Skulptura lava, Vatikan, Rim

Foto: Peščanik

Eto, bilo je dovoljno da tabloidni mediji samo za jedan vikend ne najave vanredno stanje, početak rata, krvave pogrome – pa da predsednik države odmah dobije nagradu za mir. Doduše, ne Nobelovu kao što vlast uveliko suflira, ali ipak onu koju su i vlast i crkva nagoveštavali izjavama da se on „kao lav bori za Kosovo“.

Dobro, nagrada nije nešto ni tradicionalna ni prestižna ali to nije sprečilo medije da vest o njoj okite ko Beograd. A naročito ih nije sprečilo da prenose i nadugačko citiraju pismo u kojem predsednik države ovu nagradu posvećuje tihoj većini u Srbiji, onoj koja ga podržava u traženju mira, a koja ostaje bezimena (kako sad bezimena, kad je on znao sva imena i pune adrese za slanje promotivnog materijala?).

I to je stvarno lepa vest – nevoljno je priznao da njegova sopstvena skupštinska kao i medijska većina ne predstavljaju većinu u Srbiji. Jer, em nisu tihi, naprotiv – preterano se čuju, em svakodnevno potpiruju sukobe pa ne mogu da budu ni pomenuti podržavaoci traženja mira. Što, naravno, ne znači da predsednik države podstiče i sve ostale koji nisu tihi i koji bi da se ratoborno postave. Na primer ove bundžije koje se sve češće okupljaju po gradovina, planinama, tribinama – oni mu baš idu na živce.

Kako se uopšte desilo da predsednik Srbije, uprkos rasprostranjenom mišljenju da bi zavadio i dva oka u glavi, dobije nekakvog Zlatnog lava pa još za mir? Da je to Zlatni lav na filmskom festivalu u Veneciji, pa i da razgovaramo da li je za glumu ili za režiju, ali ovako ostaje nejasno zašto se stalno huškanje na opoziciju, na vlast u susednim državama, na medije, glumce, igumane, karikaturiste, tviteraše… proglašava za „snažne napore u promociji mira“, maltene za – huškanje na mir.

A možda je nagrada zapravo Strašan lav samo je zbog zlatnog doba permutovano u zlatan? Jer, strašan lav bi sve objasnilo. I naslove tabloida (Strašno! Strašno!) i narogušen i ljut sav i taj je jeo šta je hteo (dobro, osim šnicle) i gledao je na tri oka (kako inače da odgleda sve televizije i sve objave na tviteru?) i slušao je na tri uva (kako bi inače znao šta opozicija tek namerava da uradi?) i išao je na tri noge (kako drugačije da u istom danu stigne i na svečano otvaranje radnje i sastanak i vanrednu konferenciju za kamere i na TV gostovanje?) i zubi oštri, pogled zao, on za milost nije znao (osim prema istomišljenicima)…

… A naročito ono da su ga jednog dana olovkom izbrisali.

Peščanik.net, 03.12.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)