Prvoga prosinca 2013, na dan referenduma o ustavnoj definiciji braka, već samim njegovim održavanjem Republika Hrvatska prestaje biti demokratska država.
Ionako krhka, izložena premnogim iskušenjima i uglavnom pogrešno shvaćena, demokracija u Hrvatskoj bit će likvidirana i to pukom činjenicom da je uopće moguć referendum kojim se jedan banalni pravni posao, zapravo imovinskopravni ugovor, želi uzdignuti na razinu takve ustavne definicije koja će ga određenim kategorijama građana učiniti nedostupnim.
Tim se referendumom dokida jedna od temeljnih građanskih sloboda, a to je sloboda od straha. Odsada će građani Republike Hrvatske živjeti u trajnom strahu i nezaštićeni od falangi koje svojim referendumskim inicijativama mogu bilo kada ugroziti bilo koje ljudsko pravo i civilizacijsku vrednotu. Prvoga prosinca 2013. pred našim očima će se raspasti ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske. Od toga datuma demokracija, vladavina prava i pravna sigurnost u Hrvatskoj ovisit će o dosjetkama ograničenih malograđana, fanatičnih klerikalaca, nesuvislih pisaca i maloumnih nogometaša.
Ako ‘narod’ – što god to bilo – poželi ukinuti obvezno školovanje, pranje ruku prije jela, privatno vlasništvo, presumpciju nevinosti, zabranu torture i smrtne kazne, obvezu dužnika da vraća dugove, jednakopravnost građana, pravo na razvod braka, pravo na žalbu, ili bilo koje pravo koje pojedincu jamči demokratska civilizacija, ili, pak, ako poželi objaviti rat nekom drugom ‘narodu’, bit će dovoljno da posegne za jeftinom demagogijom, prizemnim kičem i uličnim štandom, demontira i posljednju preostalu demokratsku i civilizacijsku ustanovu ili vrednotu i uspostavi diktaturu većine.
Krajnje je vrijeme da hrvatska javnost shvati da demokracija nije tiranija pukog kvantiteta, nego vladavina kvaliteta, napose neprestano ograničavanje i obuzdavanje moći i vlasti, bilo čije, bilo koje vlasti, radilo se o vladi, parlamentu, policiji, državnom odvjetništvu, poreznoj upravi ili ‘narodu’.
Nije demokracija neograničena vlast naroda, nego sustav ustanova i vrednota koji građanina štiti od straha i poniženja i to tako što jamči da ljudska prava nikad i ni pod kojim uvjetima ne mogu ovisiti o neizvjesnosti većinskog odlučivanja i nepredvidivosti takozvane ‘narodne volje’.
Neograničena vlast naroda je fašizam.
Fašizam nisu samo koncentracijski logori, masovno ubojstvo, urlik stadiona, rat i diktator sa smiješnim brkovima. Fašizam je potpuno oslobođena, ničim ograničena narodna volja. Fašizam je jedinstveni narod koji izopćuje i linčuje. Fašizam je zanos. Fašizam je ljubav, bezgranična, grozničava, strastvena ljubav upravo spram – je li to slučajno? – domovine i obitelji. Fašizam je svečanost u kojoj svi građani postaju jedna jedina, velika obitelj, jedan Volk u jednom Reichu. Fašizam je ritual koji počinje i završava u poniženju.
T-portal, 30.11.2013.
Peščanik.net, 30.11.2013.
