Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Dolazi kući

Zatiče nju

Kako prebire

Po kućnoj biblioteci

Pita je šta radi

Izbacujem nepodobne

Zašto?

U znak solidarnosti.

Grabi Idiota

I odlaže na hrpu za smeće

Ne primjećuje ni trenutak oklijevanja

U njenom pokretu

Da li se sjeća

Upita se

Da je to bio poklon

Njoj

Od njega

Za rođendan.

Predlaže joj da učine

Nešto konkretnije

Šta?

Da prime ugrožene izbjeglice

Četveročlanu porodicu.

Imaju dovoljno mjesta

A i sredstava

Ošinu ga pogledom

Bez ijedne riječi

Taj pogled je značio

Da li si ti normalan?

Pomišlja da je pita

Da li se sjeća kad su bježali

Od ratne stihije

Pa ih primiše nepoznati

Dobri ljudi

Na šest mjeseci

Prije nego se otisnuše

Dalje u Svijet.

Ali odustade

Poboja se pogleda

Ona

Siguran je

Pati

Od selektivne amnezije.

Prvo lice jednine, 12.03.2022.

Peščanik.net, 06.04.2022.

UKRAJINA