Život piše drame, politika satire.

Mleko je opet, kako nam je ministar poljoprivrede i obećao, za samo sedam dana postalo zdravo za ljudsku upotrebu. Ali ne baš na način koji nam je obećavao. Zaražena stočna hrana nije zamenjena nezaraženom niti je u nju dodat onaj famozni sastojak koji omogućava izbacivanje toksina iz krava. Ali je zato pravilnik promenjen jednom uredbom Vlade pa je zabranjeni procenat toksina naprasno postao dozvoljen. Jer – pa šta, tako je i u nekim neevropskim državama, a na ovaj nizak procenat su nas ionako naterali ovi iz Evrope. Da li to onda znači da ćemo mleko izvoziti u te države koje dozvoljavaju deset puta veći procenat toksina jer ove evropske u koje smo do sada izvozili odbijaju i naš kukuruz i naše mleko? Ha-ha, slatko ste me nasmejali. Pa naravno da u neevropske države ne izvozimo mleko. Pa šta će onda biti sa tim viškom proizvedenog mleka, nećemo valjda da ga prosipamo? Možda će država da ga, kao u Hrvatskoj, otkupi i preradi u gorivo ili već nešto takvo? Ha-ha, kao da mi imamo takva postrojenja. A i da ih imamo, nismo ludi da bacamo dobro mleko. A dobro je jer pravilnik kaže da je dobro.

Pa kako onda da nam ne propadne višak, kako da opet izvozimo, kako da opstanu mali, srednji i veliki proizvođači, kako da se ne uruši ionako krhka i slabo razvijena privreda?

Jednostavno. Doneće novu uredbu. ”Ovom uredbom Vlada Srbije, a u cilju očuvanja nacionalnog interesa i pospešivanja opšteg društvenog rasta i napretka, posebno privrednog i poljoprivrednog, propisuje građanima da imaju piti duplo više (deset puta toksičnijeg) mleka.”

Pa da vidimo ko je rodoljub, a ko izdajica. Ko odbije da udvostruči kupovinu biće notiran od strane kasirke, a ukoliko one naprave propust, država je već spremila kampanju kojom će novčano stimulisati komšiluk da otkuca nesavesne, kao onda za fiskalne račune. A zatim će to biti i obelodanjeno – zaduženi za pravljenje spiskova već su spremili plakate pod radnim naslovom ”Građani i nevladine organizacije, plaćenici stranih vlada koje nisu ruska vlada, koji su odbili svetu srpsku obavezu dobrovoljnog trovanja.”

Ali nije ministar poljoprivrede povukao nogu. Samo je nastavio ustaljenu tradiciju parodiranja državničkog ponašanja. Pre njega problem pretrpanih zatvora rešili smo – puštanjem zatvorenika na slobodu. A još pre toga problem preduzeća koja će bankrotirati ako plate sudsku odštetu radnicima rešili smo naredbom sudovima da obustave sporove. A pre toga toga smo problem otuđenog Kosova rešili tako što smo u preambuli Ustava napisali da je Kosovo deo Srbije. A pre toga smo problem inflacije rešili doštampavanjem nula na novčanicama.

U državi u kojoj je sve moguće jedino nije moguće živeti normalno.

Peščanik.net, 04.03.2013.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)