Martin Jonaš, Moje bohatstvo,1988.
Martin Jonaš, Moje bohatstvo,1988.

Vizuelna reprezentacija svakodnevnog života, bilo da je reč o naivnom slikarstvu ili savremenoj fotografiji, može uznemiriti naprednjake, koji su ove godine u više navrata demonstrirali nasilje nad slovačkom manjinskom zajednicom u Vojvodini. Sve je počelo krađom slike „Stubovi života“ naivnog umetnika Martina Jonaša, koju su predstavnici Nacionalnog saveta Slovaka bez pravnog osnova poklonili posetiocu Kovačice – nelegitimnom predsedniku republike Aleksandru Vučiću. On je ukradenu sliku držao na Andrićevom vencu čitavih 17 dana, sve dok inicijativa istoričarke umetnosti Jarmile Ćendić nije pokrenula pravni proces za povratak umetničkog dela pod zaštitom Uneska, otuđenog iz Spomen kuće Martina Jonaša u Kovačici.

Naivni slikar Martin Jonaš (1924-1996), čija su dela krajem sedamdesetih svrstana u rang za slikama Salvadora Dalija, nije mogao ni da sanja do kakve će inverzije života i rada, tridesetak godina kasnije, dovesti režim u Srbiji, koji će hiperbolisane motive sa njegovih slika (uglavnom šaka i stopala seljaka kao proizvođača temeljnih vrednosti) pretvoriti u njihovu suprotnost. Naime, upravo će se jedan čovek predimenzioniranih ruku i stopala pojaviti 8. marta 2025. u Jonaševoj kući i ukrašće njegovu sliku na kojoj uspravljeni klipovi kukuruza drže čitav svet. Jonaš nije mogao da nasluti da će u bliskoj budućnosti nastati klasa privilegovanih ljudi, malih glava a ogromnih šaka, koje će rasti sa svakim ukradenim dinarom – klasa radikalskih naprednjaka.

Ova klasa predatora izvršiće pravu konkvistu na slovačku manjinsku zajednicu tokom 2025. godine. Ali Slovaci u Vojvodini pokazaće visok stepen organizovanosti i građanske rešenosti da se suprotstave samovolji vlasti. Druga važna slika iz slovačkog života ove godine posreduje nam organizovani protest prilikom Vučićeve martovske posete Kovačici. Zvižduci i transparenti. Vučić tom prilikom zastaje sa svojom svitom, steže ukradenog Jonaša pod miškom, podsmeva se građanima i nastavlja dalje. Slede scene deratizacije nakon njegovog boravka u Kovačici. Isterivanje zloduha, oslobađanje mesta, što će kasnije rezultirati udruživanjem građana prilikom glasanja za predsednika Matice slovačke.

U pitanju su prvi izbori tokom višemesečnih protesta u Srbiji, čiji rezultat nadahnjuje učesnike blokada. Izbori za predsednika Matice slovačke u Bačkom Petrovcu krajem maja ove godine, odvijaju se u atmosferi pojačanih tenzija. Naprednjaci, uniformisani u crne batinaške kostime, dolaze sa raznih strana i napadaju građane, cepaju im transparente i zabranjuju ulazak u zgradu Slovačkog vojvođanskog pozorišta, gde delegati glasaju za predsednika Matice slovačke. Naprednjaci koriste svoje uobičajene metode kako bi pobedila njihova kandidatkinja – Jasna Kohutova. Ali ona osvaja samo 19 glasova, dok je pobednik izbora predstavnik građana – Juraj Červenjak sa 31 osvojenim glasom. Građani slave pobedu uz povike „Ko ne skače – taj je ćaci“. Fotografi hobisti, dokumentaristi, kao i građani, prave spontane fotografije javnog performansa u čast pobede demokratije u Bačkom Petrovcu. Naprednjačka falanga se povlači, jer mora da se usmeri na Kosjerić i Zaječar, gde su zakazani lokalni izbori za 8. jun.

