S apokrifima nikad niste sigurni – prođu vekovi pa i više i kada ih otkrijemo sve se menja a nekada se ništa ne menja u istoriji.

Apokrif je – koliko se sećamo grčkog – spis skriven, podmetnut, nepravi i često i lažan. Uostalom, grčke reči s tim prefiksom „apo“ sve su takve i imaju mnogo značenja koja se svode na ono što smo naveli iz rečnika. U crkvi su to svi spisi koji nisu kanonski, ali u nauci, kažu stručnjaci, to nije bitno. Kada se prouči spis on je vredan kao i onaj kanonski – a u Crkvi naravno to ne važi. Ovo oko Platforme vojvode Tome N. je mnogo komplikovanije. Uzgred, i apokrifa ima raznih pa se grupišu u kodekse no svejedno, nauka ih izučava i izvodi zaključke po principu dovoljnih dokaza. Platforma vojvode Tome je proglašena apokrifom, a postoje brojne verzije i još brojnija tumačenja. Premijer srpski I. Dačić je to kazao ovako: „Ta platforma neće biti objavljena“, a on je zadužen za spoljnu politiku zemlje. Ne vojvoda Toma koji se ponaša kao engleska kraljica, jer tako stoji u Ustavu. Umesto nje nudi se neka rezolucija koju Skupština mora da usvoji. Neki kažu – to je isto, ali zbog čega se isto ne objavljuje; drugi dodaju da je Platforma pretrpela promene, opet svejedno. Zbog čega je onda tajna? Navodno je izbačeno ono o demilitarizaciji Kosova koja bi se sprovela ulaskom naše i albanske vojske na Kosovo. Neka neobična demilitarizacija. Uklonjeno je ono o SPC na Kosovu koja bi tamo bila po principu ugovora iz Laterana – godine 1929 – i mi ćemo sada imati neki pravoslavni Vatikan na Kosovu. Za sada niko ne zna šta je izbačeno, a šta je ubačeno. Apokrif bez sumnje, i ovom još jednom „načertaniju“ našem je dosuđena posebna uloga – ali za budućnost. Sve smo verzije pročitali i sva tumačenja analizirali – i ništa shvatili nismo. Srećom, premijer Dačić je objasnio – ako je objasnio nešto – o čemu se tu radi. Kaže Dačić jasno – neće ovo biti objavljeno, da svet ne pomisli nešto nego ćemo se ponašati kao ono Slovenci i Hrvati te Šiptari – to svedoči i Dobrica Ćosić – koji su sve spremali, bili fol za Jugoslaviju, a onda se otcepili. Od koga mi to treba da se otcepimo, Dačić ostaje nejasan, možda od Kosova. Sve je moguće i svega je doista bilo. Otcepili su se Albanci poslednji od nas, a od koga ćemo mi – ništa ovde nije jasno. I nikom to ne zameramo posebno, sa apokrifima je uvek tako. Dok su skriveni onu su lažni i mirišu na jeres, ali kada se otkriju ljudi čitaju šta tu piše.

Iako na Kosovu ima i Albanaca – a sve je o Kosovu u apokrifu – mi se albanskim čitanjem Platforme ovde namerno baviti nećemo.

Platformu-apokrif su pročitali na Zapadu i to pažljivo jer tamo postoji posebna ljubav prema apokrifima. To su tomovi koje pišu naučnici pa ni onaj koptski dijalekat više nije tajna. Oko toga je bilo muke decenijama i sada znamo šta je kanonsko-istinito i šta je apokrifno koje se pokazalo istinitim. Ovde je oko Tomine Platforme posao bio lakši jer nije ona ni nešto novo, ni sasvim nepoznato jer mi načertanija i rezolucija imamo na tuce i svi ih znamo. Tajna je u tome što tu tajne i nema, ali potrebna nam tajna za „po kući“ da se namiri i ono – rogovi u vreći od koalicije – i opozicija koja bezmalo i ne postoji. Kaže neko nešto ali mu odmah dobace da nije shvatio „nacionalne interese“ i tako dalje. Da ne mari mnogo za celovitost države i tako dalje. To moramo tako – dodaju brzopisci ovakvih dokumenata – da se vidi i da se ne vidi. Moramo zarad te EU kojoj težimo ili u koju prosto srljamo. Bilo je recimo Marijino jevanđelje apokrif i tajna i to punih osamnaest vekova, i više nije. Sada znamo i ko ga je pisao i za koga i o kome, odnosno znamo bezmalo sve o Isusu iz Nazareta i Mariji iz Magdale i tako dalje. Da više ne gnjavimo. Da smo Platformu bolje sakrili nekako bi nam i išlo, ali ovako svi vide da je to foliranje i prazna zabava za političare i dokon svet.

Kakva je to tajna ako svi znaju o čemu se radi – Dačić je dao jedno objašnjenje – samo tvorci bi hteli da se to ne zna.

Od svega ovoga boli glava, jer ovo nije apokrif ni platforma ni dokumenat kojim bi se valjalo baviti. Pokazalo se brzo da ovo nije tajna ni za legendarnog M. Dodika. A taj baš i ne voli tajne. On bi vidimo i Gračanicu da preseli negde u RS, možda blizu Srebrenice – grozno je i pomisliti – a pobunili su se Srbi s Kosova jer vide da taj folira. Oduvek je mnogo folirao, a sada još i više od kako je loše prošao na izborima. Ovde svi foliraju kao ono kod S. Sremca sa onom zgodom o Kaskalovom dućanu negde na kraju palanke. Svi trče-kaskaju, a dućana nema i svi znaju da ga nema pa opet kaskaju. Da je barem ovo Tomino nalik na Načertanije Ilije Garašanina pa nekako i da prođe – liči a nije jer I. Garašanin je nešto čitao i o nečem razmišljao. Nije mu prošlo ali tako nešto nikada i ne može proći, a ovo sada je tek samo prazna zabava.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 13.01.2013.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)