Sudija suda Ujedinjenih nacija za ratne zločine u Hagu razotkrio je dubok razdor u najvišim redovima Suda oštrim pismom koje sugeriše da je predsednik Suda, Amerikanac, vršio pritisak na druge sudije da omoguće nedavne oslobađajuće presude najviših srpskih i hrvatskih vojnih zapovednika.

U ovom pismu sudija Frederik Harhof iz Danske postavlja ozbiljna pitanja o kredibilitetu Suda, oformljenog 1993. radi utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Čak i pre nego što je danski list Berlingske objavio pismo sudije Harhofa u četvrtak, nedavne oslobađajuće presude izazvale su poplavu protesta međunarodnih pravnika, boraca za ljudska prava i drugih sudija Suda, koji su privatno tvrdili da su ovim presudama naglo promenjeni pravni standardi primenjivani u prethodnim slučajevima.

Stručnjaci kažu da se primećuje zaokret Suda ka zaštiti interesa vojske. „Pre deset godina, iz Tribunala je emitovana veoma jaka humanitarna poruka, i Sud se bavio zaštitom civila“, kaže Vilijam Šabas, koji predaje pravo na Univerzitetu Midlseks u Londonu. „Nije se koncentrisao na prava vojske i policije. Ova poruka je sada oslabljena i primetna je slabija zaštita civila i ljudskih prava.“

Drugi pravnici se slažu da Tribunal, koji je uspostavio neke zakone, sada šalje novu poruku drugim vojskama: da ne treba da se plaše međunarodne pravde kao što su se možda plašili pre četiri ili pet godina.

Ali do ovog slučaja, nijedan sudija nije pripisao taj navodni zaokret aktuelnom predsedniku Suda, Teodoru Meronu, 83-godišnjaku sa dugogodišnjim iskustvom u pravnim naukama i sudstvu. Sudija Meron je izjavio da primenjuje presedane Suda.

Pismo sudije Harhofa od 6. juna poslato je elektronskom poštom na adrese 56 advokata, prijatelja i saradnika u Danskoj; novine nisu otkrile kako su do njega došle. U svom pismu, 64-godišnji sudija Harhof, koji radi u Tribunalu od 2007, kaže da je u dva nedavna slučaja sudija Meron, američki državljanin i bivši izraelski diplomata, vršio „konstantan pritisak“ na svoje kolege sudije tako da se nameće zaključak „da je bio rešen da postigne oslobađajuću presudu“.

„Da li su neki američki ili izraelski zvaničnici izvršili pritisak na američkog predsednika suda u Hagu da promeni praksu Suda?“, upitao je sudija Harhof, „To verovatno nikad nećemo saznati.“

Portparol Suda odbio je da komentariše pismo. Druge sudije i pravnici bili su spremni da govore, pod uslovom da im ne otkrivamo imena.

Prema njihovim tvrdnjama, protiv sudije Merona spremala se minijaturna pobuna, što je neke od 18 sudija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navelo da se okupe oko alternativnog kandidata za predsednika Tribunala, koji treba da se izabere na jesen. Među zaduženjima predsednika je imenovanje sudija Žalbenog veća. Dosad se očekivalo da će sudija Meron biti ponovo izabran.

„Rekao bih da je polovini sudija vrlo nelagodno i da bi više želeli drugog kandidata“, kaže jedan visoki zvaničnik Suda. Ovaj zvaničnik kaže da ne veruje da su američki zvaničnici vršili pritisak na sudiju Merona da preokrene neku presudu, „ali verujem da on želi da sarađuje sa svojom vladom“, kaže ovaj zvaničnik. „On vrši veliki pritisak i nameće interne krajnje rokove koji ne postoje.“

Posmatrači koji prate rad Suda često navode depešu sa WikiLeaksa iz 2005, navodno poslatu iz američke ambasade u Hagu, gde se sudija Meron opisuje kao „najveći zaštitnik“ američkih državnih napora u Tribunalu – a reč je o naporima Vašingtona da Tribunal skrati suđenja i pripremi se za gašenje.

Savet bezbednosti UN-a nazvao je ovaj Tribunal skupim poduhvatom i godinama ga pritiskao da ubrza rad i privede suđenja kraju, u čemu su se posebno isticale SAD i Rusija.

Do početka ove godine 68 optuženih je osuđeno, a 18 oslobođeno. Ali tenzije rastu jer se nekim visoko pozicioniranim vođama sudi u trenutku kada Tribunal nema dovoljan broj ljudi i trpi neprekidan pritisak da završi rad.

Pravni spor na koji je fokusirano pismo sudije Harhofa i koji je izazvao neuobičajeno oštar rečnik u izdvojenim mišljenjima jeste nivo odgovornosti koju zapovednici treba da snose za ratne zločine svojih potčinjenih.

U prethodnim procesima pred Tribunalom, mnogi političari i oficiri vojske i policije osuđeni su za masakre i druge ratne zločine koje su izvršili njihovi sledbenici ili potčinjeni, u okviru principa „udruženog zločinačkog poduhvata“.

S druge strane, dvojica hrvatskih generala i trojica srpskih zapovednika – načelnik generalštaba, moćni šef tajne policije i njegov zamenik – koji su odigrali ključne uloge tokom rata, oslobođeni su nedavno jer su sudije utvrdili da ovi ljudi nisu konkretno naredili ili odobrili ratne zločine koje su izvršili njihovi podređeni.

Sudija Meron se posebno isticao u podizanju granice za osuđujuću presudu u takvim slučajevima, tvrde tužioci, do te mere da je ona postala skoro nemoguća. Kritičari kažu da je on pogrešno procenio ključne uloge koje su odigrali visoko rangirani optuženici i da je postavio pravne presedane koji će ubuduće štititi vojne zapovednike.

Nekoliko sudskih zvaničnika, iako su odbili da govore o konkretnim slučajevima, kažu da su sudije uznemirene neprihvatljivim pritiscima sudije Merona da izreknu presude pre nego što su za to spremni.

Posle jedine rasprave o oslobađajućoj presudi dvojice hrvatskih generala, kaže jedan zvaničnik, sudija Meron je oštro odbio zahtev dvojice izdvojenih sudija za dodatnu raspravu.

U svom pismu sudija Harhof takođe navodi da je sutkinja Mišel Pikard iz Francuske nedavno nepotrebno požurivana i da joj je dato samo četiri dana da napiše svoje izdvojeno mišljenje protiv većinske odluke da se oslobode dvojica moćnih šefova srpske tajne policije, Jovica Stanišić i Franko Simatović.

„Bila je vrlo iznenađena oslobađajućom presudom i vrlo uznemirena zbog brzine kojom je to obavljeno“, rekao je jedan zvaničnik koji je radio na ovom slučaju.

Pismo sudije Harhofa, u kome se ponavljaju primedbe mnogih međunarodnih stručnjaka, verovatno će dodati još jednu mrlju na reputaciju Tribunala.

„Poslednje presude dovele su me u duboku profesionalnu i moralnu dilemu, sa kojom se dosad nisam susreo“, napisao je on u zaključku, „Najgora od svega je sumnja da su neke moje kolege bile izložene kratkovidom političkom pritisku koji potpuno menja pretpostavke mog posla u službi razuma i zakona.“

 
Marlise Simons, The New York Times, 14.06.2013.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 18.06.2013.

Srodni linkovi:

BT: Pismo sudije Harhofa

Izjava haškog tužioca Serža Bramerca