Nalepnica: Još neko kopa
Foto: Peščanik

Predsednica Vlade je radnu nedelju utrošila braneći svog saradnika – ministra finansija, Sinišu Malog – od ponovljenih navoda da je bio vlasnik ofšor kompanija i imovine koja ne odgovara njegovim prijavljenim prihodima. U poslednjoj izjavi, Brnabić je rekla da „u Srbiji postoje vladavina prava i nezavisno sudstvo koji će se time baviti i dodala da su informacije o 24 stana Malog „reciklirane iz nekih drugih papira“.

I gle čuda, u istom danu, vladavina prava je pokazala svoje najjače atribute. Više javno tužilaštvo u Beogradu je saopštilo da su već vršene provere navoda koji se odnose na imovinu i prihode funkcionera Siniše Malog; da su provere obuhvatale period od jula 2011. godine do avgusta 2014; da je tužilaštvo vršilo provere za isti period koji se navodi u Pandorinim papirima; da su se provere odnosile i na kupovinu stanova u Bugarskoj. Tužilaštvo dalje navodi da je iz svih podataka kojima je tužilaštvo raspolagalo u trenutku donošenja odluke i njihovom analizom utvrđeno da ne postoje dokazi koji bi ukazali da su se u radnjama Siniše Malog stekli elementi bilo kog krivičnog dela iz nadležnosti Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Takođe, tužilaštvo je naglasilo da će, ukoliko bude raspolagalo novim relevantnim dokazima, oni biti uzeti u razmatranje.

Pohvalno je da je Više tužilaštvo imalo potrebu da se javnosti obrati ovim povodom i tako prekine lanac tužilačkog ćutanja o predmetima u kojima ulogu glavnog ili sporednog sumnjivca imaju politički funkcioneri. Kada se već ova potreba javila, bilo bi dobro da je tužilaštvo odgovorilo na ključno pitanje – da li će u Pandorine papire zaviriti tražeći nove relevantne dokaze ili ne. Javnost ne može da zna da li u novoobjavljenim dokumentima ima novih dokaza ili nema – ovu procenu može da pruži samo tužilaštvo koje ima uvid u dokaze na osnovu kojih je donelo prvobitnu odluku. Izjava da će novi dokazi biti uzeti u razmatranje ukoliko tužilaštvo njima bude raspolagalo, u ovom trenutku ne znači ništa.

Osim što je tužilaštvo izbeglo da odgovori na pitanje da li će tražiti nove dokaze, ili će čekati da im u krilo padnu kao pečene ševe, zabrinjava i podudarnost argumentacije tužilaštva i predsednice Vlade. Ona u svojoj izjavi navodi da su Pandorini papiri „reciklirani“, odnosno potvrđuje ono što kaže i Više tužilaštvo – da u njima nema ničeg novog. Nagradno pitanje za građane zemlje u kojoj cveta nezavisno pravosuđe – kojim kanalima je predsednica Vlade saznala da se radi o reciklaži? Da li je detaljno analizirala prethodno objavljene međunarodne izveštaje i najnoviji? Ili je imala uvid u predmet tužilaštva? Prvo joj ne bi spadalo u opis posla, dok joj je drugo izričito zabranjeno.

Međutim, najviše zabrinjava to što Više tužilaštvo ima više problema sa svojim kolegom, zamenikom javnog tužioca i članom Državnog veća tužilaca Predragom Milovanovićem, a manje sa ministrom Malim. Milovanović je početkom ove nedelje izjavio da bi tužilaštvo trebalo da reaguje proaktivno i da bi eventualno trebalo pokrenuti predistragu protiv Siniše Malog. U svom saopštenju Više tužilaštvo je Milovanoviću poklonilo daleko više pažnje nego ministru Malom, a to je učinilo i sa mnogo više progonilačke strasti (inače poželjne u tužilačkom poslu).

Sa birokratskog jezika namenjenog Malom, pisci saopštenja konačno prelaze na proaktivan jezik: nije im jasan smisao Milovanovićeve izjave; nije im jasna ni sadržina njegove izjave; za njih ostaje enigma da li je ova ishitrena izjava mladog kolege (data bez bilo kakve prethodne provere relevantnih informacija!) rezultat nedovoljnog iskustva ili govori o njegovoj želji za ličnom promocijom, što ne bi bilo delotvorno u odnosu na svrhu i značaj ovakvih postupaka.

Ovakav nipodaštavajući odnos prema Predragu Milovanoviću ukazuje da Više tužilaštvo neće posvetiti pažnju Pandorinim papirima, sve dok je Siniša Mali pod patronatom vladajuće stranke, sve dok je ministar. Zašto to možemo da tvrdimo? Upravo zato što je Milovanović ukazao na potrebu da tužilaštvo postupa proaktivno, odnosno po sopstvenoj inicijativi. Ovo nije Milovanovićev lični stav, već ustavna i zakonska obaveza svakog tužioca i zamenika javnog tužioca. Ovu vest, izgleda, Više tužilaštvo nije najbolje primilo. Nije bilo dovoljno ni to što je Milovanović oprezno pomenuo samo eventualni postupak, ne prejudicirajući njegov ishod; nije pomoglo ni to što se fokusirao na najbezazleniju fazu postupka, predistražnu fazu. Kroz nju je do danas propušten svaki iole pošteni opozicionar, novinar i tviteraš.

Svoju ogorčenost zbog prostog upućivanja na odredbe zakona tužilaštvo je prizemno začinilo konstatacijama o mladosti tužioca Milovanovića koji je – to je lako proverivo – odrasla, razumna i osoba stručna za posao koji obavlja.

Ovde je zato, poslužimo se rečima tužilaštva, enigma ne smisao Milovanovićeve izjave, već razlozi zbog kojih se Više javno tužilaštvo toliko uzbudilo prilikom podsećanja na svoje zakonske dužnosti. Podjednaka je enigma i zašto se nisu izričito izjasnili da li će tražiti nove dokaze u slučaju Mali.

Pitaju se iz Višeg tužilaštva da li je kolega Milovanović ishitreno reagovao i kako je to učinio bez prethodne provere informacija? Ovo je nešto kao tužilačko retoričko pitanje. Mladi kolega očigledno nije znao da u Srbiji nije povoljno institucije podsećati na njihove zakonske obaveze, kao i da se protiv ministara ne vode nikakvi predistražni postupci, pa ni eventualni.

Peščanik.net, 09.10.2021.


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)