija, možemo sasvim osnovano da sumnjamo da je makar i takva računica pravljena, tim pre što o eventualnoj odšteti možemo samo da sanjamo.

Takođe je praksa i da se prave reklame kojima se podstiče potrošnja mleka. U Americi je, na primer, još ranih devedesetih počela kultna “Got Milk?” kampanja koja je bila toliko zapažena i dobro prihvaćena da su je godinama kasnije pominjali, parafrazirali, parodirali. Kod nas je počela sada, ne zato što tek treba da steknemo naviku pijenja mleka, već zato što smo se, naplašeni od aflatoksina, od mleka gotovo odvikli. A rasplašiće nas jednostavnom strategijom koja se po naški zove “more, ima da ga piješ kad ti ja kažem”. U tu svrhu, između ostalih manje ili više poznatih ličnosti, angažovana je i sudski osuđivana osoba. Jer, kome bi Srbi više verovali nego nekome ko je robijao? (Doduše u kućnom pritvoru, ali robija je robija.) Pa kad ona samouvereno kaže “najbolje je srpsko mleko” da vidimo ko će joj se suprotstaviti. (Oni koji bi pitali da li je mleko srpsko ili kravlje sigurno neće.)

Sad se očekuje početak sledeće kampanje pod stručnim nazivom “Jer kak’i ste ni za di ste niste”.

Peščanik.net, 06.05.2013.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)