Foto: Predrag Trokicić

Po nelegitimno izabranom predsedniku Srbije – sve. Sve se može kad se hoće. Ovo je izjava koju je dao prilikom obeležavanja Dana osoba sa invaliditetom, konkretnije kada je na poklon dobio sopstveni portret:

„Dejana Baško, ova divna devojka ovde, bez ruku, naslikala je moj portret. Ja sam pitao onda, čekajte, kako je slikala? Oni su rekli – slikala je nogama. Ja sam rekao – dajte mi da vidim portret. Video sam portret i shvatio sam da dvadeset godina da vežbam, a imao sam pet iz likovnog i iz umetnosti u srednjoj školi… dakle, dvadeset godina da vežbam, ne bih mogao bilo šta da naslikam na način na koji je to Dejana uradila. Ali hoću da vam kažem da čovek, kada hoće, može sve.“

Osobe sa invaliditetom, zamislite, mogu biti talentovanije za umetnost od osoba bez invaliditeta, čak iako su ove potonje imale pet iz likovnog u osnovnoj i srednjoj školi. Uistinu originalno otkriće! Ali to nije sve: osobe sa invaliditetom mogu biti i dobri sportisti, o čemu svedoče i uspesi naših paraolimpijaca. Još jedno originalno otkriće do kojeg je, sasvim sam!, došao naš nelegitimno izabrani predsednik.

Štaviše, toliki su uspesi naših paraolimpijaca da zbog njih naš predsednik dobija čestitke širom sveta:

„I onda sam razumeo koliko ste vi u stvari podigli ugled naše zemlje u najrazvijenijim protestanskim zemljama Evrope i sveta! One su značajno ispred nas, treba mnogo da napredujemo da bismo im se približili. Ali ste vi svojim radom podigli ugled Republike Srbije, napravili ste nešto što niko drugi do tog trenutka nije umeo da napravi, i ja sam vam beskrajno zahvalan na tome.“

Nema sumnje, lepo je što su naši paraolimpijci ostvarili internacionalni uspeh, i lepo je što im predsednik, pa makar i nelegitimno izabrani, na tome odaje priznanje. Ali moramo se zapitati, da li je Dan osoba sa invaliditetom prava prilika da se bavimo ovim uspesima? O čemu bi predsednik pričao da kojim slučajem paraolimpijci ove godine nisu ostvarili ove uspehe? I, što je najvažnije, šta je sa osobama sa invaliditetom koje nisu ni paraolimpijci, ni talentovane umetnice? Šta je, drugim rečima, sa građanima ove zemlje koji se od ostalih razlikuju samo po tome što su osobe sa invaliditetom? Kada se predsednik već setio „najrazvijenijih protestantskih zemalja“, možda je mogao da kaže i koju reč o tome kako se u njima država odnosi prema građanima sa invaliditetom, koliko sredstava ulaže u njihovu integraciju u društvo, koje programe sprovodi kako bi im olakšala pristup onome na šta, kao i svi drugi građani, imaju pravo – javnosti, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, radu, učešću u odlučivanju. Koliko sredstava u ove svrhe izdvaja Srbija? Kakve programe sprovodi? Sa kakvim uspehom? Možda je ovo bila dobra prilika da se predsednik osvrne i na neka od ovih pitanja.

Takozvani socijalni model invaliditeta, odavno je prepoznao da invaliditet nije lični, već društveni nedostatak – on nije mana osobe sa invaliditetom, već društva u kojem ova osoba živi, i u kojem su joj nedostupni načini da ostvari sve svoje potencijale. Invaliditet je dakle društveni, a ne lični problem. Kako čitamo na sajtu Centra za samostalni život osoba sa invaliditetom: „Potrebno je ukloniti prepreke koje ograničavaju životne izbore osoba sa invaliditetom. Kada se prepreke uklone, osobe sa invaliditetom će biti samostalne i jednake u društvu, sa mogućnošću sopstvenog izbora i kontrolom nad svojim sopstvenim životom.“

Ali zašto bi se nelegitimno izabrani predsednik time bavio, ako je već utvrdio da se, ako se samo hoće, može sve. Poruka ove izjave jeste da oni koji ne mogu sve, očigledno nisu dovoljno hteli, da su, dakle, sami odgovorni za sopstvenu nemoć. Ova poruka nam je već dobro poznata, jer je nelegitimno izabrani predsednik i njegova štićenica na mestu predsednice Vlade, svakodnevno šalju građanima Srbije. Zato ne treba biti iznenađen što se sada ona sa vrha upućuje i građanima sa invaliditetom. Kada ostvarite uspeh, poručuje nam nelegitimno izabrani predsednik, onda je to uspeh svih nas, uspeh cele države, a naročito moj – uspeh kojim mogu da se pohvalim pred svojim „prijateljima“ iz „razvijenih protestantskih zemalja“. Ali vaši problemi su samo vaši, njih vam velikodušno prepuštam.

Peščanik.net, 07.12.2017.

Srodni link: Zlatko Minić – Predsednik je bogatstvo naše zemlje