Bački Petrovac ponovo dolazi u fokus javnosti tokom manifestacije Slovačke narodne svečanosti, proteklih dana. U ponudi je 40 zvaničnih kulturnih programa (pod strogom kontrolom naprednjaka) i jedan nezvanični – izložba fotografija iz svakodnevnog života slovačke manjinske zajednice u Vojvodini tokom protesta 2024/25. Izložbu u parku organizuje @bački_petrovac_uz_studente. U pitanju su prizori sa protesta u selima sa većinskim slovačkim stanovništvom – nizovi fotografija na kanapu razapeti su između drveća. Međutim, građani svojim telefonima beleže dolazak naprednjačke falange u pratnji policijske jedinice za razbijanje demonstracija. Naprednjaci vređaju prisutne po nacionalnoj osnovi i cepaju izložene fotografije. U pitanju je nasilje države nad ustavom i zakonom zagarantovanim građanskim slobodama; pre svega zaštite nacionalnih manjina od svakog oblika diskriminacije u ostvarivanju individualnih prava i sloboda, kao i ostvarivanja kolektivnih prava nacionalnih manjina na samoupravu u kulturi, obrazovanju i informisanju.

Građanski aktivista Ivan Bartoš tom prilikom izveštava da među nasilnicima, koji se vraćaju po drugi put da bi tukli građane i ponovo devastirali fotografije, prepoznaje čitav niz naprednjačkih opštinskih funkcionera: državnog sekretara iz Ministarstva trgovine – Gorana Đakovića (bivšeg predsednika opštine Odžaci), Srđana Simića, savetnika predsednice opštine Odžaci, Srđana Stojanovića – zamenika predsednika opštine Bački Petrovac, pokrajinsku poslanicu Jasnu Kohut, kao i lokalne funkcionere Rastislava Labata i Dragicu Pejković. Sa njima je još gomila MMA batinaša malih glava i velikih šaka, takođe policajaca i pripadnika IJP, koji su zaduženi da obezbede uništavanje foto materijala sa izložbe, kao i fizičko kažnjavanje građana pesnicama i motkama, jer su se usudili da takvu izložbu postave u javnom prostoru. Novo otvaranje izložbe se zbog napada zakazuje za sutra, a zborovi iz Novog Sada pozivaju građane da se pridruže aktivistima iz Bačkog Petrovca.

Kada bi Srbija imala Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, bila bi ovo jedinstvena prilika da se pozabavi slučajem institucionalne diskriminacije i političke cenzure umetničkog delovanja predstavnika slovačke nacionalne manjine. Međutim, ova institucija postoji samo u obliku prezentacije na vebu. Tamo se može pročitati da je ministar Demo Beriša istog dana, kada se dogodio napad na građane u Bačkom Petrovcu, posetio tamošnju kulturnu manifestaciju, ali pritom nije primetio ništa neobično. „Slovačke narodne svečanosti postale su nakon pola veka kulturni događaj“, izjavio je ministar Beriša tom prilikom, „on svedoči o značaju slovačke zajednice u složenom mozaiku kulturnog života naše države“. Možda bi ispravnije bilo reći da kadrovi poput Beriše, Kohutove i Đakovića, opslužuju složen mozaik naprednjačke represije, suspendujući institucije koje predstavljaju.

Ovo se potvrđuje sutradan, kada oklopljeni žandarmi zajedno sa uniformisanim partijskim falangama u crnom tamponiraju Bački Petrovac, ne dozvoljavajući bilo kakav prilaz građanima koji iz susednih mesta pokušavaju da dođu na novo otvaranje izložbe. Oni su primorani da koriste alternativne atarske puteve, odnosno rečni kanal DTD i reku Begej. Na jedan dan, Bački Petrovac biva izuzet iz ustavnog poretka Republike Srbije i izložen naprednjačkoj samovolji, koju je po nalogu kradljivca slike Martina Jonaša sprovela predsednica opštine Viera Krstovski (članica SNS-a od 2017), poslanica Jasna Kohut i načelnik petrovačke policije. Uprkos tome, izložba je nakratko otvorena u gradskom parku, po treći put, zahvaljujući stubovima građanskog otpora.

Peščanik.net, 11.08.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)