Jedna znamenita slika može se rekonstruisati uz pomoć niza foto-sesija koje su Hillary Clinton i Catherine Ashton protekle sedmice organizovale u Prištini i Beogradu; ona nema mnogo boja, jer se uglavnom izvodi crno-belom tehnikom odnosa između Kosova i Srbije, iako su dileme sačinjene vrlo živopisno…

Kako se Catherine Ashton, Hashim Thaçi i Ivica Dačić mogu međusobno sporazumeti? Barunica Ashton ne govori ni albanski ni srpski, Thaci ne govori dobro ni srpski ni engleski, dok Dačić uopšte ne zna ni engleski ni albanski!

Jedan visoki diplomata iz Brisela pominje nam ovu činjenicu tokom zatvorenog sastanka, ukazujući na neku vrstu hemije stvorenu između ovo troje vodećih ličnosti dijaloga između Prištine i Beograda. On tvrdi da kada ovaj trio sedne da razgovara, bez prevodilaca, o važnim pitanjima, „iako se ne razumeju, oni uspevaju da shvate jedno drugo”.

Međutim, da li se ovde zaista radi o nekom dogovoru? Kako se mogu rešiti tako važna pitanja kao što je pomirenje Albanaca i Srba oko Kosova ako učesnici razgovora ne razumeju dobro jedni druge?

Izgleda da oni uopšte ni ne moraju da pričaju. Možda im je dovoljno samo da se slikaju zajedno. Možda je jedino važno da su se razumele dve visoke zvaničnice, Amerikanka Clinton i Britanka Ashton, koje govore zajedničkim jezikom.

I započele su sesiju slikanja.

Ne može se reći da je poseta dueta Clinton – Ashton Kosovu i Srbiji donela nešto nepoznato. Štaviše, američka državna sekretarka i visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, došle su da odrade svoj deo posla, to jest – slikanje. Zapravo, kako stvari trenutno stoje, slike su sve što povezuje trinom Kosovo-Srbija-međunarodna zajednica.

U Beogradu, Hillary Clinton je Nikoliću i Dačiću obznanila da je Srbija izgubila Kosovo u ratu 1999. godine te da je Kosovo sada nezavisna i nedeljiva država. Pa da se slikamo: Klik!

Istom prilikom, barunica Ashton je rekla da je politika SAD i EU koordinirana i zajednička kad je reč o odnosima Kosova i Srbije. Klik: slikamo se!

U Prištini, Hillary Clinton se pobrinula da se priseti nekih fotografija svog supruga iz 1998. i 1999. godine.

„Protivimo se bilo kakvom dijalogu o promeni granica ili nezavisnom statusu Kosova. O tome se ne može razgovarati“ potvrdila je Clinton. „Za mene, moju porodicu i moj narod, Amerikance, to se nalazi izvan spoljne politike. To je lična stvar“. A sad, klik: slikanje!

Barunica Ashton insistira da ostane u pamćenju zajednička slika sa sekretarkom Clinton.

„Uskoro će biti novih sastanaka – cilj je da se stvari poboljšaju, proces mora napredovati. Potrebno je da shvatite da se u tom aspektu neće angažovati samo EU, jer ćemo u tom procesu blisko sarađivati sa Sjedinjenim Državama“. I, opet, klik: slikamo se!

S druge strane, Hashim Thaçi i Atifete Jahjaga dovedeni su pred svršen čin, a slike sa sekretarkom Clinton i barunicom Ashton biće im korisne da opravdaju moguće ustupke u budućem procesu.

Preostala je jedna znamenita slika koja se ne vidi ali se može rekonstruisati pomoću ovih foto-sesija; ona nema mnogo boja, jer se uglavnom izvodi crno-belom tehnikom.

Kao crno-bela slika ukazuje se činjenica da ni SAD ni EU ne zahtevaju od Srbije da prizna Kosovo, već samo da normalizuje odnose. Crno-belo izgleda i činjenica da se uskoro možemo suočiti i sa nekom vrstom autonomije za Srbe na severu.

Crno-beli je i pristup koji je preduzela sama sekretarka Clinton u želji za opipljivim rezultatima u rešavanju problema Kosovo-Srbija pre nego što joj istekne mandat u američkoj službi spoljne politike.

Crno-belo vidi i barunica Ashton koja zahteva da joj se dijalog koji je pokrenula između Prištine i Beograda u rezime upiše kao uspeh.

Raznolike i raznobojne na Kosovu su samo dileme.

Šta treba uraditi da sever ne dobije specijalan status unutar Kosova, što bi kosovske probleme učinilo sličnim onima koje danas ima Bosna i Hercegovina?

Šta ako nepriznavanje nezavisnosti i samo normalizacija odnosa sa Srbijom neće biti dovoljne za zemlje članice EU koje su priznale Kosovo, da bi stvorile prave ugovorne odnose za integracione procese u evropskoj porodici, a što se odnosi i na UN?

Šta ako Beograd, sa sada već poznatim iskustvom zbog prethodnih pregovora, ne prizna dogovore ili ne sprovede one koje priznaje?

Ako se ove i ostale važne dileme vezane za proces normalizacije odnosa ne uzmu ozbiljno na svim stranama, postoji li mogućnost da sutra Kosovo postane samo crna rupa na slici Evrope?

Ako ne budemo imali brze i ozbiljne odgovore na ove dileme može se desiti da drugog izbora i nemamo – možemo samo da se slikamo!

Zavisi od… fotoaparata?!

Klik!

E-novine, 02.11.2012.

Peščanik.net, 03.11.2012.

KOSOVO