Ako je verovati EU Timesu, predsednik Putin je početkom maja prošle godine zahtevao od direktora MMF, D.S. Kana, da proveri šta je sa zlatnim rezervama MMF deponovanim u Fort Noksu, i završio rečenicom: „Ne mogu da verujem, ali ako je istina, bila bi to eksplozija od koje ni ja ne bih ostao na mom mestu“. Reč je o kolanju vrlo dokumentovane sumnje da malverzacije nisu mimoišle ni zlato iz Fort Noksa, gde pored Amerike, svoje rezerve čuvaju Britanija, Nemačka, Francuska, mnoge manje zemlje kao i razne međunarodne organizacije. Dominik Stros Kan nije izvršio Putinov nalog – osam dana kasnije je smenjen zbog seksualnog skandala. Idealno za opsesiju zavere.

Marta 2008. godine u časopisu Biznis i finansije objavio sam tekst o sveobuhvatnosti spekulacija koje su dovele do finansijske krize i pored ostaloga napisao: „Padne li zlato kao poslednji stub stabilnosti … doživećemo krizu kakvu čovečanstvo još nije videlo“. Bilo je precizirano kojim se vrstama zlata verovatno špekuliše, ali da je tezaurisano zlato – poluge, još jedini nenačet stub stabilnosti. E sada je upravo i to dovedeno u pitanje. Britanski časopis The Liberation podgrejao je ovog 25. marta, zahteve za ustanovljavanje istine o zlatu u kontekstu njegovog zahuktalog rasta cene. Sumnje da se nešto vraški kuva oko zlata nastale su aprila 2004. godine kada je Rothschild, najuglednija banka koja se bavila trgovinom zlatom, objavila da prekida trgovinu plemenitim metalima. Bilo je to više nego čudno budući da je zlato najsigurnija investicija. Nešto jasnije postalo je (oktobra 2009) kada je Kina kupivši veće količine zlata za tezauraciju u standardnim polugama od 400 unci, sa oznakama Fort Knox, podvrgla jednu količinu analizi. Rezultati su bili frapantni. Šest poluga bilo je od volframa i samo obloženo slojem zlata. Volfram ima specifičnu težinu od 9,25 a zlato od 24 karata 9,30, tako da merenjem nije bilo lako ustanoviti podvalu. Sumnjive poluge su prerezane i istina je izašla na videlo.

Vest je brzo je zataškana u velikim medijima. No, prokleti internet (na njemu sam nasao 614 tekstova na tu temu) ni ovde nije zatajio. Iščačkana je vest, koju je objavio New York Post još 4. januara 1994. godine, o „neobičnoj“ kupovini 1,3 miliona komada poluga od 400 unci tungstena (tungsten je engleski naziv za volfram) što je oko 16 tona. U to vreme je predsednik SAD bio Bil Klinton, a diretor FED veliki mag kreativnih finasija Alan Grinspan. Zatim je sve gurnuto u zaborav dok u tekućoj predizbornoj kampanji republikanski kandidat Ron Pol nije postavio pitanje šta je sa američkim zlatom, koliko ga zaista ima u Fort Noksu i da li je uopšte zlato. Iz državnog Trezora stiglo je saopštenje da bi za nepotrebnu kontrolu samo američkih 700.000 poluga bilo potrebno 350.000 radnih sati i 15 miliona dolara. Onda je lansirana šokantna vest da je zlato iz Fort Noksa nestalo. Senator Valter Hadlston (Huddleston) septembra prošle godine poveo je 12 kongresmena i 100 novinara da im pokaže kako je zlato tu. Blefom je skrenuta pažnja, bar privremeno. U svemu tome najbolje je prošao General Electric povećanjem prodaje ultrazvučnih detektora Dakota Ultrasonics za otkrivanje nešistoća u zlatu, pa i volframa. Šta je ko uz pomoć detektora ustanovio, to će javnost teško saznati.

Ima li smisla verovati u sve te priče? Slične prevare vršene su i ranije. Njihov rodonačelnik je kralj Milutin, koji je u XIV veku kovao venecijanski srebrni novac sa manjim sastavom srebra. Etiopija je 2008. pokušala amaterski da uvali poluge sa čelikom unutar zlata i otkrivena odmah. Setimo se da je 1971. godine na inicijativu Francuske zatraženo da MMF ustanovi ima li Amerika dovoljno zlata za pokriće emitovanih dolara kao svetske valute. Sutradan je Nikson odgovorio ukidanjem zlatnog pokrića – dakle nije imala! U tekućoj krizi pri liferovanju lažnih rejtinga kompanija učestvovala je i SEC (Securities Exchange Commission), najviši nadzorni organ za berze. Nije na odmet podsetiti da je FED (centrana banka Amerike u čijoj su nadležnosti poslovi sa zlatom) privatna ustanova!

Pošto su svi već prokockali poverenje, ostaje nam da živimo u nadi kako nikome ne odgovara da se otkrije istina, jer ako se otkrije, pa dokaže postojanje prevare, biće zaista strašno. Ako se ne otkrije, a moć posednika zlata nad medijima je ogromna, živećemo u još jednoj fikciji bogatstva, koja ipak može da eksplodira. Samo molim boga da tada neko od neoliberalnih ekonomista, poput Dane Popovic, ne ustvrdi da je aksiom da se krize ne mogu prognozirati.

Biznis i finansije, 26.04.2012.

Peščanik.net, 18.04.2012.


The following two tabs change content below.
Milutin Mitrović (1931-2020) novinar, 1954. kao urednik Studenta primljen u Udruženje novinara i ostao trajno privržen tom poslu. Studirao prava i italijansku književnost, ali nijedne od tih studija nije završio, pa je zato studirao za svaki tekst. Najveći deo radnog veka proveo u nedeljniku Ekonomska politika, gde je obavljao poslove od saradnika do glavnog urednika i direktora. U toj novini je osnovno pravilo bilo da se čitaocu pruži što više relevantnih informacija, a da se sopstvena mudrovanja ostave za susrete sa prijateljima u bifeu. Tekstovi su mu objavljivani ili prenošeni u kanadskim, američkim, finskim i italijanskim medijima, a trajnije je sarađivao sa švajcarskim časopisom Galatea. Pisao za Biznis i finansije i Peščanik. Fabrika knjiga i Peščanik su mu objavili knjigu „Dnevnik globalne krize“.

Latest posts by Milutin Mitrović (see all)