Novo sudstvo u najnovijoj Srbiji – kolektivni lik i dela Vrhovnog saveta sudstva

Normativni portret

Visoki savet sudstva je ustanovljen Ustavom Srbije iz 2006. godine (čl. 153). Sastoji se od ukupno 11 članova: 3 po položaju (predsednik Vrhovnog kasacionog suda, ministar pravde i predsednik Odbora za pravosuđe Narodne skupštine) i 8 izbornih članova. Među izbornim članovima 6 su sudije, 1 advokat i 1 profesor pravnog fakulteta (čl. 153 ustava i čl. 5 Zakona o Visokom savetu sudstva). Izborne članove bira Narodna skupština, dok su tri člana po položaju određeni neposredno Ustavom i Zakonom. Visoki savet je čvrsto telo, koje je kao kolektiv (kolegijum) nesmenjivo. Pojedinačni članovi su smenjivi, ali teško.

Članovima po položaju mandat u Visokom savetu prestaje kad izgube položaj na osnovu koga su članovi (na primer, kad predsednik Vrhovnog kasacionog suda bude razrešen te funkcije, ili kad ministru pravde ili Vladi u celosti bude izglasano nepoverenje, kad predsednik Odbora za pravosuđe bude razrešen ili zbog drugih razloga izgubi to svojstvo; čl. 39 st. 1 Zakona o visokom savetu sudstva). Dočim, izbornim članovima prestaje svojstvo: istekom mandata, gubitkom radne sposobnosti, ostavkom, prestankom svojstva na osnovu kojeg su birani i razrešenjem (čl. 39. st. 2 – 4). Iako Skupština bira izborne članove, ona ne može da ih razreši.

Sve ostaje u krugu familije: odluku o razrešenju donosi sam Visoki savet na inicijativu člana Visokog saveta, eventualno i predsednika suda iz čijeg sastava je biran član saveta – sudija (a, ti sudovi više ne postoje, jer su Ustavnim zakonom za sprovođenje Ustava i Zakonom o sudovima svi sudovi proglašeni novim), odnosno advokatske komore ili sednice dekana pravnih fakulteta u Srbiji, kad se radi o članu – advokatu i članu – profesoru (čl. 42 – 46 Zakona o Visokom savetu sudstva). Dakle, i onda kad Visoki savet očigledno nesavesno postupa, i onda kada odlučuje u nepotpunom sastavu, i onda kada očigledno pristrasno postupa, čak i onda kada ima indicija da radi pod političkim pritiskom (a, sve je ovo pokazao prilikom reizbora sudija od 16. decembra 2009. godine), Narodna skupština ne može da ga smeni, raspusti niti razreši kao telo. Bar dva člana po položaju, mogu „pasti“ uglavnom ako se vlast promeni, a ostali, onda kad Visoki familijarni savet tako odluči. Have you created a monster?

Personalni portret

Članovi sadašnjeg Visokog saveta sudstva jesu:

Nata Mesarović, po položaju, predsednica Vrhovnog kasacionog suda i predsednica saveta

Snežana Malović, po položaju, ministarka pravde u Vladi Republike Srbije

Boško Ristić, po položaju, predsednik Odbora za pravosuđe Narodne skupštine

Jelena Borovac, izborni član, sudija Vrhovnog suda Srbije

Mladen Nikolić, izborni član, sudija Trgovinskog suda u Beogradu

Vučko Mirčić, izborni član, sudija Okružnog suda u Beogradu

Đurđina Bjelobaba, izborni član, sudija Okružnog suda u Novom Sadu

Biljana Tošović, izborni član, sudija Opštinskog suda u Kruševcu i

Dejan Ćirić, izborni član, advokat iz Niša

Prema kriterijumu jačeg zvuka, navedene personae se mogu podeliti na dve grupe: (a) članovi per sonare, tj. članovi koji nose maske da bi bolje zvučali, a to su: položajni članovi Nata Mesarović, Snežana Malović, i Boško Ristić i (b) ostali članovi, drukčije sonetto-članovi (sonetto –sitni zvuk). Članovi iz prve grupe nose maske savesnosti, (vero)dostojnosti, nepristrasnosti i nezavisnosti.

