Raspisao se neki prosvećeni božji stvor, koji se diči imenom Joanikije – i to je okačio i na sajtu SPC – i razglagolao se o vampirima. To su po njemu analitičari koji se bave versko-političkim temama. Pominje „obojicu“ jer – to mu je nevolja – usudili su se da kažu kako je mitropolit Ilarion pohodio – posle Crne Gore – i Beograd. Predložio je moskovski crkveni velmoža da crkva u Crnoj Gori dobije „konfederalni status“ – i to je patrijarh Irinej odbio. Jer to bi bilo vraćanje na stanje SPC pre 1920. Godine. Odbio je patrijarh Irinej tu glupost, i sada su ovom božjem stvoru krivi analitičari – njih on zove vampirima. Očevidno ovaj božji stvor ne može bez đavola i vampira, i nekog bi da upokoji. Bedastoća, normalno, no bez vampira on ne može. Uostalom, u Robertovom rečniku piše – „Le mot est d’origine Serbe“ – to je valjda deo našeg identiteta – po Joanikiju.

Bilo kako bilo, vampiri su među nama.

Objavio je Milan Lukić, vojvoda B. Orlova, u izdanju SRS  knjigu „Ispovest haškog sužnja“. Ubijao je po Bosni, spalio je preko sto ljudi živih, i sada piše knjigu – crnu knjigu našeg ludila. A promocija je bila u Hramu sv. Save na Vračaru. To je, kaže starešina hrama, „ispovest kao i svaka ispovest vernika“. Neki veseli naš poslanik Krasić – ili tako nekako krasno ime – kaže da i Legija ima „književni opus“. Ima, naravno, odavno imamo pisce – zločince. Najpre, svaka ispovest vernika data pred sveštenikom je – kao nepovrediva tajna – zaštićena i na građansko-pravnom području Srbije. Ovo nije to, ovo je knjiga zločinca, osuđenog na doživotnu robiju u Hagu, knjiga koja pravda zločin. U normalnoj državi, to je ponovljeni zločin – u Srbiji, to je literatura. Blagoslov daje SPC i njeni sveštenici, pod epitrahiljem i sa trebnikom u ruci.

Jeste, vampiri su među nama, i u društvu i u SPC-u i među piscima. Ovo nije komentar, jer gadosti se ne komentarišu – nema ni citata, jer evropski zakoni brane – moral insanity – da se gadosti navode, a u knjizi ih ima na pretek. Ovo je beleg u vremenu, za one budne duhom, ali ne za nekog božijeg stvora koji ne zna šta je ispovedna tajna.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 12.08.2011.

SJEVERIN
ŠTRPCI

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)