Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

I prethodne vlasti su običavale da važne datume iskazuju kroz crkveni kalendar, nekima je to više priličilo, nekima manje, pa tim pre čudi što je sadašnja vlast propustila priliku da ovo prvo bijenale svesrpskog sabora upriliči na neki bombastičan i simboličan praznik. Recimo Spasovdan koji je u četvrtak. Čak i da nije dobra metafora – a jeste, od samo sloga Srbina spasava do spasavanje redova Republike Srpske – Spasovdan je em zvanična slava Beograda pa bi crkva ionako imala svoj šou, em bi ljudi koji su dovedeni na Trg Republike dobili slobodan dan pred vikend. Ovako, da ne beše dve i po hiljade folkloraša, posećenost bi bila slabija i od one na kontramitingu Srbiji protiv nasilja.

A možda vlast samo nije htela da maleriše? Mesecima je za razne crkvene praznike najavljivala svoj unutarpolitički sabor, takozvani opštenarodni pokret za spas Srbije (i stranke), ali ga nije organizovala. Sad je zbrzala ovaj opštesrpski, u petak najavila, u subotu održala i prošo voz. Brzi kineski, ulašten i upeglan, garažiran, ni do pijace nije vožen (niti će uskoro) ali ga je predsednik Srbije svejedno obišao ko svojtu za svečare.

Tako se desilo da se svesrpski sabor – ne baš prvi u istoriji jer nam je svesrpski predsednik Srbije objasnio da su Srbi uvek saborovali pred ustanke i ratove (čekajte, a sabor trubača?) – održi na svete apostole Karla i Alfeja. Osim što imena ne zvuče svesrpski, probajte da ih stavite u naziv manifestacije.

Još tragičnije je što neće biti upamćen ni po srpskim danima srpske porodice koji se već drugi mesec nezapaženo odvijaju na istom trgu. Bez obzira što se ta „tradicionalna“ porodica pominje i u upravo donetoj svesrpskoj dekaraciji. Doduše, pominje se samo da bi se zacementiralo njeno trojstvo (muž, žena, deca). Jer kovanica svesrpsko, osim što po definiciji isključuje nesrpsko, za vlast i crkvu nikako ne znači sve srpsko, već samo ono probrano srpsko što je njima po volji. U isto vreme, njima omraženi „secesionistički“ premijer Kosova (koje se, takođe po deklaraciji, ima nazivati isključivo Kosovom i Metohijom) predvodi Paradu ponosa u Prištini, dok predvodnik drugog suprotnog tabora, papa Franja, poziva komičare iz celog sveta da u Rimu, kako je rekao, proslave lepote ljudske različitosti.

Ali nas to june neće da mune. Da su državne i crkvene vlasti iole otvorene za različitost, da zaista brinu o Srbiji sutra kako kažu, da ih stvarno zanimaju deca čije rađanje zagovaraju (osim da ih uzmu pod svoje skute ili prevedu u huliganstvo), na kraju krajeva da se istinski plaše boga kao što nam se bogobojažljivima predstavljaju, održale bi ovaj sabor 19. jula, na Svetog Sisoja, po predanju zaštitnika dece, toliko moćnog da decu možete komotno ostaviti same u šumi i nikakva im opasnost ne preti jer on razgoni sve đavole. Što bi i nama odraslima dobro došlo. Nezavisno od datuma.

Peščanik.net, 10.06.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)