SAVESNOST

„U svakom pojedinačnom slučaju primenjeni su kriterijumi stručnosti, dostojnosti i osposobljenosti“ (Snežana Malović, ministarka pravde u razgovoru sa novinarkom Ljubicom Gojgić, TV B92).

„Vi vodite emisiju tako da mi trebamo (kurziv moj) da se pravdamo, a oni treba sami da se brinu o sebi.“ „Ovaj gledalac je dobio od određenih krugova zadatak da postavi ovako (kurziv moj) pitanje.“ (Nata Mesarović, predsednika VKS i VSS u emisiji RTS Da, možda ne.)

A rezultati savesnosti glase:

Beograd 19.12.2009, Press: Skandalozna greška Visokog saveta sudstva – Izabrali mrtvog sudiju! Ljubiša Đurić, doskorašnji sudija osnovnog suda u Požegi, ponovo izabran za sudiju iako je preminuo 28. oktobra! Predsednica VSS Nata Mesarović tvrdila da je svaki kandidat proveren, sada kaže da nije čula za smrt sudije!?!

U savesnosti i obzirnosti svojoj per sonare Mesarović, na ovu vest reaguje: Zaista mi je žao čoveka, ali biće zamenjen drugim sudijom. Tako da ne vidim razlog zašto pišete o tome – začudila se Mesarovićka, inače sudija koja je izrekla presude za ubistvo premijera Đinđića.

Večernje novosti, 18,12.2009: Lista je zbunila kandidate i u još nekim gradovima. Tako se sudija Svetlana Konstantinović, koja je sudila u Opštinskom sudu u Novom Bečeju, našla na dva mesta – u Osnovnom sudu u Zrenjaninu i u Osnovnom sudu u Kikindi. Na dve “stolice” je i dosadašnja sudija Opštinskog suda u Prijepolju Zorka Petrić – u osnovnim sudovima u Prijepolju i Novom Sadu.

(VERO)DOSTOJNOST

„Svako od sudija će dobiti pojedinačno rešenje (kurziv moj) protiv kojeg se može podneti ustavna žalba.“ (Snežana Malović, ministarka pravde, u razgovoru sa Ljubicom Gojgić, TV B92);

„Predsednica Vrhovnog kasacionog suda Nata Mesarović kaže da je je to telo spremno da prihvati javni razgovor (kuziv moj) sa kandidatima koji smatraju da izbor nije izvršen objektivno i da ga mogu osporiti. Komentarišući zašto za sudiju nije izabrana predsednica Društva sudija Srbije Dragana Boljević, Mesarovićeva je rekla da „ona dobro zna, kao i svaki drugi sudija, pošto su kriterijumi za izbor objavljeni, gde se može naći po svojim rezultatima rada“. Naprotiv, mi građani Srbije, radi čijeg boljitka se reforme vrše, o tome ne treba ništa da znamo (komentar moj).

Venecijanska komisija X, laži i veb sajt

„Imala sam zadovoljstvo da prisustvujem sednici Venecijanske komisije gde je ocenjeno da su kriterijumi (za izbor sudija) u skladu sa evropskim standardima. Ta prva verzija kriterijuma nalazi se na sajtu Venecijanske komisije, a nalazi se i na sajtu Ministarstva.“ (Snežana Malović, ministarka pravde, u razgovoru sa Ljubicom Gojgić, TV B92).

Nepoznata X – probala sam da na sajtu Ministarstva pravde pronađem stav Venecijanske komisije. Možda zbog svoje kompjuterske polupismenosti ne uspeh u tome – ali, ako postoji, Xje dobro skriven.

Iz Mišljenja Venecijanske komisije o Nacrtu kriterijuma o sudijama

Stoga se glavne evropske norme i standardi mogu odrediti kao sledeći:

– postupci koji sadrže garancije nepristrasnosti pred nezavisnom institucijom nadležnom da osigura da kandidati (uključujući i one za predsednike sudova) ispune uslove predviđene važećim zakonima;

– odluke zasnovane na objektivnim kriterijumima, koje uzimaju u obzir: zasluge, vodeći računa o kvalifikacijama; integritet; stručnost i vrednoću; efikasnost.

