Opet su me ponele izborne kampanje, samo sam zaboravila na koji se ono roman pozivahu? Rat i mir? Ana Karenjina? Hari Poter?

Zakoni, a posledično i policija, sudovi i zatvori postoje da biste mogli nešto onima kojima ne možete ništa. Ukoliko se ne radi o domaćim političarima. Njima ne možete ništa. Doduše, možete da im pljunete pod prozor. Pod uslovom da znate gde stanuju, da vas telohranitelji puste, da im prozor nije previsoko i da vam je preostalo pljuvačke.

Njima nešto mogu samo dve institucije. Prva je ”politička volja”, koja, ako se stekne – stekne, ako ne, kao što se obično i ne stekne, onda ništa, a druga su izbori koji, ako pređu cenzus, onda opet ništa.

Neke ne možete čak ni kao svedoke da privedete sudu, neke ne možete da privedete ni sudu javnosti, neke samo ne možete da privedete zdravoj pameti.

I svako prozivanje za odgovornost svede se na samo dva odgovora, zavisno od toga koga pitate. Ako pitate one koji su bili na vlasti, oni vam odmah kažu da su već kažnjeni na izborima. I ja im potpuno verujem da im je silazak sa vlasti pao kao kazna. Ali, sa stanovišta prava i pravde (za koje vam, na žalost, i sudije kažu da nisu isto) to nije kazna. Ako, pak, pitate one koji su na vlasti, oni vam kažu da će njima suditi građani na sledećim izborima. To je valjda najnovija reforma pravosuđa – građani sude, a kazna se izdržava u skupštini, one najteže kazne – u skupštinskoj opoziciji. Skupštinski restoran mu valjda dođe stroža verzija zatvorske kantine jer je zabranjeno pušenje i alkohol, tako su nam bar rekli.

Srećom, za nas su predvideli mnogo blaže kazne, ne moramo u skupštinu na robiju, kazne ćemo da izdržavamo u kući (i to svako u svojoj, ne moramo ni u Cecinu) i na poslu (ko ga bude imao) i biće nam izrečene samo u slučaju da glasamo za one druge. Neglasanje i poništeni listić nisu olakšavajuće okolnosti.

A da ne bude iznenađenja, oni nas blagovremeno lepo upozoravaju i pozivaju da se odgovorno ponašamo. Da budemo odgovorni. Da odgovorno pristupimo demokratskim procedurama.

Stvarno, kada su se to političari sa nama dogovorili da tako delimo odgovornost – mi je snosimo, oni ne? Mi smo odgovorni, mi ćemo biti kažnjeni životom pod ovom ili onom partijom, mi ćemo gubiti posao ako ovi ili oni dođu ili ne dođu na vlast… Njima neće faliti ni dlaka sa glave i brade. Ma šta da su uradili i ma šta da nisu uradili, a morali su.

U obrazloženju presude napisaće da oni nisu krivi jer – oni ne mogu bolje nego što mogu. Mi možemo i stvarno nije lepo što nećemo.

Možda nam još i nalože da im se izvinimo.

Peščanik.net, 09.04.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)