Izišla je Danica za 2007. godinu, to je godišnji časopis, u stvari kalendar, izdavač je Vukova zadužbina. Ali ni kalendar ni izdavač nemaju veze sa Danicom i Vukom Drašković, kako bi neko mogao da pomisli. Reč je o rimejku zabavnika, Danica, koji je Vuk Karadžić izdavao krajem 20-ih godina XIX veka u Beču, a čiju novu seriju danas objavljuje zadužbina koja nosi njegovo ime. Vest o izlasku iz štampe Danice za 2007. godinu nalazim u Politici od 12. decembra, uz prigodan razgovor sa priređivačem, Miodragom Matickim. Od njega saznajem da je obnovljena Danica zamišljena kao neka vrsta srpske nacionalne čitanke, što je novinarka koja je napravila intervju sa Matickim razumela kao njegovu glavnu poruku čitaocima Politike, pa je to stavila i u naslov intervjua – Nacionalna čitanka. Reklo bi se da novi broj Danice, ovaj za 2007. godinu, ulogu nacionalnog udžbenika ostvaruje možda bolje od ranijih brojeva, jer je on, kako saznajemo od Matickog, posvećen srpskom nacionalnom, kulturološkom programu za XXI vek.

Obnovljena Danica je čitanka, ali nije namenjena nastavnicima i đacima neke škole, nekog razreda, kao druge čitanke. Ona treba da se koristi u jednom drugom, uglavnom vanškolskom pedagoškom radu, radu sa kolektivom, koji Maticki zove srpski narod. On je, što bi se reklo, ciljna grupa ovog pedagoškog projekta. Autori njegovi, ako sam dobro shvatio Matickog, polaze od toga da je srpski narod zapravo jedan veliki razred, u kojem su izmešani polaznici svih uzrasta, svih zanimanja i oba nacionalno legitimna pola. Zajedničko im je samo jedno – tanko ili čak nikakvo znanje o naciji kojoj pripadaju, nacionalna nedoučenost i nezrelost. Ali, evo, na njihovu sreću okupilo se društvo rodoljubivih pregalaca, koji će sve učiniti da se to stanje popravi, da srpski narod dođe do nacionalne samosvesti i da pred komisijom strogih, ali rodoljubivih profesora nacionalnih nauka položi ispit zrelosti.

Od priređivača nove Danice saznajem i to da je ova nacionalna čitanka pravljena prema pedagoškom metodu prilagođenom radu sa nezrelim narodom, koji je navodno primenjivao i Vuk Karadžić. Metod se sastoji u tome da se neukoj i nacionalno neopismenjenoj masi, takozvanom prostom narodu, nacionalna ideja ponudi u malim dozama, takoreći neprimetno, a najbolje je u formi neke igre ili zabave. Ako je verovati Matickom, s tim na umu je i Karadžić svoju Danicu izdavao kao zabavnik, svrstavajući je u tu, za prostog čitaoca primamljivu, vrstu lektire. Vuk je, objašnjava on, svemu težio da ugodi ne izneveravajući svoju koncepciju knjige za narod, koja je podrazumevala da ne treba povlađivati neukosti čitalaca, da ne smeju biti presudni komercijalni interesi, već da ovakva knjiga treba da bude nacionalna čitanka, koja će na višem nivou doprineti prosvećivanju prostog naroda i ojačati njegovu duhovnost. Istu ovu žanrovsku odrednicu zadržali su i obnovitelji Danice, tako da je ona i u novoj seriji ostala zabavnik. I ona treba da zabavi srpski narod, kako bi ga poučila.

U skladu s tim, i u ovom broju Danice, mada je i on posvećen jednoj, reklo bi se, krajnje ozbiljnoj temi, najavljenoj pod naslovom – Srpski nacionalni kulturološki program za XXI vek. Izgleda da uprkos tome ima srazmerno malo priloga u kojima se govori o toj glavnoj temi. Na taj zaključak navodi me Maticki kad podrobno predstavlja sadržaj novog izdanja nacionalne čitanke. Vidim da se tu pokreću i neka zamorna, krupna, kulturološka pitanja, pitanja identiteta, pitanja kontinuiteta i njima slična, ali izgleda da se sve to svodi na samo nekoliko tekstova, a sudeći prema rubrikama koje priređivač pominje, u nacionalnoj čitanci za 2007. ima mnogo više priloga koji obećavaju pristupačnije, lakše, zabavnije teme. Međutim, naslovi ovih rubrika bude u meni sumnju da ću tu zaista naći nešto zabavno, a teško mogu da zamislim i nekog drugog, zabavne lektire željnog, čitaoca Danice koji će se obradovati kad vidi šta se u tom žanru ovde nudi.

