Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Taman kada smo pomislili da smo sve videli, ministarstvo unutrašnjih poslova demantovalo nas je nadrealnim, njuznetovskim postom na Instagramu u kome, između ostalog stoji: „Za bahate, bezobrazne i nasilne vozače nema mesta na ulicama“. Uz ovaj tekst nalazi se i slika zaposlenih u Parking servisu koji hapse Lambordžini od 200.000 evra, koji je nekoliko dana ranije ulicama Beograda divljački vozio momak od 25 godina, koji je, gle čuda, problematični sin problematičnog kuma predsednika ove nesrećne zemlje.

Ovaj incident dogodio se svega dvadesetak dana nakon što je drugi predsednikov problematični kum zakucao svoj Meklaren od 500.000 evra u ogradu u Užičkoj ulici na Dedinju, kom prilikom su povređene dve osobe. O ovom incidentu nismo saznali gotovo ništa, uključujući i rezultat testa (ako je uopšte rađen) kuma Nikole na alkohol i psiho-aktivne supstance, sve dok juče nismo čuli da je krivična prijava koja je navodno podneta – zagubljena u MUP-u, odnosno da policija još uvek nije tužilaštvu dostavila dokumentaciju o nesreći.

Nekoliko stvari upada u oči kada je u pitanju događaj koji je javnost u Srbiji naterao da se zapita koliko je uopšte bezbedno kretati se ulicama naših gradova, imajući u vidu permanentnu opasnost da na svakoga od nas naleti neki prijatelj, kum ili brat u automobilu od par stotina hiljada evra.

Prvo, za bahate, bezobrazne i nasilne vozače svakako ne treba da bude mesta na ulicama, kao što to navodi MUP, ali ovde je problem u tome što bahati, bezobrazni i nasilni vozač nije sklonjen sa ulice i priveden zbog svog divljanja. Priveden je automobil koji je vozio! Dakle, bahati, bezobrazni i nasilni vozač bi već večeras mogao da sedne u drugi skupoceni automobil i da nesmetano nastavi da divlja po ulicama Beograda, prema sopstvenom priznanju – bez dozvole, pozivajući policiju da ga, ukoliko sme, uhapsi. I na njegovu sreću – izgleda da ne sme.

Dalje, da stvar bude gora, ovo nije prvi ozbiljan saobraćajni prekršaj koji je kumče napravilo. Avgusta prošle godine u Budvi, negde oko 4 sata iza ponoći, mladi Pana je vozio suprotnom trakom u centru grada, zbog čega je od strane crnogorske policije koja očigledno nije znala sa kim ima posla, iako verujem da ih je on upozorio, kažnjen sa 300 evra. Izgleda, međutim, da ga ova kazna nije ničemu naučila. Vratio se brži, jači i bolji i svoje divljanje nastavio po beogradskim ulicama. Ako je verovati pisanjima medija, za svojih 25 godina uspeo je da sakupi već 84 saobraćajna prekršaja (?!?), što ga verovatno čini rekorderom u ovoj kategoriji.

Mi smo država u kojoj je važno koga poznajete, ko vam je prijatelj, a ko kum. To svi znamo. Međutim, što je mnogo – mnogo je. Pre deset godina sin Željka Mitrovića osuđen je na svega 12 meseci kućnog zatvora, jer je na pešačkom prelazu u Ustaničkoj ulici usmrtio Andreu Bojanić, divljački vozeći BMW od 100.000 evra. Iako su paralele ove vrste u najmanju ruku neukusne, moguće je da je mladi Pana na ovom primeru video da nema tog problema i nepočinstva koje se ne može amortizovati i rešiti, ako poznajete prave ljude. Zato kumče Pana po mrežama poziva policiju da ga uhapsi ako sme. Može da prozove i tužilaštvo, tamo je slična situacija: „Podignite optužnicu ako smete“. A i ako se optužnica podigne, uvek će predmet moći da se dodeli odabranom sudiji koji će imati razumevanja za mladu, usijanu glavu.

Ali, ključno pitanje i poenta priče jeste koje to poruke šalje građanima ove zemlje? Onima koji nemaju kumove i prijatelje na visokim pozicijama, automobile od 200 i 500 hiljada evra i koji svoju decu vaspitavaju u duhu opšteprihvaćenih društvenih vrednosti i normi.

Za početak, hapšenje automobila i zaturanje krivične prijave vređaju elementarnu inteligenciju građana. Besni su jer ih moralni talog ovog društva već deceniju unazad pravi ludima pokušavajući da objasni neobjašnjivo. Na primer, kako je problem sa bahatim vozačem rešen zaplenom njegovog automobila i zašto je potrebno 20 dana da krivična prijava iz MUP-a bude prosleđena tužilaštvu.

Besni su jer im se čini da ništa ne mogu da promene. To nas dovodi do onog čuvenog – „Skloni se, pusti budalu, čuvaj glavu“. I tako se svim prijateljima, braći i kumovima sklanjamo već godinama. A oni se šire kao voda, zauzimaju sve veći prostor i pomeraju granice prihvatljivog.

Konačno, čak i oni koji žele da se suprotstave vide da institucije neće zaštititi ni njih ni javni interes. MUP hapsi učesnike protesta protiv bušenja nasipa i nelegalne gradnje na Šodrošu, ali ne i opskurne kumove i kumiće. Tužilaštvo se razračunava sa tužiteljkama koje hapse korumpirane rukovodioce EPS-a, a ne te rukovodioce. Sve je ovde poremećeno. Jer prijatelji, braća i kumovi su svetinja i u to se ne dira, šta god da urade. A obični građani – sklonite se i čuvajte glavu.

Autor je advokat, predsednik UO Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI).

Peščanik.net, 29.03.2023.