Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Posle britanskog referenduma o brexitu 2016. u Evropskoj uniji je značajno, a negde i dramatično porasla podrška članstvu u evropskom bloku. To pokazuju podaci velikog panevropskog istraživanja. Evropsko istraživanje društva (ESS), koje vodi Univerzitet u Londonu, a koje se od 2001. sprovodi u 30 evropskih zemalja na svake dve godine, pokazalo je da je u svakoj državi članici za koju su podaci bili dostupni sve manje verovatno da bi ispitanici glasali za izlazak svoje zemlje iz EU.

Najveći pad podrške izlasku iz EU zabeležen je u Finskoj, gde se u anketi sprovedenoj 2016-17. za izlazak opredelilo 28,6 odsto ispitanika naspram svega 15,4 odsto 2020-22. Vidljiva razlika između ankete iz 2016. i ove iz 2022. zabeležena je u Holandiji (pad sa 23 na 13,5 odsto), Portugalu (15,7 na 6,6 odsto), Austriji (26 na 16,1 odsto) i Francuskoj (24,3 na 16 odsto), uz manji ali i dalje statistički značajan pad u Mađarskoj (sa 16 na 10,2 odsto), Španiji (sa 9,3 na 4,7 odsto) Švedskoj (sa 23,9 na 19,3 odsto) i Nemačkoj (sa 13,6 na 11 odsto).

Podrška izlasku iz EU u poslednjem krugu istraživanja bila je najveća u Češkoj (29,2 odsto), Italiji (20,1 odsto) i Švedskoj (19,3 odsto), ali je čak i u tim zemljama opala za 4,5 procentnih poena, odnosno 9,1 i 4,6 poena u odnosu na istraživanja sprovedena 2016-17. Izlazak je najmanje popularna opcija u Španiji (4,7 odsto). Period između dve ankete pokriva duge i teške pregovore Britanije o izlasku iz EU, kao i politička previranja u toj zemlji – 5 premijera za 6 godina – i aktuelne socijalne i ekonomske probleme, što se na kontinentu pomno prati i tumači kao bar delimična posledica brexita.

Ovaj trend se takođe poklapa i sa pandemijom kovida i ruskom invazijom na Ukrajinu, za koje stručnjaci smatraju da su mnoge građane EU podstakli da na članstvo gledaju s više naklonosti, dok su mnoge anti-EU stranke, uključujući one u Francuskoj i Italiji, odustale od politike frexita ili italexita u korist reformisanja EU iznutra.

Matju Galar, direktor istraživanja vodeće francuske kompanije za istraživanje javnog mnjenja Ipsos, kaže da ove brojke odražavaju „pravi kolaps“ podrške izlasku iz EU u nekoliko zemalja. Galar kaže da je pad podrške glasanju za izlazak najverovatnije proizašao iz „kumulativnog efekta koji kombinuje stav EU prema različitim krizama poslednjih godina, umerenost radikalne desnice po pitanju [izlaska iz EU] i mnoge peripetije koje je proizveo brexit“.

Istraživanje je takođe pokazalo i da se u većini država članica emotivna vezanost ispitanika za Evropu povećala između 2016. i 2022. godine. Upitani da ocene svoju vezanost za evropski blok od 0 do 10, 54,9 odsto portugalskih ispitanika je u periodu od 2020. do 2022. odabralo neku od vrednosti između 7 i 10, naspram svega 41,5 odsto u periodu 2016-17.

Jaka emotivna vezanost za Evropu u Finskoj je porasla na 58,7 sa 46 odsto, dok je u Mađarskoj – koja sa Briselom vodi ogorčene rasprave o vladavini prava – porasla sa 60 na 70,3 odsto. U Italiji su odgovarajuće brojke bile 37,2 i 44,3 odsto, a u Francuskoj 44 i 48,8 odsto. U Nemačkoj i Španiji nisu zabeležene veće promene.

Odvojeno istraživanje sprovedeno prošlog proleća u 10 država članica EU, takođe je pokazalo da u gotovo svakoj zemlji obuhvaćenoj istraživanjem, velika većina ima uglavnom pozitivno mišljenje o EU, sa medijanom od 72 odsto među povoljnim odgovorima naspram medijane od 26 odsto među nepovoljnim.

Podaci koje je prikupio ESS takođe su pokazali da je podrška ostanku u EU – isključujući one koji su rekli da ne mogu ili neće glasati, ne znaju na koji način će glasati, ili neće predati kompletan ili važeći listić – povećana u svakoj državi članici za koje su bili dostupni uporedivi podaci, uz podršku u periodu 2020-22. koja se kreće od niskih 70,8 odsto u Češkoj do visokih 95,3 odsto u Španiji.

Istraživanje ESS-a obično se sprovodi putem intervjua licem u lice, ali zbog pandemije kovida-19 u 6 zemalja – uključujući Austriju, Nemačku, Poljsku, Švedsku i Španiju – od ispitanika je zatraženo da sami popune upitnike u periodu 2020-22. U tim zemljama je zabeležen i veći procenat ljudi koji su rekli da ne bi glasali. Tim Hanson, viši istraživač ESS-a, kaže da je najverovatniji razlog to što im je upitnik nudio tu opciju, dok su anketari u direktnom kontaktu tražili od ispitanika da se opredele između izlaska i ostanka.

Ukupni efekat je bio manji broj glasova za ostanak u zemljama gde su ispitanici sami popunjavali upitnik, a ne veći broj glasova za izlazak, napominje Hanson. Bez obzira na to, razlika u metodi ankete koja je značila isključivanje „uzdržanih“ pružila je pouzdanije poređenje između dva kruga ankete.

Jon Henley, The Guardian, 12.01.2023.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 24.01.2023.

BREXIT