
Početkom meseca predsednik Republike dao je pomilovanje od krivičnog gonjenja četvorici nasilnika koji su u Novom Sadu bejzbol palicama tukli studente učesnike protesta i teško povredili jednu studentkinju. Ova odluka je izazvala brojne negativne reakcije u javnosti i uznemirenje mnogih građana koji su je shvatili gotovo kao poziv pristalicama predsednikove stranke da fizički maltretiraju neistomišljenike jer odgovornost za to mogu lako izbeći.
Uprkos tim negativnim reakcijama, predsednik je pre neki dan u telefonskom uključenju u program njegove omiljene televizije, najavio da će od krivičnog gonjenja pomilovati i ženu koja je u pokušaju da automobilom nasilno probije blokadu učesnika protesta, teško povredila jednu studentkinju, pa je osumnjičena za pokušaj ubistva.
Odluka o pomilovanju od krivičnog gonjenja izazvala je u delu javnosti i dilemu u pogledu postojanja ovlašćenja za njeno donošenje. Dilemu bez osnova, s obzirom na to kako je pomilovanje regulisano Ustavom i Krivičnim zakonikom. Po Ustavu (član 112), predsednik Republike „daje pomilovanja“ a po Krivičnom zakoniku (član 110) „pomilovanjem se poimenično određenom licu daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili delimično oslobođenje od izvršenja kazne“. Dakle, predsednik pored ovlašćenja da osuđenima daje „klasično“ pomilovanje, ima ovlašćenje i da abolira, da oslobađa od krivičnog gonjenja, odnosno da spreči da do sudskog postupka uopšte dođe.
Ako donese tu odluku, ne postoji organ koji pravnim putem može da je obustavi. Međutim postoji, bar po zakonu, organ koji može da spreči donošenje takve odluke. Naime, u vezi sa pokretanjem postupka pomilovanja, Zakon o pomilovanju (član 11) pravi jasnu razliku između pomilovanja osuđenog lica sa jedne i oslobađanja od krivičnog gonjenja, abolicije, sa druge strane. U prvom slučaju se postupak pokreće molbom osuđenog lica, u drugom slučaju postupak može pokrenuti samo ministar pravde, po službenoj dužnosti. Predsednik Republike dakle ne može nikog pomilovati od krivičnog gonjenja ako postupak ne pokrene ministar pravde.
Već smo videli na primeru novosadskih nasilnika da će predsednik, ako želi da realizuje najavljeno, nezavisno od nepostojanja opravdanih razloga, to učiniti.
Pod pretpostavkom da je poštovan Zakon o pomilovanju, u tom slučaju postupak za pomilovanje pokrenuo je ministar pravde. Razlozi zbog kojih je to uradio samo njemu su poznati. A imajući u vidu i konkretne okolnosti i činjenicu da je institut pomilovanja generalno podložan zloupotrebama, veoma je važno da razlozi za pokretanje postupka po službenoj dužnosti budu dostupni javnosti, transparentni.
Hipotetički, razlozi za pomilovanje mogu biti brojni i različiti (npr. teška bolest, teške materijalne ili socijalne prilike i sl.) ali pomilovanje sigurno ne može, ne sme biti stvar bilo čijeg hira.
Javnosti je potpuno nepoznato kojim se razlozima ministar pravde rukovodio pokrećući pomenuti postupak. A javnost svakako – a pogotovo kada se, krajnje neuobičajeno, pomilovanje od krivičnog gonjenja daje za nasilna krivična dela – ima pravo da to zna. Ministar pravde je dužan da je upozna sa sadržinom akta kojim je postupak pokrenut.
Utoliko pre što predsednik pokazuje ozbiljnu nameru da institut pomilovanja od krivičnog gonjenja robusno eksploatiše. Pomilovanje je pre svega akt milosti, ono samo izuzetno može da bude korektiv pravde, u pojedinim veoma retkim slučajevima kardinalnih, a na drugi način neotklonjivih grešaka pravosuđa. A ipak je u pomenutoj izjavi za TV predsednik dozvolio sebi da, uz ostalo, kaže „moram da ispravljam nepravdu koju nanose tužilaštva i sudovi. Nastaviću to da radim jer je toliko očigledna nepravda da ću morati da štitim nejake, progonjene i žrtve od njihovih svakodnevnih napada.“
Predsednik sebe doživljava kao zaštitnika nejakih i progonjenih od pravosuđa! I šta više šalje poruku da je iznad svih tužilaštava i svih sudova i da, po sopstvenoj proceni i nahođenju, može ne samo anulirati efekte njihovih odluka, već ih i apriori lišavati mogućnosti da rade ono što je njihov posao, da gone učinioce krivičnih dela i da im sude. I ako ćutanje ministra pravde zapravo govori da je on spreman da mu u tome servilno pomaže, naše pravosuđe i inače poljuljanog autoriteta i ophrvano mnoštvom problema, suočava se sa još jednim, izuzetno ozbiljnim i opasnim.
Peščanik.net, 18.07.2025.
Srodni link: Sofija Mandić – Kada Vučić miluje
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)
- Ko slaba rešenja popravlja gorim? - 25/04/2026
- Šta je govorio sudija Falkone? - 18/04/2026
- Još jedan u nizu loših nacrta zakona - 11/04/2026





