PROŠLI su pederi, prošli su pedofili, došao je red i na Srbe.
Došlo je vrijeme da Hrvati uđu u autobuse i izađu na ulice, te da u u ime vjere, nacije i ideologije zaprijete novim rušenjem vlasti. Došao je trenutak da Vukovar zamijeni splitsku Rivu.
“Javno vas prozivamo da ćete biti krivi za narušavanje sigurnosne situacije u Vukovaru i okolici”, poručili su organizatori prosvjeda protiv ćirilice u ime 25 tisuća “spontano” okupljenih prosvjednika. I zatim nastavili redati prijetnje.
“Zato vam, gospodine Milanoviću, poručujemo: ne testirajte našu hrabrost i ne izazivajte nas. Ako smo s malo hrabrosti učinili sve ovo, zamislite što možemo i što ćemo učiniti sa puno hrabrosti”.
Uz modificiranu poruku s Rive: “Ovo je samo generalna proba. U travnju se vidimo na Markovom trgu na velikom prosvjedu gdje ćemo reći što mislimo o svemu tome”.
Očito se nekome zaglavila fotokopirka.
Stožerni stožeri
Pa smo tako nakon Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata dobili Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Nakon nepoštivanja Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom – kojeg je donio HDZ – dobili smo nepoštivanje Zakona o nacionalnim manjinama kojeg je također usvojio HDZ. Nakon poziva na svrgavanje jedne “veleizdajničke vlasti” koja je bila “protektorat socijalističke internacionale”, sada imamo prijetnje vlasti koja “ne poštuje ni Boga, ni Crkvu, ni narod”.
A nakon što se 2001. godine branilo generale koji su optuženi za ratne zločine u Domovinskom ratu, sada se izražava žaljenje što se “u hrvatskom Podunavlju nije dogodila Oluja jer tada Srba tamo više ne bi ni bilo”.
Karavana prolazi
Karavana s Rive par mjeseci kasnije preseljena je u Zagreb gdje je na polupraznom Trgu bana Jelačića doživjela debakl, a sada i vukovarska karavana poručuje da u travnju dolazi i na Markov trg. Na prosvjed protiv ćirilice.
I koliko god je Vukovar 2013. godine asocirao na Split 2001. godine, u ovom folklornom igrokazu nešto je upadljivo nedostajalo: na pozornici nije bilo HDZ-ovaca. Ivo Sanader i Vladimir Šeks pozirali su na rivi uz bok Mirku Čondiću i ostalim članovima famoznog Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, ali ovom prilikom Tomislav Karamarko nije bilo u prvom planu. Kao što ga, uostalom, nikad ni nema.
To naprosto ne odgovara njegovoj zaplotnjačkoj ličnosti – u kontrastu sa Sanaderovom teatralnosti – ali je sasvim jasno tko stoji iza ovog prosvjeda i kome on ide u prilog.
Ćirilični odgoj
Ćirilica je zamijenila Zdravstveni odgoj, a na biskupove pozive na Oluju nadovezalo se braniteljsko žaljenje za Olujom u Vukovaru. Desničarski udar na vlast tako je, nakon klerikalnog, dobio i domoljubno-braniteljsko-antisrpski štih bez kojeg nacionalna revolucija naprosto nije zamisliva.
Pritom se, kako to i priliči balkanskoj krčmi, pored silnog urlanja ne vodi previše računa o argumentima, a još manje o logici. Budući da rasprava o dvojezičnosti Vukovara nije bila dovoljno uvjerljiva, uz zahtjev za skidanjem ćirilice plasirao se i zahtjev (ultimatum?) za procesuiranjem srpskih ratnih zločinaca, onih koje je “država abolirala pa ih sada susreću u gradu, na ulici, u javnim i državnim službama, na užas velikog broja Vukovaraca i Vukovarki”.
Tuđmanovih ruku djelo
Abolirao ih je, sjetimo se, predsjednik Franjo Tuđman još 1998. godine, ali ni tada pa sve do prošle subote, ni jedna udruga ni stranka ni organizacija nije organizirala prosvjed protiv te odluke, a još manje protiv Oca domovine koji ju je potpisao.
A bila je to savršena prilika da se svi zajedno spomenu Tuđmana, pod čijim imenom Karamarkova hunta priprema desničarsku revoluciju, a čija bista – da se netko sjetio potražiti je – sigurno bi se pronašla u gepeku nekog od desetina autobusa koji su spontano dovezli tisuće prosvjednika u Vukovar.
Da se ne ponavlja sada već izlizana teza o tome da prosvjednicima abolirani srpski zločinci padnu na pamet samo u trenutku kad HDZ padne s vlasti.
Ali eto, buka je važnija od argumenata, emocije od razuma, mržnja od zakona.
Izazivanje i provociranje
Nekad se katolike “provocira” uvođenjem Zdravstvenog odgoja, nekad se huligane “izaziva” gay paradom, nekad se “strpljenje branitelja testira” zakonom o nacionalnim manjinama. A u svemu tome najmanje je bitna ćirilica, kao što prije koji dan nisu bili važni pederi i pedofili, niti su prije desetak godina bili bitni Mirko Norac ili Janko Bobetko.
Da nije bilo njih, bilo bi nečeg drugog.
Ali ono čega danas nema, to je predstavnik vlasti koji bi se odlučno usprotivio prijetnjama iz Vukovara, govoru mržnje, huškanju protiv Srba, sijanju nove netrpeljivosti i uličnog rušenja zakona hrvatske države.
Demokratsko huškanje
Oglasio se jedino Ivo Josipović kako bi u svom stilu poručio prosvjednicima da, ako neće poštivati zakon o nacionalnim manjinama, onda neka ga mijenjaju. Dok je prijetnje koje su se slale iz famoznog stožera nazvao “demokratskim izražavanjem javnog mišljenja”.
Ostalih reakcija nije bilo.
Nije bilo zaštite zakonskog prava jedne nacionalne manjine i građana Vukovara, nije bilo zaštite zakona i suživota koja bi se njime trebala promicati, niti se netko iz vlasti potrudio objasniti što je tolerancija.
A možda i bolje. Da ne bi premijer Milanović opet izjavio kako se on protivi toleranciji, jer on svoje sugrađane “ne tolerira, nego s njima živi”.
Tko zna na što je još spreman.
Index, 04.02.2013.
Peščanik.net, 05.02.2013.
VUKOVAR