Zabrinutost Venecijanske komisije da postojeće sudije koje nisu odgovorne za bilo kakvu grešku mogu ostati neizabrane, delimično se tiče Nacrta kriterijuma o sudijama, gde postoji pretpostavka (prezumpcija) da se već izabrane sudije prijavljuju (na konkurs) za sudove iste vrste ili istog stepena, budući da su već sudije, to jest ispunjavaju kriterijume i standarde navedene u Nacrtu kriterijuma o sudijama.

Međutim, Nacrt takođe predviđa izuzetke od ove pretpostavke (prezumpcije), ako postoje razlozi da se sumnja u nju, zbog toga što je sudija pokazao nedostatak stručnosti, osposobljenosti ili dostojnosti za vršenje sudijske funkcije (paragraf 9/2).

Autori Nacrta su uspeli da odrede kriterijume koji su objektivni i podobni za verifikaciju, kao na primer, kvantitativnu ocenu (broj ukinutih presuda je bitno veći od proseka u sudu u kojem on/ona radi – paragraf 9/3, manji broj okončanih predmeta od onog utvrđenog orijentacionom normom – paragraf 9/4) i tako dalje.

Međutim, postoji pitanje kojem se mora prići sa velikim stepenom opreza. Iz toga da su (odluke) bile ukidane često ne sledi zaključak da sudija nije delao na stručan i profesionalan način. Razumno je (zaključiti) da se stručnost sudije koji ima prekomeran broj ukinutih presuda može dovesti u pitanje. Ipak, bilo koja konačna odluka trebalo bi da bude donesena na osnovu prave procene predmeta koji su u pitanju, a ne na osnovu prostog brojanja predmeta u kojima je došlo do ukidanja.

Pored ovoga, mora se načiniti razlika između odluka koje su zasnovane na očiglednoj grešci, koju bi svaki pravnik razumne stručnosti morao izbeći i odluka u kojima je sadržan dobro obrazložen zaključak, a odluka je ipak bila ukinuta od strane višeg suda.

Poštujući pravila o opterećenju sudije, kada je on/ona okončao manji broj slučajeva od onog koji zahteva orijentaciona norma ili kada su krivični predmeti zastareli zbog isteka rokova za koje je odgovoran sudija, postoje pitanja koja treba ispitati. Važno je, još jednom, da se ocene aktuelni predmeti. Ne može se isključiti mogućnost da je jednom sudiji dodeljeno u rad više teških predmeta nego drugom, zbog čega se njegov rezultat rada pojavljuje kao manji od njegovih kolega.

Paragraf 9/5 (“Smatra se da kandidat nije dostojan sudijske funkcije ako su njegovi/njeni kvaliteti, radnje i odluke umanjile ugled suda i poverenje u sudsku vlast”)ovaj kriterijum se može primeniti samo onda kad su konkretne činjenice dokazane i kada je lice u pitanju podvrgnuto disciplinskom postupku koji nije okončan. Bilo bi neuobičajeno da se mesecima/godinama kasnije ovo upotrebi da bi se sudija razrešio. Nadalje, biće teško oceniti kriterijum iz ovog stava jer su ugled suda i poverenje u sudsku vlast vrednosti koje je teško objektivno odrediti.

Imajući u vidu izuzetnost reizborne procedure, svakom sudiji koji već vrši sudijsku funkciju (nezavisno od toga da li se prijavio za reizbor) mandat može biti okončan samo obrazloženom odlukom koja se može pobijati pred redovnim sudom (court of law). Izgleda da član 56 (o tome kad se smatra da sudija nije izabran) i član 67 (o žalbi pred ustavnim sudom usled otpuštanja) Zakona o sudijama, nisu primenjivi u ovom slučaju. U meri u kojoj je ne-izbor sudije jedan pojedinačni akt, dopuštena je ustavna žalba Ustavnom sudu, na osnovu člana 82 Zakona o ustavnom sudu. Dodatno, mora se obezbediti da ova žalba bude efektivan pravni lek koji omogućava da Ustavni sud odlučuje na osnovu činjenica svakog pojedinog slučaja.

Paragraf 10 – Ovaj paragraf postavlja jasan kvantitativni kriterijum i jasno predviđa način na koji se prikupljaju podaci i od koga se prikupljaju (paragraf 10/3).

