Prošli su dani ožalošćenosti zbog smrti patrijarha; prošle su suze, tugovanja, besomučno ponavljanje istih fraza o „svecima koji hodaju“, skromnim mučenicima, natprirodnim ljudima – skoro pa anđelima, zakrpljenim cipelama, kao i sva ona neformalna i degutantna takmičenja u izboru prideva koji bi se mogli pripisati upokojenom. Pošto su ti dani izgledali onako kako su izgledali, na to ne moram da podsećam, postalo je jasno da je u Srbiji profilisan klerikalni mejnstrim, dominantna društvena struja koja prilično jasno definiše pravac kretanja ove države. Koliko je u toj žalosti bilo iskrenosti, a koliko potrebe za javnim pokazivanjem ili profitiranjem, pre svega političkim, nije previše važno. Ceo događaj je bio prilika za svesno ili nesvesno demonstriranje činjenice da je klerikalna vizija srpske budućnosti dobila svoje svetovno obličje.

U tom obličju jeste bitno pitanje da li crkva ima upliva u državna pitanja ili je država ta koja utiče na crkvu (bilo je više rasprava na tu temu), ali je mnogo važnije razumevanje da su se te dve institucije približile i da su sinergistički stvorile društvenu atmosferu duboke povezanosti državnih, nacionalnih i religijskih vrednosti. Možda najubedljiviji pokazatelj pada svetovne osnove državnih institucija Srbije možemo pronaći u sferi obrazovanja. Budući da je obrazovanje temelj formiranja društvenih kretanja u jednoj državi, ono ujedno predstavlja pokazatelj stanja u jednom društvu.

Setimo se nekoliko događaja u protekloj deceniji, koji su veoma jasno ukazali na „promenu klime“ u obrazovnom sistemu. Nakon brzopletog ubacivanja veronauke u školski sistem i velikog novca uloženog, kako od strane Ministarstva prosvete tako i Ministarstva vera, u propagiranje ovog predmeta, kreacionističke struje u Srbiji su u velikoj meri ojačale i posebno su institucionalizovane u liku i delu bivše Ministarke prosvete Ljiljane Čolić. Njene ideje o reformi školstva su, između ostalih „epohalnih“ noviteta, uključivale izbacivanje iz nastavnih programa biologije onih tema koje obrađuju teoriju evolucije, ili, kako je navodila u nekim intervjuima, podjednako predavanje naučne teorije po kojoj je živi svet nastao i menjao se prirodnim procesima biološke evolucije i nenaučne koncepcije koja negira naučne podatke o evoluciji.

Ovakve aktivnosti oponenata naučnih teorija nisu nepoznate u svetskoj javnosti i obeležavaju svetsku obrazovnu istoriju čitavog prošlog veka. Iako će mali broj takvih ličnosti u Srbiji sebe označiti kao kreacioniste, pre svega zato što je takva odrednica istorijski vezana za fundamentalistički protestantizam (a mi smo svi pravoslavni hrišćani!), njihovi postupci i stavovi se u potpunosti poklapaju upravo sa kreacionističkim.

Kreacionizam, kao ideja po kojoj je univerzum i sve što se u njemu nalazi delo promisli nadprirodnih entiteta (npr. za judeo-hrišćane i muslimane to je Bog, za Navaho narod to su Sveti vetar i Herojski blizanci, prema nekim hinduistima to je ples Šive), ne prihvata mogućnost metaforičkog čitanja religijskih spisa. Prema hrišćanskoj dogmi, to bi značilo da je čitav univerzum i sve živo i neživo tvorac kreirao za šest dana pre oko 6000 godina. Iako postoje varijacije na ovu temu među kreacionističkim pokretima, ovo bi predstavljalo suštinu čitave ideje.

U svojim aktivnostima vezanim za obrazovanje, kreacionisti u SAD su prvobitno istupali sasvim otvoreno, a nakon što je Ustavni sud presudio da je predavanje kreacionističke dogme u školama otvoreno kršenje prvog amandmana Ustava, po kom su crkva i država odvojene, njihove akcije su podrazumevale prikrivanje reči „tvorac“, „kreator“ ili „bog“ i neuspešno uvijanje istih ideja u oblande „naučne koncepcije“. Njihovi novi zahtevi podrazumevali su podjednako predavanje u školama naučne teorije i kreacionističke dogme. Dakle, zahtevi su identični onima koje smo čuli od bivše Ministarke.

