Fašizam i Amerika
Fašizam uvek nastupa potpuno autonomno u odnosu na krupni kapital. Dok tragate za njegovim tajnim korenima u kapitalu, on preoblikuje svet u skladu sa svojim bizarnim fantazijama.
Fašizam uvek nastupa potpuno autonomno u odnosu na krupni kapital. Dok tragate za njegovim tajnim korenima u kapitalu, on preoblikuje svet u skladu sa svojim bizarnim fantazijama.
Ovo su loša vremena za radikalno desničarske konzervativce. Donald Trump je morao da se pomiri sa Bidenovom pobedom. Boris Johnson je bio prinuđen da odustane od brexita bez sporazuma.
Sa obe strane Atlantika vodi se rasprava o ishodu predsedničkih izbora u Americi i njegovom značaju za levicu širom sveta. To je važna tema, jer se tiče budućnosti čitave planete.
Scenario za dan izbora je jasan: dugi redovi i incidenti na biračkim mestima, sukobi tokom prebrojavanja, traženje „zakonitih“ načina da se rezultati proglase bez brojanja glasova prispelih poštom…
Ovaj sistem predviđa da država svakom građaninu godišnje isplaćuje određeni iznos bez postavljanja prethodnih uslova. To je novac koji dobijamo zato što postojimo, a ne zato što radimo.
Naš globalni ekonomski model nije funkcionisao ni pre pandemije, a u životu su ga održavala dva paralelna sistema podrške: emisije novca centralnih banaka i novo zaduživanje.
Kada protesti popuste i počnu hapšenja, Trump će pokušati da zabrani neke pokrete, ograniči građanska prava, a svoje oponente prikaže kao kineske agente.
Dosad smo krizu izazvanu korona virusom uglavnom tumačili iz dva ugla, epidemiološkog i ekonomskog, i u oba slučaja slika je bila sumorna. Verujem da isto važi i za pogled iz perspektive geopolitike.
Sada nam je potrebna neka vrsta anti-kapitalističke imaginacije. Da bi primereno reagovala na krizu, država treba da preuzme kontrolu nad ekonomijom. Ali ona ne zna kako se to radi.
BlackRock, kompanija koja kontroliše 7 triliona dolara investicionog kapitala, objavila je nameru da preispita svoju strategiju i povuče milijarde dolara iz kompanija koje zarađuju na poslovima sa ugljem.
Brexit će se desiti, Škotska će postati nezavisna do sledeće generacije, politički centar u parlamentu je ispario. A korbinizam je propao zato što je već godinu dana manji od zbira svojih činilaca.
Pred izbore u Britaniji 12. decembra: Pripadam marksističkom krilu laburista, koje nije lenjinističko, već naprotiv, izrazito antilenjinističko jer želi mirnu socijaldemokratsku transformaciju.
Ja bih odmah izašao na birališta. To nema nikakve veze sa mojom željom da porazim brexit. Brexit više nije naše najvažnije pitanje: glavno pitanje je možemo li odbraniti demokratiju…
Za one koji pitaju zašto prosto ne bismo podržali ostanak u EU odgovor glasi da je drugi referendum jedini demokratski način izlaska iz krize u vezi sa brexitom. Laburistička partija baš to treba da ponudi.
Žao mi je što kvarim letnju zabavu, ali moram da podsetim da ovom zemljom upravljaju desničarski manijaci koji rade na rušenju parlamentarne demokratije.
Iz arhive (april 2019), povodom dolaska Borisa Johnsona na mesto premijera Britanije: Brexit je u celini sprovelo rasističko i ksenofobno krilo britanskih neoliberala povezanih sa globalnom alijansom…
Iz arhive (2017), povodom dolaska Borisa Johnsona na mesto premijera Britanije: Brexit bi značio dolazak usavršene verzije tačerizma. Ali sa Corbynom nikakav tačerizam ne bi bio moguć.
Fašizam stiže u Ameriku. To je jedini zaključak koji se nameće posle Trumpovog istupa u Severnoj Karolini. I ne treba da mi objašnjavate koliko to odudara od vaših predstava o fašizmu.
Klimatske promene su katastrofa koju može sprečiti samo dramatična strukturna transformacija u funkcionisanju kapitalizma. To je jedini način da se do 2030. ostvari cilj smanjivanja emisija za 45%.
Iz nove knjige „Svetla budućnost: radikalna odbrana čoveka“: Pobune radničke klase s početka 20. veka, i njihov neuspeh, objašnjavaju gotovo sve ono što Arent bira da ne objasni o usponu totalitarizma.
Previše je nagomilanih dugova da bismo nastavili po starom, a uz to smo previše zavisni od ugljenika. Kreditori i vlasnici prava na emisiju ugljenika moraće da bankrotiraju, inače nam preti klimatski kolaps.
Dvadeset trećeg maja ove godine Evropa će izabrati 705 predstavnika za svojih skoro 450 miliona ljudi. Sa nacionalističkim i antiimigracionim populizmom u porastu, politika EU prelazi na mračnu stranu.
U Laburističkoj partiji nisam sreo gotovo nikoga ko bi želeo da na sledeće izbore izađemo podržavajući brexit. U ograncima partije lojalnim Corbynu ponestaje strpljenja za taj pravac delovanja.
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Osim ako ne dođe do velikog preokreta u drugom krugu predsedničkih izbora, Brazil – po snazi 9. ekonomija sveta – uskoro bi mogao postati prva velika zemlja koja je u 21. veku dovela fašistu na vlast.
Levica mora da pokaže da želi da živi na istom ostrvu kao i milioni ljudi koji su glasali za brexit. Svako ko misli da će gnev koji je podgrevao brexit prosto iščileti, nije dovoljno sedeo u pabu ili na autobuskoj stanici.
Moguće je zamisliti scenario koji izvrće premisu iz čuvenog filma Zbogom, Lenjine! Umesto komunistkinje koja se budi iz kome u novoj, tržišno uređenoj Nemačkoj, zamislimo tehnokratu iz doba Blera i Klintona.
U poslednjih 10 godina postotak Poljaka koji veruju da Jevreji otimaju hrišćansku decu porastao je sa 11 na 25 odsto, dok 43 odsto veruje da Jevreji „žele da zavladaju svetom“.
Levica treba da shvati da je evrozona postala sredstvo suzbijanja rasta u južnoj Evropi u korist Nemačke. To treba i javno da kaže, jer je to istina. Ovako taj moćni argument prepušta gomili rasista i galamdžija.
Na mutnoj fotografiji Lav Trocki nešto govori u kući Fride Kalo 1937. Levo od njega je njegova žena Natalija Sedova. Desno stoje Frida Kalo i iza nje napola zaklonjena sekretarica Trockog Raja Dunajevska.
Da li je zapad mogao da spreči gasni napad u Dumi? Možda, da nije opljačkao Rusiju 90-ih godina i da je ozbiljno shvatio pretnje Putina da će demontirati globalni poredak.
Da bismo ostvarili najveću korist i sveli na minimum rizik od trgovine ličnim podacima, možda je neki oblik društvenog vlasništva i kontrole centralnog registra bolje rešenje od razbijanja monopola.