Zid Anite Endrezze

Moja prijateljica Deborah Miranda poslala mi je ovu pesmu svoje prijateljice Anite Endrezze; ona kaže mnogo šta što se u meni nedavno borilo da dođe do reči, tera mi suze na oči i raduje mi dušu. Pitala sam Anitu smem li ovde da postavim njenu pesmu i zamolila je da napiše nešto o sebi i o pesmi. I evo.

UKL, 3. februara 2017.

***

Anita Endrezze potiče iz američkog starosedelačkog (Jaki) i evropskog nasleđa. Ima deset objavljenih knjiga i uvršćena je u mnoge književne magazine i antologije.

Njenu najnoviju knjigu Hiljadu grana (A Thousand Branches, Red Bird Press) čine pesme i ilustracije. Knjigu Leptirasti mesec (Butterfly Moon) objavio je University of Arizona Press. Dobila je nagradu Governor’s Writers za državu Vašington, kao i druge. Na univerzitetu Eastern Washington stekla je master iz umetnosti. Izlagala je na međunarodnim izložbama. Jedan od njenih projekata je grupna promenljiva knjiga, koja se može videti u Smitsonijanu. Njena sledeća izložba biće otvorena u Sijetlu, u februaru. To je timski rad o Don Kihotu i migraciji.

Ima sekundarnu progresivnu multipl sklerozu i uglavnom ne izlazi iz kuće. Više informacija se može naći na njenoj veb stranici.

***

O pesmi:

Zapitala sam se od čega bi trebalo da bude napravljen Zid? Pošto sam pesnikinja, radim sa slikama i simbolima. Sam Zid je simbol. Ali ja sam i likovna umetnica, pa volim da vidim. Zid od kamiona u kojima se priprema i prodaje taco, zid od solarnih panela. Smešan, utilitaran, inventivan. I slojevi poruka. Šta može biti slobodnije od sunčeve svetlosti i obnovljive energije kao suprotnosti milionima dolara utrošenih za izgradnju zida? Ili od tacoa, mešavine kultura koja hrani ljude. Neke slike sam uzela sa postova na društvenim mrežama, na primer solarne panele i Lego, da bih se povezala s tekućim događajima. Utkala sam u pesmu i svoje ideje. Zbog tih tehnika čini se da pesma odjekuje glasovima mnogih ljudi.

Anita Endrezze (Jaki)

Zid

Napravite zid od saguaro kaktusa,
leptira i kostiju
onih koji su stradali
u pustinji. Zid od iznošenih cipela,
praznih flaša za vodu, bokora božićnog cveta.
Izgradite ga od pozlaćenih ili krivih
ogledala, da neki vide svoje pravo lice.
Izgradite zid od obrtnih vrata
ili abuelas, staramajki koje pamte revoluciju.
Nek bude visok kô sunce, jak kô tekila.
Od šećernih lobanja. Od čerpića ili duhova.
Od lego kocki ili mehuraste folije.
Zid od ruku što drže ruke,
od pletenica pomešane kose
raznih žena, iz raznih zemalja.
Zid napravljen od Berlina. Zid napravljen za tunelovanje.
Divan zid od taco kamiona.
Zid od nemih zvezda i pesama migranata.
Taj zid od solarnih panela i svete svetlosti,
panela od sabijenih chitosa,
a na vrhu ne bodljikava žica već proklijalo seme
avokada, tih astečkih testisa.
Zid što Nas drži unutra a Njih napolju.
Imaće lica i otkucaje srca.
Njegovi snovi će biti teroristi. Taj Zid će razdvajati
gradove, domove, planine,
nebo kojim lete avioni
što možda nose ilegalne putnike.
Svi ćemo izvrnuti novčanike
da ga platimo. Nek bude izgrađen
od guacamole, da napravimo veliku uličnu žurku.
Omalterišite ga xocoatlom, čokoladom. Izgradite ga od zavijanja kojota
i topota divljih konja po teksaškim ravnicama,
od sećanja
kolibri ratnika i iscelitelja Taino naroda.
Neka bude gust kao krv što se vekovima
mešala, kao la vida. Iskopajte mu duboke temelje.
Napravite oltar od 2.000 milja, osvetljen žrtvenim svećama
za one koji su prešli na drugu stranu
i branili slobodu pod američkom zastavom
i zaodenite ga meksičkim ešarpama, rebozos,
i slatkom travom.
Napravite ga od obrtnih prozora:
vetar će nas ispitivati,
reke će nam suditi jer one znaju kako treba razdvajati
i deliti da bi se postao ceo.
Neka Zid otvori Pink Floyd.
Neka bivši presidente Vicente Fox zidu pokaže srednji prst.
Pera Kojot će se zakucati u njega
i preživeti dugo nakon što nas istorija zaboravi.
Pčele će u njemu naći šupljine izdubljene peskom i napuniti ih
medom. Heroin će ga preliti krvlju.
Ali biće to divan zid. Ogroman zid.
Ne zaboravite da postavite vrata obrasla ružama u Nogalesu,
gde je moja baka prešla na drugu stranu,
s pištoljima na kukovima. Pretvorite ga u galeriju grafita,
u utočište za lopte od suvog korova,
u granicu od priča koje već svi znamo napamet.

The Wall

Build a wall of saguaros,
butterflies, and bones
of those who perished
in the desert. A wall of worn shoes,
dry water bottles, poinsettias.
Construct it of gilded or crazy house
mirrors so some can see their true faces.
Build a wall of revolving doors
or revolutionary abuelas.
Make it as high as the sun, strong as tequila.
Boulders of sugar skulls. Adobe or ghosts.
A Lego wall or bubble wrap. A wall of hands
holding hands, hair braided from one woman
to another, one country to another.
A wall made of Berlin. A wall made for tunneling.
A beautiful wall of taco trucks.
A wall of silent stars and migratory songs.
This wall of solar panels and holy light,
panels of compressed cheetos,
topped not by barbed wire but sprouting
avocado seeds, those Aztec testicles.
A wall to keep Us in and Them out.
It will have faces and heartbeats.
Dreams will be terrorists. The Wall will divide
towns, homes, mountains,
the sky that airplanes fly through
with their potential illegals.
Our wallets will be on life support
to pay for it. Let it be built
of guacamole so we can have a bigly block party.
Mortar it with xocoatl, chocolate. Build it from coyote howls
and wild horses drumming across the plains of Texas,
from the memories
of hummingbird warriors and healers.
Stack it thick as blood, which has mingled
for centuries, la vida. Dig the foundation deep.
Create a 2,000 mile altar, lit with votive candles
for those who have crossed over
defending freedom under spangled stars
and drape it with rebozos,
and sweet grass.
Make it from two way windows:
the wind will interrogate us,
the rivers will judge us, for they know how to separate
and divide to become whole.
Pink Floyd will inaugurate it.
Ex-Presidente Fox will give it the middle finger salute.
Wiley Coyote will run headlong into it,
and survive long after history forgets us.
Bees will find sand-scoured holes and fill it
with honey. Heroin will cover it in blood.
But it will be a beautiful wall. A huge wall.
Remember to put a rose-strewn doorway in Nogales
where my grandmother crossed over,
pistols on her hips. Make it a gallery of graffiti art,
a refuge for tumbleweeds,
a border of stories we already know by heart.

Copyright © 2017 by Anita Endrezze

Ursula K. Le Guin’s Blog, 03.02.2017.

Prevela Slavica Miletić

Peščanik.net, 12.02.2017.

IZBEGLICE, MIGRANTI