U petak se u Beogradu sudski raspravljalo o Titovoj zaostavštini. „Farsa koju je vlast organizovala kako ne bi izgledalo da je samo država nešto stekla nakon Titove smrti“, rekao je na ročištu Josip Joška Broz, unuk. Osim Joške, predsednika vanparlamentarne Komunističke partije, na ročište je došla njegova sestra Zlatica. Jovanka, Titov sin Miša, unuci Svetlana i Edvard poslali su zastupnike.

Joška Broz tvrdi da sudski prikazana imovina vredi oko 25.000 eura i dodaje da su prilikom svake izložbe u čast Titu neke stvari nestajale. U februaru 2005. pred kraj radnog vremena iz beogradskog Muzeja istorije Jugoslavije u centru grada ukradeno je sa izložbe „Pokretna slika večnosti“ nekoliko od 150 Titovih satova. U zbirci su i satovi koje su Titu poklonili Žan Bokasa i ruski astronauti. Ukraden je Patek Philippe, najskuplji sat na svetu, koji je prodat ove godine na aukciji za 3.085.000 švajcarskih franaka. Tito ga je kupio za 2.055 franaka 1954. godine. Proizveden je u pet primeraka. Lopovi do danas nisu otkriveni.

Arhiv Srbije je na 379 strana sudu dostavio spisak pokretnih stvari koje su pripadale nekadašnjem jugoslovenskom predsedniku. Zastupnica Jovanke Broz je zatražila i dokumentaciju Muzeja istorije Jugoslavije. To je spisak sa više od 4.000 poklona Titu i njegovoj supruzi od Jugoslovena, stranih državnika i vlada.

Najvrednije Titove stvari su zaključane u trezoru vile Mir na Topčideru, koja je trebalo da bude njegov muzej, ali tu nemaju pristup ni ljudi iz Muzeja istorije Jugoslavije, čuvara baštine Broza.

Dozvole izdaje Bezbednosno-informativna agencija, naslednica Službe državne bezbednosti Srbije (SDB). Muzej je iz vile Mir iselio 1997. godine po hitnom postupku da bi se Slobodan Milošević tu uselio sa porodicom. Titova imovina se našla u pomoćnim prostorijama, ispod stambenog prostora novog predsednika nove države. Ubeležena je u 21 inventarnu knjigu; neki od predmeta su: statua boga Ozirisa iz VI veka p.n.e. od bronze sa tragovima pozlate, dar Anvara el Sadata, predsednika Egipta, zlatna komandantska sablja sa dragim kamenjem, poklon Staljina, maršalski znak koji je kreirao Antun Augustinčić, mandala, poklon Vlade Nepala, fragmenti Mesečevog tla, koje je na Zemlju donela posada Apola 11 stari 3,8 biliona godina čiji gram vredi 50.800 dolara, poklon američkog predsednika Ričarda Niksona, kolekcije maraka, zlatnici i dukati, ukrasne igle sa brilijantima, rubinima i drugim dragim kamenjem, tabakere, skulpture, slike među kojima Stjepana Fjodoroviča Kolesnikova, Nadežde Petrović, Petra Lubarde, Moše Pijade, Janoša Mesaroša, Oskara Kokoške, Franciska Goje, vaze, tepisi, 6.000 knjiga, automobili, 2.225 albuma sa fotografijama. Tu je i sablja iz 17. veka optočena dragim kamenjem koju mu je poklonio libijski lider Moamer el Gadafi. (Kod Gadafija je posle Titove smrti završila jedna od čuvenih Titovih maršalskih uniformi.) Od 167 Titovih lovačkih pušaka za izložbu je preostalo 67.

Jovankini advokati su uočili da su spiskovi sa imovinom za podelu, a koji su u sud stigli iz Muzeja istorije Jugoslavije i Arhiva Srbije posredstvom SDB, okrnjeni. Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić angažovao se da SDB preda Muzeju istorije Jugoslavije i Arhivu Srbije popis imovine Brozovih.

Među zaostavštinom nema dosta stvari sa „četvrtog spiska“, koji je godinama bio pohranjen u SDB. Na četvrtom spisku su nakit i slike, kolekcije narodnih nošnji, Titov vozni park, odlikovanja, zlatna kočija – sve procenjeno na oko 60 miliona dolara. Na revidiranom spisku nema Titovog belog cadillaca, rolls roycea, niti lincolna. Nema ni zlatnih kočija (rođendanski poklon Titu iz Đakova), ni Mesečevog praha.