Nadalje, puko brojanje radnog opterećenja ne može se koristiti tako da predstavlja pritisak na sudiju da donese odluku bez pravilnog razmatranja (slučaja). Na primer, veliki broj predmeta u datom regionu može poticati od toga što se određeni advokat neprestano žali kad god njegov/njen klijent izgubi – što može podići normu zbog preopterećenosti predmetima u tom regionu. Izgleda, međutim, razumno da se ovaj kriterijum upotrebi kao sredstvo za identifikovanje mogućeg problema, uz obezbeđeno sprovođenje pravilne evaluacije, a ne da se prosto tretira kao brojka.

Brkić v. RIK, Mesarović v. sukob interesa, pare v. dostojnost, Press, Izabrana i Sonja Brkić, i pored afere RIK: Posebno je interesantno da je za sudiju Vrhovnog kasacionog suda izabrana Sonja Brkić, koja je dospela u žižu interesovanja javnosti početkom godine, kada je otkriveno da krši Zakon o sudijama, jer je istovremeno bila sudija Vrhovnog suda i predsednica Republičke izborne komisije! Zakon o sudijama izričito zabranjuje sudijama da obavljaju bilo koju drugu plaćenu javnu funkciju. Brkićka je na taj način u 2008. godini radeći u RIK-u „zaradila” 2,673 miliona dinara. Ona je odbila da vrati pare kao što je to učinila ministarka Snežana Malović, koja se u istom slučaju nalazila u sukobu interesa. Ostavku je podnela tek kada je to zatražila Demokratska stranka od svih članova RIK-a koje je ta partija predložila. Podsetimo, predsednica VSS-a Nata Mesarović je kao kriterijume za reizbor sudija pre dva dana istakla „stručnost, osposobljenost i dostojnost!”. Sonja Brkić tvrdi za Press da nije kršila zakon – Ne znam zašto ponovo pričamo o tome?! I ne znam zašto se moj izbor sada povezuje sa RIK-om, kada je gospođa Mesarović izjavila da ja nisam bila na listi nedostojnih sudija. Ja nisam kršila zakon. Na pitanje zašto, pored ostavke u RIK-u, nije vratila i novac, ona je rekla: Koliko se sećam, samo je ministarka pravde Snežana Malović vratila pare!”

Profesor Zoran Tomić, kao nepostojani član

Na pitanje zašto nije izabran član Saveta među profesorima pravnih Fakulteta, Boško Ristić, per sonare, u emisiji RTS Da možda ne, izjavljuje da je prvi put bio predložen, pa nije bio izabran. Već je notorno da su prvi put bili predloženi: profesor Momčilo Grubač, profesor Slobodan Perović i profesor Zoran Tomić. Pre glasanja, prof. Grubač je povukao kandidaturu. Niko nije dobio potrebnu većinu glasova. Drugi put je sednica dekana (kojoj sam prisustvovala) tajnim glasanjem, između dva kandidata, predložila jednog – Zorana Tomića, rukovođena i obzirima da se usled većeg broja kandidata glasovi ne podele.

Šta o tome kazuje Boško Ristić? „Neko je predložio Tomića da bi opstruirao izbor jer nije želeo da se Savet konstituiše“. Samo par minuta pre ove izjave, u neposrednosti i raspričanosti svojoj, kazao je da je, kao predsednik Odbora za pravosuđe, odmah ovaj predlog „prosledio“ Narodnoj skupštini. Dakle, i on je hteo ili je možda samo on bio „neko“ ko je hteo da opstruiše. Ili je ideju o opstrukciji dobio (naučio, prihvatio?) tek kasnije, kada Skupština nije stavila ovaj predlog na glasanje. Mora da se u međuvrenu predomislio, jer pošto je posao već završen, predlog da se profesor Zoran Tomić izabere za člana Visokog saveta sudstva je ponovo na dnevnom redu skupštinskog zasedanja koje je u toku. Važno je bilo ne izabrati ga pre, jer Tomić ne bi familijarno ćutao, on ne bi bio sonetto – član, pa bi javnost umesto indicija imala i dokaze šta se sve u familiji događalo.

