Uništavajuće renoviranje: Treba li Beogradu Beopolis?

Pošto je poslednja dva meseca u 2009. godini radio posle dvogodišnje pauze zbog renoviranja, beogradski Dom omladine ponovo se zatvara, navodno na godinu dana, zbog – renoviranja. Hajde da sad ne pitamo kakvo je to renoviranje od dve pa jednu godinu, i zašto je zgrada uopšte otvarana na dva meseca ako renoviranje nije završeno. Od tih, američko-srpskih budalaština, daleko je bitnija sudbina knjižare Beopolis, koja je punih deset godina, na opšte zadovoljstvo kako ljubitelja knjiga i ozbiljnih čitalaca tako i izdavača, radila u holu (to jest, za nevolju, u oba hola) Doma omladine. Dakle, zbog najnovijeg renoviranja, Beopolisu je naloženo da se iseli iz Doma omladine, uprkos tome što ima važeći ugovor o korišćenju prostora.

Reč je ovde o knjižari koja na 32 police smeštene na pedesetak kvadrata nudi oko 16.000 naslova i čuva oko 40.000 knjiga. Reč je o knjigama novim i antikvarnim. Reč je o knjigama kako izdavača iz Srbije tako i izdavača iz Bosne i Hercegovine i iz Hrvatske. Reč je o petoro zaposlenih, koji žive od prodaje knjiga, ali i za knjige. Reč je o mestu gde možete dobiti flajere, biltene, besplatne publikacije koje sadrže informacije o aktuelnim kulturnim događajima u gradu. Reč je o ustanovi koja je sama organizovala, učestvovala u organizaciji ili svojim angažmanom podržala niz značajnih kulturnih programa u gradu. Reč je, konačno, o mestu gde možete ostaviti knjigu ili poruku za prijatelja, ili pak prijatelje zamoliti da vam tu ostave snimljene diskove, po koje ćete doći kada budete u prolazu. Šta sve to u stvari znači?

Od svih beogradskih knjižara, knjižara Beopolis sarađuje sa najvećim brojem izdavača u Srbiji i regionu. To znači da u Beopolisu možete naći i pregledati knjige koje nigde drugde ne možete videti. Knjižari iz Beopolisa imaju izuzetno dug knjižarski staž i pasionirano čitaju knjige: od njih možete dobiti informacije i relevantan sud o gotovo svim novijim naslovima. To znači da oni mogu da vam pruže kvalitetan i celovit uvid u književnu produkciju, i Srbije i regiona, u trenutku kada takav uvid ne da ne možete dobiti u većini drugih knjižara, nego ga naprosto nema ni u jednom mediju, pogotovo ne u onima koji umišljaju da prate kulturu. Beopolis nije samo prodavnica knjiga, on je i generator kulturnog života. To znači da je Beopolis, za razliku od svih drugih gradskih knjižara, u stanju da vlastitim radom ubedljivo pokaže kako čitanje knjiga najviše, možda i jedino, ima smisla onda kada pokreće na delovanje, razmenu, aktivan odnos prema okruženju i sa okruženjem. Beopolis je, konačno, i mesto koje možete doživeti i kao pomalo svoje. To znači da tu na vas ne gledaju kao na zalutalog posetioca kome treba uzeti novac: u Beopolisu, vi ste osoba koja učestvuje u zajedničkom poduhvatu očuvanja i razvijanja kulturnog, dakle pristojnog života u gradu.

Zato je Beopolis više kulturni centar od samog Doma omladine koji bi po definiciji morao biti kulturni centar, ali se čini da novac iz gradskog budžeta dobija samo da bi pravio privid kulture između dva renoviranja. Beopolis gradi kulturu vlastitim sredstvima, Dom omladine je uništava sredstvima iz gradskog budžeta (pucanje cevi u stropu iznad knjižare i voda koja se sliva na knjige i uništava ih otuda mi ne izgleda samo kao nesrećni incident koji se ponovio više puta u proteklih deset godina nego i kao simbolična slika pravog stanja stvari). A možda nije ni do Doma omladine. Možda je zapravo samim gradskim vlastima cilj da razore svako postojeće jezgro kulture u Beogradu. Tek, predlažem tim vlastima da me demantuju. Neka nađu (a ne moraju mnogo da se trude, jer toga ima na pretek) i ponude drugi, sigurniji, dugotrajniji prostor Beopolisu. Njih to neće koštati ništa, a grad bi mogao mnogo da dobije, to jest da zadrži.

Peščanik.net, 07.01.2010.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)