Uostalom, evo tih rubrika – Srpske dinastije, Priče o rečima, Pojmovnik srpskih narodnih poslovica i izreka, Srpske banje, antologija pesama Srbija nadaleko, Srpska narodna jela, Šaljivac. Izgleda da urednici obnovljene Danice veruju da je za današnje Srbe, koje oni žele da zabave i uzgred nacionalno opismene, zabavno, šaljivo i uopšte interesantno isto ono što je bilo i za Srbe Vukovog vremena. Pa, kako je to mogućno? A slutim da izdavači ove nacionalne čitanke ne vide razliku između Vukovih Srba i ovih današnjih pre svega zbog toga što kolektiv koji se u njihovom govoru pominje pod imenom srpski narod nije neka realno postojeća skupina ljudi, nego kolektivni junak jedne pripovetke koja je prirasla za srce Matickom i njegovim kolegama iz Danice, kao i mnogim drugim učenim Srbima uposlenim na sličnim književno nacionalnim poduhvatima.

Svi oni su zaokupljeni time da pripovetke o srpskom narodu održavaju u životu, prepričavaju, bude iz zaborava, nalazeći u tome stanovita uzbuđenja i užitke, što bi bilo sasvim u redu i stvar njihove privatne erotske orijentacije da pripovedači ove storije o srpskom narodu nemaju potrebu da svoju pripovetku proglase za sve Srbe obaveznom lektirom, trudeći se pritom da budu pedagozi, da nam lektiru svojih snova približe šaleći se sa nama. Nudeći nam da čitamo stvarčice u rubrikama iz čijih imena već bije užas tupe dosade. Pa, molim vas, zamislite – Šaljivac. Ali uprkos tome što će vas Danica za 2007. godinu baš tamo gde se trudi da bude zabavna, verovatno navesti na turobne misli o srpskoj nacionalnoj eliti, ona izgleda ima čime i da vas nasmeje. Toga će po svemu sudeći biti upravo u onim prilozima ove nacionalne čitanke koji su bez uvijanja, takoreći brutalno ponuđeni kao njen i za čitanje teži deo. Na primer, verujem da će čitalac željan šale i smeha biti bogato nagrađen za trud ako pročita prilog za koji priređivač kaže da se u njemu govori, pazite, sad citiram – o neophodnosti revizije istorije i pridržavanja sigurnog i bržeg puta utvrđenog maticom duhovnosti.

E, pa šala zaista može da bude dobra priprema za susret sa duhovnošću, ali ne onako kako to zamišljaju izdavači Danice. Oni bi hteli da nas pomoću šale raskrave kako bi nas naveli da se nacionalno opametimo, odnosno da se utopimo u njihov roman reku koji Maticki zove maticom duhovnosti. A ja, pak, verujem da nas šala, odnosno smisao za humor može spasiti od njihovog misionarskog žara, da nam veština plovidbe može pomoći da preživimo, za mnoge koban, susret sa maticom nacionalne duhovnosti. Bar je to moje iskustvo.

Peščanik.net, 15.12.2006.

