Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Dvodelna dokumentarna emisija „Vladalac“ Slaviše Lekića, urađena je i emitovana pre više godina (februar 2020.) na televiziji N1. Nekoliko puta je reprizirana i uvek iznova izazivala konsternaciju vodećeg junaka i njegove posluge. Slaviša je nastojao i uspeo da uz nesumnjive dokaze i svedoke sagovornike, pokaže gledaocima poreklo i bit jedne mračne biografije, kasnije obogaćene novim naslagama tame. Uz pustoš i razaranje društva koje njegova vladavina ostavlja za sobom.

Ništa se nije promenilo u naravi Vladaoca, njegova se evolucija, kao i do tada kretala unatrag. Ali su učinci postali mnogo razorniji: želja za apsolutnom vlašću je bila samo etapa u dogradnji modela tiranske samovolje. Taj apsolut postaje kritična masa za eksplozivna razrešenja unutar objekta vladavine. Strepnje o kulturnom, etičkom i fizičkom slomu Srbije, postaju ovdašnja dramatična realnost.

Sve slućene strahove ostvario je kao košmarni haos. Distopija je tu, ona je jedino što ovde radi, a tvorci užasa u kome se živi upravo brane svoja nedela pozivanjem na dokumentarnu seriju od pre četiri i više godina.

Nepoznati autor (ili više njih) sačinio je novi spot namenjen progonu novinara koji svojim javnim radom navodno podstiču atentat na Vučića. Nije mu prvi a ni poslednji put da se Vladalac bavi svojim preventivnim opelom. Čitava sekta je obuzeta slatkom jezom predviđajući najgori kraj onome koga tobože najviše vole. Svaki hitac bilo gde u svetu oni vide kao pokušaj da se potrefi njihov posustali monarh, što od straha, što od lutanja po svojim misaonim lavirintima.

Novi spot počinje isečcima iz serije Vladalac, i to onim delovima gde sagovornici jednom reči definišu čitavu tu nastranu konstrukciju, to jest njega. Neke sažete definicije, sačinjene od jednog pojma postale su i deo spota poternice. Brnabić je sve to proglasila uvredama i „targetiranjem“ Šefa. On lično je opravdao sumorni spot tvrdnjom da se tamo samo ponavljaju izabrane sekvence iz emisije Vladalac, i da se oni koji su ih izgovarali sada stide svojih reči, a da on ne vidi nijedan razlog da se stidi bilo čega.

Spot, ili ma kako nazvali taj pamflet, nije bio moguć bez njegove kreativne ideje. U Srbiji nema veće tajne od one kakav je zaista Vladalac i mada se mnogo zna o tome, postoje stidna mesta koja valja pokrivati svim sredstvima. Pre svega beskrajni inventar zlodela i završni bilans koji se verovatno ispisuje ovoga leta.

Spot je poternica koju je sastavio onaj koji bi morao da se nađe na njoj. To nije samo ideja o slobodnom pogromu kojim se ućutkavaju novinari opasni po život Vladaoca. Na položajima oko njega su vojska, policija, BIA, Kobre, straže. Neko od njih ako ne i svi, zaduženi su da ga čuvaju. Nije moguće da novinari, ma šta mislili o njemu, ma kako videli njegovu krajnje neprijatnu pojavnost, mogu da mu naude, ili da budu inspiracija za napad na njegovu glavu.

Ako se već boji, neka se pazi od najbližih lupeža, ukoljica, hulja i laskavaca. Ima ih bezbroj. Ali, ovde nije o tome reč. Tvorcu spota reči iz Vladaoca nekako izgledaju nežnije od ovih što sada čuje o sebi, pa je i epilog poruke u skladu sa tim zlokobniji od svih ranijih. Ako je on gadan, odvratan, ispunjen samoljubljem i prezrivom mržnjom prema svemu i svima, ništa se od toga ne bi znalo da nije novinara. A oni mu kazuju da je on lično najveća pretnja sebi.

Vladalac je ruiniran u traganju za izvorima novih delića moći i kupovini vremena prodajom zemlje. Uveren je da pakt za Zapadom, koji bi odjednom negirao sve defekte ruševne autoritarne vladavine u Srbiji, može da mu omogući slobodni teror nad onima koji ne pristaju na njega. Novinari su meke mete, oni kao i uvek ostaju sami sa sobom. Opozicija i svi kojima je ostalo nešto od glasa, upadljivo šapuću ili ćute na poruke iz spota, jer je strah postao opšti. Bolje je ne biti na tom ili sličnom spisku, zdravije je. Završiće se ovo, bolje bez nas, valja sačuvati jezik u živoj glavi.

To je ambijent koji svedoči o kliničkoj socijalnoj smrti, o agoniji srpske opozicije i zabludi da se bilo šta, pa i najgore može preživeti uz ćutanje ili pristajanje.

Ipak, teško je da zamisao o produženju tiranije na neodređeno može da prođe predajom države bilo čijim kompanijama, ili Nemačkoj kroz razgovor sa Olafom Šolcom. To Vladalac nije razumeo, ili veruje da omamljeni građani neće razumeti šta se događa sa njihovim životima, ili da su pretorijanski odredi dovoljni da se razjuri ili prebije sve što se opire i sve što treba prebiti i vezati.

Pri odluci o prekopavanju Srbije, valja znati da je Vladalac zalutao u bespuća koja ne poznaje. Sve više ljudi vidi kako taj ne zna šta radi, šta govori, gde ide i gde misli da se vrati.

Peščanik.net, 19.07.2024.

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)