
Uf, dobro je, za dlaku smo izbegli „rumunski scenario“. Ne, ne onaj koji je vlast odavno najavljivala i kojeg se u svojoj bolesnoj mašti toliko pribojava da je sagradila i Ćacilend (a sada, na godišnjicu onog streljanja, obnovila i optužbe da novinari pozivaju na streljanje predsednika Srbije) nego onaj od pre nekoliko godina kada su Rumuni masovno izašli na ulice da odbrane svoju tužiteljku. Što su opet učinili i pre desetak dana kada su, zajedno sa pomenutom Laurom Koveši, sada već glavnom tužiteljkom EU, protestovali protiv korupcije u pravosuđu.
Srećom, ovde nije bilo potrebe ni za prvim ni drugim ni trećim rumunskim scenarijem. Naša glavna tužiteljka je odbranjena, a streljanje pogledom još uvek nije postalo krivično delo. Odbranili su je tužioci koji su pravilno (i za nas poučno) shvatili da nisu pred švedskom stolom pa da se nećkaju nego u narodnoj kuhinji gde treba da odluče iz kojeg od dva kazana hoće da se posluže.
Tako se desilo da, po ko zna koji put ove godine, režimu ne prođe ono što je naumio. I to taman kad nas je tokom desetleća navikao da mu sve prođe, pa i ono najluđe ko novogodišnja noć. Savamala, Obrenovac, helikopter, GIM šta je to GIM, naplatna rampa Doljevac, nevođenje i opstruiranje istraga, smrti u zatvorima, policijskim vozilima i stanicama, maltretiranja i premeštanja tužilaca, zvučni top, masovna prebijanja jednog po jednog, nezakonita prisluškivanja i privođenja, neosnovane optužnice, nečovečna postupanja, nedozvoljeni uticaji i zloupotrebe službenog položaja… Bahatili su se i bogatili, naviknuti da na pitanja odgovaraju osiono a pred zakonom nikako. Sve dok neki tužioci nisu odlučili da režim stave u režim praznog hoda.
Ako se za te tužioce može govoriti o činu lične hrabrosti, šta se može reći za vrhovnu javnu tužiteljku (osim onog što je davno rečeno) kad znamo koliko je plašljiva? Ono što smo videli svojim očima je da, kad su je novinari „napadali“ pitanjem, ona bi se odmah sakrila, jednom pod okrilje stranih ambasadora, drugi put tadašnje ministarke pravde (sada sutkinje Ustavnog suda). Treći put, kad nije mogla da umakne jer je pitanje „ispaljeno“ na brisanom prostoru aerodroma, to jedno ironično ali svakako bezopasno „zar ste vi još živi?” ju je toliko potreslo da je putnik (ne)namernik dobio devet meseci kućnog zatvora i globu od oko pet hiljada evra.
Zamislite onda koliko je tek režim iznenađen njenim ponašanjem. Ona koja je u dobroj meri i nikada u dobroj veri skoro isekla granu vlasti u kojoj sedi – sad je našla da se suprotstavi i da ispiška njihove kandidate za Visoki savet tužilaštva? Šta hoće da kaže – da je njihovo prošlo? Zašto je baš sad krenula da im zagorča život i ovo malo vremena što im je ostalo na vlasti, kad su u nikad gorem, nikad bezizlaznijem položaju? Hm, ili možda baš zato?
Nadajmo se da im i ubuduće više ništa neće proći osim eventualno godina na robiji. I da će pravosuđe da postane kamen spoticanja za druge dve korumpirane grane vlasti a kamen temeljac za promene.
Peščanik.net, 29.12.2025.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Nadežda Milenković (see all)
- Zare ga još dava - 13/07/2026
- VARljivo leto - 06/07/2026
- Skup, a jeftin - 29/06/2026