Autor čita ovaj esej u radio emisiji Peščanik

Preuzmite knjigu Ivana Čolovića Vesti iz kulture


The following two tabs change content below.
Ivan Čolović, rođen 1938. u Beogradu, na Filološkom fakultetu diplomirao opštu književnost (1961), magistrirao (1972) romanistiku, na Filozofskom fakultetu doktorirao etnologiju (1983). Radio kao urednik u nekoliko izdavačkih preduzeća, u penziju otišao 2000. kao naučni savetnik Etnografskog instituta SANU. Predavač i gostujući profesor na univerzitetima u Francuskoj, Španiji, Nemačkoj, Italiji, Engleskoj, Sloveniji, Švajcarskoj i Poljskoj. Preveo desetak knjiga sa francuskog, najviše dela Rolana Barta i Žorža Bataja. Objavio 17 knjiga studija i eseja. Dobitnik je sledećih nagrada i priznanja: Herderova nagrada (2000), Orden viteza Legije časti (2001), nagrada Konstantin Obradović (2006), povelja Prijatelj lista Danas (2009), zvanje počasnog doktora Varšavskog univerziteta (2010), nagrada Vitez poziva (2010) i medalja Konstantin Jireček (2012). Biblioteku XX vek osnovao je 1971, a od 1988. je i njen izdavač. (Istorijat Biblioteke prikazan je u knjigama Dubravke Stojanović Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek (2011) i Pola veka XX veka. Zbornik radova povodom 50 godina Biblioteke XX vek (ur, 2021). Knjige: Književnost na groblju. Zbirka novih epitafa (1983), Divlja književnost. Etnolingvističko proučavanje paraliterature (1985, 2000), Vreme znakova (1988), Erotizam i književnost. Markiz de Sad i francuska erotska književnost (1990), Bordel ratnika. Folklor, politika i rat ( 1992, 1993, 2000), prevodi na nemački (1994) i francuski (2005, 2009), Pucanje od zdravlja (1994), Jedno s drugim (1995), Politika simbola. Ogledi o političkoj antropologiji (1997, 2000), prevodi na engleski (2002) i poljski (2002), Kad kažem novine / When I say newspaper (1999, 2004), Campo di calcio, campo di battaglia, originalno izdanje na italijanskom, prev. Silvio Ferrari (1999), prevod na grčki (2007), Dubina. Članci i intervjui 1991-2001 (2001), Etno. Priče o muzici sveta na Internetu (2006), prevod na poljski (2011), Vesti iz kulture (2008), Balkan – teror kulture. Ogledi o političkoj antropologiji, 2 (2008), prevodi na poljski (2007), engleski (2011), nemački (2011) i makedonski (2012), Zid je mrtav, živeli zidovi (ur, 2009), Za njima smo išli pevajući. Junaci devedesetih (2011), Rastanak sa identitetom. Ogledi o političkoj antropologiji, 3 (2014), Smrt na Kosovu polju: Istorija kosovskog mita (2016); Slike i prilike. Redom kojim su se ukazivale (2018); Virus u tekstu. Ogledi o političkoj antropologiji, 4 (2020), Na putu u srpski svet. Ogledi o političkoj antropologiji, 5 (2023). Knjige: Književnost na groblju. Zbirka novih epitafa (1983); Divlja književnost. Etnolingvističko proučavanje paraliterature (1985, 2000); Vreme znakova (1988); Erotizam i književnost. Markiz de Sad i francuska erotska književnost (1990); Bordel ratnika. Folklor, politika i rat ( 1992, 1993, 2000), prevodi na nemački (1994) i francuski (2005, 2009); Pucanje od zdravlja (1994); Jedno s drugim (1995); Politika simbola. Ogledi o političkoj antropologiji (1997, 2000), prevodi na engleski (2002) i poljski (2002); Kad kažem novine / When I say Newspaper (1999, 2004); Campo di calcio, campo di battaglia, originalno izdanje na italijanskom, prev. Silvio Ferrari (1999), prevod na grčki (2007); Dubina. Članci i intervjui 1991-2001 (2001); Etno. Priče o muzici sveta na Internetu (2006), prevod na poljski (2011); Vesti iz kulture (2008); Balkan – teror kulture. Ogledi o političkoj antropologiji, 2 (2008), prevodi na poljski (2007), engleski (2011), nemački (2011) i makedonski (2012); Zid je mrtav, živeli zidovi (ur.) (2009); Za njima smo išli pevajući. Junaci devedesetih (2011); Rastanak sa identitetom. Ogledi o političkoj antropologiji, 3 (2014); Smrt na Kosovu polju: Istorija kosovskog mita (2016); Slike i prilike. Redom kojim su se ukazivale (2018); Virus u tekstu (2020).

Latest posts by Ivan Čolović (see all)