Danas je Oslobođenje izvijestilo o “novom diplomatskom skandalu entitetskog premijera”. Naime, prošlosedmična posjeta Sarajevu njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea, održana u sklopu njegove regionalne turneje, ostat će, stoji u navedenom članku, “upamćena po jednom od najvećih diplomatskih skandala u povijesti BiH: premijer RS-a Milorad Dodik, koji je pozvan da zajedno sa državnim premijerom Nikolom Špirićem i federalnim kolegom Mustafom Mujezinovićem večera sa Westerwelleom, nije se ni pojavio u hotelu Evropa, niti se udostojio da pošalje bilo kakvu ispriku”. Ne negirajući mogućnost da je u pravu Faruk Borić, koji Dodikov nedolazak na večeru sa Westerwelleom tumači time što Dodik ne voli dolaziti u Sarajevo te razočarenjem sadržajem Westerwelleovih poruka tokom posjete BiH, čini mi se da postoji jednostavnije i dosljednije objašnjenje. Činjenica je, naime, da Dodik, koliko god deklarativno ne volio doći u Sarajevo, u glavni grad BiH ipak (relativno) često dolazi, a isto tako je činjenica i da se Dodik (relativno) često susreće sa stranim političarima čije mu se poruke ne dopadaju. Uostalom, da su Westerwelleove poruke toliko veliko razočarenje za SNSD i kadrove iz Republike Srpske, na večeri sa njemačkim ministrom vanjskih poslova ne bi se po svoj prilici pojavio ni Nikola Špirić. Problem je (bio) u nečem drugom.
Regionalni mediji objavili su, naime, ovih dana nekoliko “toplih ljudskih priča” o njemačkom ministru vanjskih poslova. Zagrebački Jutarnji list je, recimo, primijetio da Westerwellea na ex-yu turneji nije pratio “njegov dečko Michael Mrontz, kojeg inače uglavnom vodi na svoja poslovna putovanja”. Kolege iz Zagreba podsjećaju da njemački šef diplomacije, koji je od 2001. predsjednik Slobodne demokratske stranke, ne krije da je homoseksualne orijentacije. “U listopadu prošle godine došao je na sve naslovnice novina kao prvi homoseksualni ministar vanjskih poslova na svijetu. Sa svojim dečkom, sportskim menadžerom Michaelom Mronzom u vezi je od 2003. i žive zajedno. Prvi put se javno pojavio s njim prije šest godina. Bila je proslava 50. rođendana kancelarke Angele Merkel na koju je Guido poveo Michaela. Ni tijekom kampanje Westerwelle nije skrivao da je homoseksualac. Njegov dugogodišnji partner Michael često je bio s njim na pozornici tijekom političkih skupova”.
Svi se sjećamo da je Milorad Dodik još prije nekoliko godina izjavio kako “ne dozvoljava da u njegov kabinet ulaze razni pederi”. Ako “raznim pederima” Dodik ne dozvoljava da mu ulaze u kabinet, logično je da s takvima ne ide ni po večerama. Čuj, na večeru s pederom?! Ne radi to Dodik, za takve mu stvari Špirić i služi.
No, ako je Dodik ostao dosljedan samom sebi, to se baš i ne može reći za njegovog samopozvanog bošnjačkog partnera; mislim, naravno, na Fahrudina Radončića. Nije Westerwelle (po)zvao Radončića ni na kakvu večeru, on je odveć ozbiljan političar da bi iz čista mira unaprijed davao političku težinu lideru stranke iza koje ne stoji nikakva izborna potvrda (Istini za volju, to ne sprečava Zlatka Lagumdžiju da ovih dana izjavi kako će morati u koaliciju sa “Suljom, Harisom ili Fahrom”. Jasno je da Lagumdžija mora ozbiljno shvatiti SDA, te u nešto manjoj mjeri Stranku za BiH, ali ostaje nejasno zašto novopečeni SBB u startu pretpostavlja i Našoj stranci i DNZ-u i BPS-u, pa i LDS-u i GDS-u). Ne čudi me, dakle, to što se Radončić nije sastao sa Westerwelleom koji ga nije ni zvao, već me čudi što se njegov Avaz oglušio na ovu očitu njemačku (ili evropsku?) provokaciju. Prije dvije godine, također u vrijeme mjeseca ramazana, upravo je Dnevni avaz bio medijska batina protiv Queer festa, njegovih organizatora i njegovih gostiju, pa i onih iz inostranstva. Jedan je Danac, sjećamo se, fasovao i ozbiljne povrede od jurišnika inspiriranih Avazovim govorom mržnje. Šta se ti pederi imaju okupljati usred ramazana – poručivao je onomad Avaz. Protesti protiv Westerwelleovog dolaska, pa makar i tokom ramazana, sada su, međutim, izostali. Niko da makar kurtoazno upita: pa zar ta Njemačka nema nekog normalnog ministra da nam dođe u ramazanu? Pa zar ne može Angela Merkel doći? Bolje i žensko, nego ovakvo muško!
Neko naivan bi pomislio da će se iduće godine u Sarajevu moći bez problema organizirati Queer Fest. Nema teorije. Čak će i Sarajevo Film Festival ponovo eskivirati ramazan. Dva su moguća razloga za Avazov muk glede njemačko-pederske provokacije. Ili Radončić zbilja misli da će ući u Predsjedništvo BiH pa mu se ne otvara front protiv moćne Njemačke ili je pak poslije višegodišnjih internih kurseva usvojio neke postulate famozne “kulture dijaloga”.
Oslobođenje, 30.08.2010.
Peščanik.net, 31.08.2010.