Na spisku ima malih kućnih aparata sa godinom proizvodnje iz druge polovine 20. veka, metli i merdevina, vaga, otirača, korpi za đubre, mašinica za brijanje, vatrogasnih aparata i kutija za prvu pomoć; tu su Titove partijske knjižice, diplomatski pasoš, članske knjižice Crvenog krsta

Osim vinograda u Zagorju koji je za života poklonio sinu Žarku, Tito nije imao nepokretnosti. „Bio sam prisutan kada mu je 1979. u dobanovačkom zabranu poklonjena kuća, a on je odmah predao ključeve ađutantu i rekao da se objekat knjiži na JNA”, kaže Joška Broz. Drugom sinu Miši Tito je planirao da ostavi kuću kod Samobora, ali je pred smrt zgradu poklonio Zagrebu. Ostala mu je ulica sa njegovim imenom u Samoboru i Trg maršala Tita u Zagrebu.

„Nestalo je vrednih slika, poklona iz Titove zaostavštine; od 1987. godine raznošeno je to na razne strane, ali je direktorka Muzeja Ljiljana Cetinić zapretila, pripremajući jednu izložbu, da će obelodaniti šta se u čijim rukama nalazi, tako da je dosta stvari i vraćeno, pošto se znalo kod koga se nalaze. Najviše je ovde u Srbiji”, kaže Joška Broz. Unuk bi voleo da ima bar maršalsku odoru. Cetinić je u međuvremenu smenjena.

Teško da će Jovanka Broz doživeti okončanje ostavinske rasprave. Komisija Predsedništva SFRJ smatra da tri četvrtine imovine treba da pripadne Jovanki i Titovim sinovima, a četvrta državi.

Jovanka Broz do danas nije dobila rešenje o porodičnoj penziji. Prema preporuci Rasima Ljajića, ministra za rad i socijalna pitanja, dobija mesečnu naknadu u visini plate predsednice Skupštine. To je oko 1.050 eura. Žena od 87 godina živi u tuđoj kući, vlasništvu države Srbije. Nema ni stanarsko pravo. Udovica koja je 28 godina bila „prva dama“, posle mnogo decenija je dobila ličnu kartu i pasoš. Na Dan žena 2006. uručena joj je zdravstvena knjižica. Starici koju su fašisti dva puta ranili u ratu knjižicu je predao tada ministar za ljudska i manjinska prava Ljajić.

Iseljena je usred noći iz Užičke 15, nepuna tri meseca posle Titove smrti. Oduzeti su joj: kompletna arhiva, adresar, telefonski imenik, novogodišnje čestitke. Vraćeno joj je nešto nameštaja, odeće i nakita, ali kako je sama rekla, uglavnom bezvredni komadi.

I ministar Ljajić je priznao da je nestala pokretna imovina Brozovih: „Pokušavamo da uđemo u trag toj imovini, jer se radi o ogromnoj vrednosti“, govorio je obilazeći radnike koji su popravljali krov koji je godinama prokišnjavao na kući u kojoj je Jovanka podstanar države. Grejanje je uvedeno ženi sa činom majora neposredno pre toga.

Titovi naslednici su od njegove zaostavštine naplatili samo autorska prava. Svaki naslednik je dobio oko 4.000 nemačkih maraka.

Dvadesetak dana pre decembarskih izbora u Hrvatskoj, tadašnja predsednica hrvatske vlade Jadranka Kosor umilila se vernicima obećanjem da će katoličkoj crkvi predati zgradu njenog najljućeg ideološkog protivnika: bivšu političku školu Josip Broz Tito u Kumrovcu. Zgrada je sagrađena 1981. godine na poklonjenom zemljištu članarinom pripadnika Saveza komunista Jugoslavije.

Srbija je u drugoj, tranzicionoj nacionalizaciji. U procesu je povratka državnom vlasništvu. Nacionalizira se imovina tuđih građana, stranih država i klasnih neprijatelja. Maršalov fond je za Srbiju što i američki Maršalov fond za Nemačku – izvor akcija, para i rehabilitacije.

Monitor, štampano izdanje, 30.12.2011.

Peščanik.net, 01.01.2012.

JUGOSLAVIJA