Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

(Pokušaj razjašnjenja s Ilićem)

Svako koga ne mrzi da ponovo pročita Ilićeve i Dinićeve tekstove lako će se uveriti da ovaj „dvojac bez kormilara“ potcenjuje Ikeu: njen uspeh u zadovoljavanju određenih potreba velikog broja ljudi, njen uspeh u oštroj međunarodnoj konkurenciji i činjenicu da se na njenom primeru može dosta naučiti. Uzgred, Ilić, pokušavajući da odbrani Dinića (a time i sebe) malo krivotvori njegov tekst pozivajući se na jednu rečenicu („’Ikea’ ne predstavlja samu sebe kao obrazovnu instituciju, već, sasvim pošteno, kao prodavnicu jeftinog nameštaja, vođenu profitnim motivom“) iz koje bi navodno trebalo zaključiti da to što ja zameram Diniću zapravo tvrdi sama Ikea. Pri tome, međutim, previđa jednu drugu rečenicu („uprkos predsednikovim naporima da nas uveri u suprotno, ’Ikea’ nije obrazovna ustanova, nego prodavnica jeftinog nameštaja“) iz koje nedvosmisleno proizlazi da je reč o Dinićevom „autohtonom“ stavu. Stvar je baš trivijalna: jasno je da Ikea nije „obrazovna ustanova“, ali je još jasnije da to ne znači da ona ne pruža mnoga saznanja, kao što se, uostalom, mnogo može naučiti od ljudi koji nisu učitelji, često više nego od profesora univerziteta. Ali, sve to i nije mnogo važno.

Drugo – i važnije – nije teško kritikovati Vučića. To se inače danas u Srbiji obilato čini: nekad sa levog/socijalističkog stanovišta, nekad sa desnog, tj. nacionalističkog, a ne retko i sa „mešanog“, tj. socijal-nacionalističkog, i obrnuto. Ali, sva su ta polazišta manje ili više pogrešna.

Stvar je dakle u tome da se formuliše i formira prava alternativa aktuelnoj vlasti. Švedska i Ikea su, kao što sam napisao u prethodnom tekstu, primer(c)i te alternative. Opčinjenost Vučićem mnoge sprečava da to vide.

Peščanik.net, 15.08.2017.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Ikea i Veber

Rastislav Dinić – Dobar liberal

Dejan Ilić – Kratak odgovor Mijatu Lakićeviću

Mijat Lakićević – Idea Ikea

Rastislav Dinić – Rad oslobađa

Dejan Ilić – Predsedniče, laku noć

RASPRAVA O NEOLIBERALIZMU

The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)