Dobra vest: najzad je ponuđeno profesionalcima da porade na onome što se narodski zove “brendiranje Srbije”. Naročito je dobra posle Koštunice i njegovog da će taj posao da odradi dijaspora dobrovoljno (čitaj besplatno), ili da će to uraditi sumnjivo izabrani Nacionalni savet za isto to brendiranje (sećate se, prva dama Delte, pa izjava da će i ona to bez plate, pa da neće uopšte jer se naljutila… stvarno, šta na kraju bi sa tim Savetom?).

Loša vest: profesionalci su pozvani, kako se to nenarodski kaže, “putem” tendera objavljenog u Službenom glasniku. Šta je tu problem? Pa ko čita Službeni glasnik? Osim onih koji moraju. I kako onda da profesionalci uopšte saznaju da je raspisan tender? No, dobra vest je da je ipak neko saznao za ovu ujdurmu – javnost. A javnost je saznala zahvaljujući nekolicini medija koji su objavili da je tender upravo završen. Loša vest: javnosti je to predstavljeno kao jedna pozitivna akcija, doduše, malo skupa, ali šta ćete kad to toliko košta. A košta, sad se držite dobro, milion i dvesta ili trista hiljada evra! Što je ipak dobra vest jer smo još i dobro prošli. Za sličnu stvar, “nabavku usluga istraživanja za izgradnju i pozicioniranje”, ministarstvo turizma u Koštunicinoj vladi platilo je jednoj hrvatskoj agenciji dva miliona evra, samo da bi nam rekli da treba da reklamiramo banjski i planinski turizam (ko da možemo i morski) i da Srbija treba da se pozicionira kao mesto “gde zapad sreće istok” (ko da to nismo naučili još u osnovnoj školi). Dobra vest: bar nisu probali da nam za te pare prodaju i da imamo rudno bogatstvo i razuđenu obalu.

Dobra vest je i to što će sad valjda prestati da nam svaku pobedu sportista i pevača poturaju kao uspešnu promenu imidža Srbije, a svakog pijanog turistu kao promotera koji će ubediti svoje političare da promene politiku uslovljavanja. Jeste, baš kao što i mi mislimo sve najlepše o Ukrajincima jer su imali Evroviziju i o Rumunima jer su imali Nađu Komaneči. Međutim, loša vest je što je vođa predsednikovog izbornog štaba u najužoj konkurenciji za ovaj posao i ovaj honorar. Dobra vest: možemo da im pljunemo pod prozor. I da se klizamo po tome, ako se zaledi.

 
Peščanik.net, 28.11.2008.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)