Koliko god pronašli mana, zamjerki, cinizma i nedosljednosti u svijetu zapadne liberalne demokracije kakvog smo poznavali posljednjih desetljeća, točnije od kraja Drugog svjetskog rata, a znamo da je svega toga bilo u izobilju, točka do koje je taj svijet doveo aktualni američki predsjednik Donald Trump je zastrašujuća. I, nažalost, ciklična.

Jer s Trumpom se svijet zapadne diplomacije vratio praktično stotinu godina unazad, točnije na točku Sporazuma iz Laussane iz 1923, kada je, mimo svega ostaloga vezanog uz granice Turske i njene odnose sa Grčkom, zapravo prihvaćena Konvencija o razmjeni stanovništva između Grčke i Turske. I od tada, pa sve do 1945. godine, kada su, nakon svega, kolektivnu kaznu za užase nacizma i fašizma platili Nijemci diljem europskih zemalja, kao i Talijani na istočnoj obali Jadrana, normalizirala se užasavajuća praksa tzv. humane razmjene stanovništva, koja ne predstavlja ništa drugo doli pristojniji naziv za etničko čišćenje.

Svijet i međunarodna diplomacija su se potom donekle osvijestili i počeli izgrađivati svijet temeljen na antifašizmu, poštivanju granica, manjinskih i ostalih ljudskih prava, stvorivši iluziju da tako može zauvijek. Da bi se iluzija potom eksponencijalno povećala nakon raspada SSSR-a i Istočnog bloka.

No, onda se dogodio raspad Jugoslavije, sa svim pratećim ratovima, kojima su glavna obilježja bila etnička čišćenja. Štoviše, Franjo Tuđman je u svojoj knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“ pisao o prednostima humanih preseljenja i nacionalno homogenih država.

Naivni i kulturno nadmeni svijet zapadne diplomacije je sve to pripisao nekom ekscesu i specifičnosti divljih balkanskih plemena. A onda se dogodio Vladimir Putin, pa se dogodilo etničko čišćenje Armenaca iz Nagorno Karabaha, zatim se dogodio Netanyahu i konačno Donald Trump, koji je i definitivno dokinuo svijet temeljen na pobjedi antifašizma, poštivanju granica te manjinskih i ostalih ljudskih prava.

Jer jedno je kada iz ponašanja militantne desničarske vlade Izraela prema ljudima u Gazi jasno vidimo namjeru etničkog čišćenja, a nešto sasvim drugo kada tu ideju, k tome potpuno neskriveno, zagovara američki predsjednik.

Da stvar bude ciničnija, on u Gazi vidi neki turistički resort ili nešto tome slično, što je pak cinizam prvog reda. Jer bilo je slučajeva kad se mjesto stradanja pretvori u resort, kao npr. u Višegradu ili na Mamuli, o čemu je Aleksandar Reljić nedavno snimio odličan dokumentarni film. Ali to da netko čitavu zemlju, koju je prethodno etnički očistio, pretvori u resort, još nismo vidjeli. Stvar je tim poraznija, jer nitko ne sprečava Trumpa i SAD da obnove infrastrukturu i život u Gazi s namjerom da se tamošnjim Palestincima konačno omogući pristojan život.

Na koncu, kako god ova konkretna ideja završila, a nadati se da to neće biti ovako kako je Trump najavio, iz činjenice da lider još uvijek najmoćnije zemlje svijeta, k tome one koja je liberalnu demokraciju nosila kao službenu ideologiju, uopće razmišlja o inžinjeringu nad stanovništvom, jasno je kako nas ništa dobro ne čeka.

Ne postoji zapravo ništa monstruoznije što se može napraviti nekom čovjeku ili narodu u cjelini od toga da im se oduzme zavičaj. Ako itko to zna, znaju ljudi s naših prostora, a posebno iz Bosne i Hercegovine.

Stoga je jedino što nas, opet nažalost, lokalno može tješiti, to da smo mi najgore već prošli. Problem je što ta spoznaja ne pomaže puno u široj slici, jednako kao što je problem i to da naša specifična iskustva, jednako ona iz antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu, kao i ova iskustva prekrajanja granica, etničkih čišćenja i genocida iz posljednjeg rata, nitko živ u međunarodnoj diplomaciji ne smatra relevantnima, da bi iz njih eventualno nešto naučio. A nažalost ih očito takvima ne smatramo ni mi sami, niti naša diplomacija. Koja je ionako tragično potkapacitirana i umnogome složena po partijskoj podobnosti i bez ikakvih ozbiljnih referenci u diplomatskom svijetu.

Oslobođenje, 07.02.2025.

Peščanik.net, 11.02.2025.

IZRAEL / PALESTINA
TRAMPOZOIK

PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Latest posts by Dragan Markovina (see all)

Author: Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).