Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Dnevnik izvanrednog stanja IV

Prošlo je već trideset šest dana vanrednog stanja, a ja se još nisam navikao na novo računanje vremena (od konferencije za novinare do večernjeg aplauza), niti na ponašanje ljudi koji su pod geslom patriotske borbe protiv korona virusa preuzeli ulogu kontrolora. Njihove oči su na špijunkama, dok prolazite hodnikom, naročito ako to radite nakon 17h, ili u vreme dužeg policijskog časa. Neki vam pošalju preteću poruku ako primete da se ponašate „neodgovorno“ ili da provocirate „italijanski scenario“. Niko ne primećuje da se kod nas sprovodi pre svega „vuhanski scenario“, koji je pod maskom vanrednog stanja normalizovan kao najbolji i jedini mogući put „ozdravljenja“. U takvom ambijentu razvija se posebna sklonost kod nekih ljudi, koji imaju potrebu da učestvuju u opštoj borbi za zajedničku stvar. Takva pojava nije retka ni u Evropi poslednjih nedelja. U Italiji su na udaru pre svega rekreativni trkači, dakle oni koji su odlučili da se iskradu i optrče nekoliko krugova oko zgrade ili pored kanala. Trkači, međutim, po pravilu izbegavaju susrete, vrlo često trče uz samu ivicu kolovoza, pa opet ne prestaju da budu na meti onih koji su se odazvali pozivu gradonačelnice Rima Virđinije Rađi da preko sajta gradske vlade prijavljuju sve one koji krše propisane mere u vreme pandemije. Ti nevidljivi kontrolori, na kojima počiva poredak u ovakvim uslovima, imaju svoja imena. U Francuskoj ih zovu mouchards, u Španiji chivatos, u Nemačkoj Spitzel. U Srbiji su se, međutim, još pre pandemije razvile posebne vrste kontrolora, kao neprofitne organizacije koje u mirnodopskim ali i vanrednim uslovima tobože brinu o pravima životinja, kao i onima koji krše disciplinske mere u vreme pandemije. U oba slučaja radi se o nadziranju i disciplinovanju manjinske romske zajednice, a organizacija koja to radi zove se Levijatan.

Korona virus kombinovan sa vanrednim stanjem predstavlja idealni ambijent za izvođenje patriotskih i humanitarnih akcija kakvu je izvela organizacija Levijatan prošle nedelje, izvršivši prepad na kontejner u kojem na Donjem Dorćolu živi romska porodica Garip, nepokretni otac sa troje dece tinejdžerske dobi. Budući da Levijatan nastoji da bude transparentan, on svoje akcije dokumentuje video snimcima, ali oni, kao usputni arhivski materijal koji se može naći na njihovoj fb strani, predstavljaju zapravo repliku upada paravojne jedinice u neko selo tokom rata u Bosni ili na Kosovu. Snimak je uznemirujući, kamera prati nabildovane tipove sa antikovid maskama i rukavicama dok upadaju na posed. Počinju da urlaju na decu još iz kombija kojim pristižu. Nemaju naoružanje ali se kreću samouvereno i ratoborno kao da ga imaju, psuju i viču: „U stroj! Svi u stroj!“ Neko bi pomislio da se radi o organima reda, istim onim koji batinaju uhapšenike na zadnjem sedištu policijskog automobila tokom vanrednog stanja ali ne, ipak se radi o samoorganizovanoj skupini ljudi koji su pre svega zabrinuti za živote pasa. Ko ih ne zna, pomislio bi da se radi o grubijanima mekog srca, jer se na njihovom tviter nalogu mogu naći zapisi o spasavanju Maze i Lunje i ostalih pasa nežnih imena. Međutim, kada se malo bolje pročitaju te informacije, obavezno se dolazi do podatka da se skoro uvek radi o intervenciji nad Romima koji „batinaju pse… drže ih pod lancima i katancima… spremaju ih za borbe… loše ih hrane… drže ih u lošim uslovima“. Pripadnici romske manjine su u vokabularu Levijatana nazvani „Belim medvedima“, što je rasistička etiketa, izvedena iz fraze o nečijoj zakonskoj prezaštićenosti. Na snimcima, koje Levijatan objavljuje, često se mogu čuti njihove eksplikacije o opravdanosti „rada sa Belim medvedima koji dobijaju donacije“. Ovaj naizgled humanitarni eufemizam rasplinjava se pred akcijom koja je snimljena na Donjem Dorćolu, kada su pripadnici Levijatana upali na posed porodice Garip, postrojili i maltretirali decu i oteli im staforda pod geslom spasavanja „ukradenog psa“ od ugroženosti.

Policija je brzo reagovala, ali Levijatan je nakon toga nastavio sa radom, pa je na svom fb profilu objavio demanti po svim osnovama, naknadno titlujući svoj video materijal i osporavajući iskaze članova porodice Garip i Bojana Savića iz Građanske patrole koji je prvi ukazao na ovaj slučaj. Na osnovu tog priloga, stiče se utisak dubokog rasnog prezira članova Levijatana prema Romima, te njihovog načina života ali i jezika. Pritom, oni ih dehumanizuju dok im pripisuju sve stereotipne osobine, pa čak i bolest koja se potencira u odnosu na zdravu porodicu kojoj je, prema rečima njihove sagovornice, stafordski terijer potom dodeljen na brigu i čuvanje. Nekoliko dana potom, Levijatan je na svom fb profilu objavio snimak mnogočlane romske porodice, koja je bila zaokupljena pripremom praznika tokom 18. aprila, zbog čega je snimak potpisan upozorenjem o počinjenom „teškom krivičnom delu iz člana 269 KZ RS i to za vreme zabrane kretanja i okupljanja, u prisustvu maloletnika“.

Vanredno stanje u Srbiji, koje je dobilo ozbiljnu podršku stanovništva uplašenog za sopstveno zdravlje, tek je delimično iskorišćeno za sprovođenje medicinski nužnih mera, ali je zato postalo idealan poligon za manifestaciju političkog programa vladajuće stranke, partijskog i kapilarnog jedinstva (podela deset hiljada zastava građanima), povećanog pritiska na nezavisne medije i novinare. Tokom trideset i šest dana vanrednog stanja pojačana je aktivnost organizacija poput Levijatana kao pridružene grupe za „uspostavljanje reda“ u onim zonama koje su zaobiđene državnim planom za sprovođenje antikovid mera. Tako je porodica Garip ostala u svom kontejneru, još uvek na okupu, iako su, prema svedočenju oca, članovi Levijatana pokušali da pored psa odvedu i starijeg sina. Garipi su ostali na okupu ali pod budnim okom kamere onih koji svaku situaciju, a naročito vanredno stanje, koriste za dezinfekciju terena.

Peščanik.net, 21.04.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)