Zašto je podsećanje na ove nemile događaje iz 2004. godine postalo ponovo aktuelno? Na talasu skorašnje demonstracije klerikalnog mejnstrima u Srbiji, a verovatno inicirano neposrednim povodom – obeležavanjem 150 godina od prvog štampanja Darvinove knjige „Postanak vrsta“, 24. novembra ove godine, u Press magazinu objavljen je intervju sa bivšom Ministarkom prosvete (29. novembar). U tom članku prof. Čolić potvrđuje da je odlučna protivnica Darvinove teorije, označavajući je kao naučnu teoriju koja je sada na „smetlištu istorije“ i kao „nebuloznu“ koncepciju koja se „kosi sa zdravom pameću“. Ona navodi neke primere koje zamišlja kao validne zaključke savremene nauke na kojima se zasniva teorija evolucije („Svako normalan mora da se upita kako to da sve amebe nisu postale ribe, sve ribe ptice, sve ptice gmizavci, pa tako dalje sve do četvoronožnih životinja“, Lj. Čolić). Na stranu to što prof. Čolić ne zna baš ništa o biološkoj klasifikaciji organizama, a što zna svaki osnovac čak i bez razumevanja evolucije, njene predstave o evoluciji, zasnovane na Aristotelovoj ideji Velikog lanca bića, odavno su napuštene upravo zahvaljujući Darvinu.

Svaki zainteresovani čitalac može, u moru literature i udžbenika koji se bave evolucionom biologijom, pronaći na čemu se zasniva Savremena teorija evolucije čiji rodonačelnik jeste Darvin. Nažalost, moram reći da razumevanje procesa evolucije zahteva malo intelektualnih aktivnosti i bavljenja ovom temom, kao što podrazumeva svaka oblast nauke. Paušalno odbacivanje naučnih koncepcija o kojima nemaš pojma, u najmanju ruku je neozbiljno. Upoređivanje teorije evolucije sa bajkama o Crvenkapi i Pepeljugi, kao što je to učinila prof. Čolić, samo govori o kvalitetu mišljenja, koje svakako nije racionalno i zasnovano na činjenicama. O tome govori i njen stav da se u teoriju evolucije (dakle nauku) veruje. Njen doživljaj sveta je verovanje i neverovanje, a ne upuštanje u racionalno mišljenje ili dokazivanje i testiranje hipoteza koje proizilaze iz činjenica iz prirode.

Cela ova stvar oko bivše Ministarke ne bi danas trebalo da bude toliko potresna, budući da smo zahvaljujući velikom pritisku obrazovane javnosti uspeli da pregrmimo njene ideje. Ipak, ovde moramo uvesti još jedno podsećanje. Ispit našeg obrazovnog sistema koji nismo položili, bila je Rezolucija Saveta Evrope (broj 1580) „Opasnosti od kreacionizma u obrazovanju“, 2007. godine. Država Srbija nije potpisala pomenutu Rezoluciju čime smo se svrstali „u red malobrojnih evropskih država koje religijsko-konzervativnim vrednostima daju prednost u odnosu na vrednosti modernog sveta“.[1] Dodatno, danas mnogi nastavnici i profesori biologije u školama nerado predaju ili uopšte ne predaju religijski sporne teme (pre svega evolucionu biologiju) kako bi izbegli konfrontaciju sa učenicima, roditeljima i veroučiteljima. Ovaj podatak sam dobila iz mnogobrojnih razgovora sa nastavnicima biologije. U Srbiji, ideja o natprirodnoj kreaciji sveta pobeđuje naučne podatke o biološkoj evoluciji živih bića.

Plašim se da najnovija dešavanja i uključivanje crkava u politička i društvena kretanja neće doneti ništa dobro percepciji nauke u Srbiji. Ruku na srce, u Ministarstvu nauke postoje projekti popularizacije nauke, a u Ministarstvu prosvete ima interesovanja za raspisivanje nagradnih konkursa preko kojih bi se nastavnici i učenici bliže uključili u teme iz evolucione biologije. Ne sporim da su takve akcije veoma važne, ali, nažalost, one su sporadične i nikako nisu sveobuhvatne i sistemske. Društveni mejnstrim je ono što određuje sistemska rešenja, a naš je prilično udaljen od racionalnog.

 
Peščanik.net, 30.11.2009.

———–    

  1. „Šta svaka građanka i građanin treba da znaju o sekularnom obrazovanju?“ Koalicija za sekularnu državu, 2008.

The following two tabs change content below.
Biljana Stojković, rođena 6. oktobra 1972. u Beogradu, profesorka na Katedri za genetiku i evoluciju Biološkog fakulteta u Beogradu. Magistrirala je i doktorirala na istom fakultetu. Od 1996. učestvuje u naučnim projektima u oblasti evolucione biologije. Autorka je većeg broja publikacija u vodećim međunarodnim naučnim časopisima, kao i poglavlja i knjiga iz oblasti evolucione biologije. Objavila je knjige „Darvinijana: vodič kroz evolucionu biologiju” (2009) i „Od molekula do organizma: molekularna i fenotipska evolucija” (2012). Religiju i misticizam svake vrste smatra najvećim preprekama za razvijanje inteligencije, kritike autoriteta i humanog i slobodnog društva. Svetliju budućnost vidi u sekularnom humanizmu, u čemu posebno važnu ulogu imaju popularizacija nauke, borba protiv klerikalizacije, ksenofobije i nacionalizma. Izvori najveće ljubavi, inspiracije i istrajavanja u Srbiji su joj suprug Oliver i sin Paja.

Latest posts by Biljana Stojković (see all)