Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

I, mada nas premijer gorljivo ubeđuje da se ni on niti iko iz vlasti nikada nikome nije zamerio ni rečima ni delima, situacija na terenu ga uglavnom demantuje. Ne samo da je teško poverovati u floskulu da smo faktor mira i stabilnosti, nego bi valjalo da skoro svi nastupi vlasti i njima bliskih ljudi budu označeni kao „uznemirujući sadržaj“.

Jer ova vlast i pripadajući joj tabloidni mediji, a po onom poetskom zavetu: što ja počeh – ti produži, neimarski rade na tome da se država Srbija zameri kome god stigne.

Dokazi za najnovije, ali svakako ne i poslednje zameranje, stižu iz Makedonije. Ne samo da smo flagrantno bili protiv političkih stranaka koje su obezbedile parlamentarnu većinu, nego je među onima koji su tukli poslanike u Sobranju bio i službenik naše ambasade (i Bezbednosno informativne agencije!). Što je, po rečima našeg ministra inostranih poslova, potpuno legitimno (a nije, kao što nije bilo ni u Srebrenici).

No, da je ministar inostranih poslova tu zaćutao, skandal bi možda bio manji, ali je on osetio potrebu da doda kako ima spisak Makedonaca koji su u Srbiji organizovali nedavne proteste protiv našeg režima, čime je nes(p)retno povezao događaje i posredno priznao da smo, valjda kao pravednu odmazdu, i mi poslali naše da ruše njihov režim. O čemu sada svedoče i novinari koji su objavili da je i Miroslav Lazanski, narodni poslanik vladajuće stranke, imao svoju ulogu u našem „makedonskom scenariju“.

Jer, takvi smo mi mirotvorci. Čim čujemo da se u nekoj državi dešava nešto zapaljivo – mi pošaljemo šibice.

Ali potpaljujemo i na domaćem terenu. Kad god i koliko god možemo.

Ako su Makedonija, Kosovo, Crna Gora, BiH, Hrvatska… primeri dobre prakse kako se grade mir i stabilnost, na domaćem terenu još je teže prepoznati o čemu to premijer govori kada reklamira to naše nemešanje i negovorenje ničeg ružnog o drugima.

Osim ako ne misli da njegova rođena stranka deli komplimente kad saopšti da su svi koji kritikuju postavljenje novog BIA direktora: „od zla oca i još gore majke“ i da su „direktno učestvovali čak i u likvidacijama na ulici“?

Ili da se međuverska tolerancija gradi (opet noćnim!) rušenjem muslimanske bogomolje uoči Ramazana i to ne zato što nije legalizovana (kao ni sve ostale kuće i crkve u tom kvartu), već zato što ne pripada ni novopazarskom muftiji ni dosadašnjem predsedniku države?

No, možda iz svega ovoga nekad proizađe i nešto dobro. Ako jednom, ne daj bože, budemo imali problem sa imenom kao što ga ima Makedonija, komotno možemo da se preimenujemo u Uznemirujući sadržaj.

Peščanik.net, 29.05.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)