NEPRISTRASNOST

Sukob interesa i izuzeće

Na pitanje novinarke TV B92, Ljubice Gojgić, kao je bilo moguće da se uzima u obzir bračna veza između advokata i sudije, kao smetnja za izbor, a nije se vodilo računa o tome da je Nata Mesarović, kao predsednica Visokog saveta sudelovala u unapređenju svog sina na položaj sudije višeg suda, kao i o supružnicima sudijama u visokim sudskim instancama, ministarka pravde, Snežana Malović odgovara: „Sukob interesa je kod nas još uvek nova pojava, koja nije dovoljno istražena, pa zato Visoki savet nije imao u vidu da roditeljski odnos, kao i drugi može predstavljati problem“. Sukob interesa je, u jednom svom delu, samo drugi naziv za razloge za izuzeće. Ako poslovnikom o radu Saveta nije ništa rečeno o izuzeću, svakom školovanom pravniku bi moralo pasti na pamet da se ima primeniti bilo koji procesni zakon, a svi oni isključuju, na primer, roditelja iz sastava tela koje treba da odlučuje o pojedinačnom pravu njegovog deteta. Drukčije: čak i ne tako mrzovoljni profesor bi rekao: „Hvala koleginice, pali ste!“

Nosilac plakete

U emisiji RTS Da možda ne, emitovan je prilog sa izjavom advokata Slobodana Šoškića koji osporava regularnost izbora Dejana Ćirića, advokata iz Niša u Visoki savet sudstva, obrazlažući to time da je za ovakav izbor nadležna Skupština advokatske komore, a ne Upravni odbor koji je izbor u ovom slučaju izvršio. Na to, Boško Ristić izgovara omertu per sonare – članova Visokog familijarnog saveta: „Ko, gubi, ima pravo da se buni (ljuti)“, promovišući ljudsko pravo na durenje, nezaštićeno međutim Ustavom Srbije. Šoškić je, po Ristiću, bio kandidat koji nije izabran, pa samim tim je dezavuisan, iako postavlja pitanje regularnosti izbora. O tome da li je izbor Ćirića punovažan ili ne, Ristić se ne izjašnjava, ali upoznaje gledateljstvo sa tim da je Ćirić nosilac plakete Advokatske komore za nešto sasvim izuzetno!

NEZAVISNOST

E, nezavisnost od politike i pobeda struke (nije baš eksplicirano koje) je neizbežna mantra svih per sonare članova, doksonetti za sada istrajno ćute. U javnosti (i tajnosti) srbijanskoj o političkoj (ne)zavisnosti Visokog familijarnog saveta, nikle su brojne teorije. Za sada – samo indicijama potvrđene (izbor sudija koji su sudelovali u izbornoj krađi; izbor sudija sa blagonaklonim stavom prema personama koje su bile blizu vlasti u vremenima donošenja, ili propuštanja donošenja određenih bezbednosno interesantnih presuda). Ili, kako bi sudija Mesarović rekla: „To je dobro zato što zakon tako kaže“ – pa čoveku pravniku svakve grešne misli povodom ove teze na pamet padaju. Da se ne vraćamo u mnoga „dobra“ koja su doneli Nirnberški zakoni Hitlerove Nemačke, ostanimo zagledani u „dobra“ naših današnjih legislativaca: izmene Zakona o medijima, samo kao najnoviji primer.

Sudstvo Srbije je imalo šansu, možda poslednju, da se najzad konstituiše kao vlast i kao kolegijum u koji bi se moglo imati poverenja. Muka je što je tako uludo proćerdana.

Ne spadam u kategoriju onih koji gube, pa zato imaju pravo da se bune – bar po standardima Visokog familijarnog saveta. Nisam nikad bila sudija, nemam kvalifikacije za to, nisam konkurisala, ne bih konkurisala, jer radim posao za koji sam (verujem) sposobna. Bunim se, jer sam izgubila ono što familija nema u vidokrugu – sposobnost da uveravam svoje studente da je pravna država moguća, danas i ovde. I nisam jedina – ogroman procenat građana ne veruje u sudstvo, ni u pravosuđe uopšte. Posle svega ovoga verovaće još manje – ako je manje uopšte moguće. Današnja Vlada će izgubiti vlast, i zbog apsurdnih rezultata razornog delovanja sudske familije, kao i zbog koječega drugog. Nova će dovesti na scenu neki novi familijarni savet. Hoće im se, može im se – dogod sonetti posmatraju bal pod maskama kao da ih se uopšte ne tiče što se on pred njihovim očima preobražava u bal vampira – krvožednih i opasnih u svojoj gluposti.

Peščanik.net, 23.12.2009.

REFORMA PRAVOSUĐA

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)