Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Novinska fotografija kao ilustracija teksta nije samo nepotrebni ikonički višak već predstavlja integralni deo teksta, kao što je to i njen potpis; u nekim slučajevima fotografija, fotomontaža ili karikatura kojima su opremljeni novinski stupci predstavljaju važniju informaciju od samog teksta. Fotografije nisu neme i uglavnom su nezamenljive. Tomislav Peternek, dugogodišnji urednik fotografije u NIN-u, rekao je za svoje fotografije da se one čitaju kao tekst. No šta se dogodi kada se sa jedne naslovnice ukloni fotografija, koja je zgusnuta simbolička reprezentacija broja, sedmice, vremena? Ostaje se bez čitanja jednog važnog teksta, a preostali komentari ostaju da „vise“ u belini blank pagea. To se sada dogodilo nedeljniku NIN, koji je usred rotacije bio prinuđen da skine „problematičan tekst“ sa naslovnice, odnosno da ukloni fotografiju predsednika Vučića koji je 2017. u društvu neizbežnog Milorada Dodika posetio Sajam naoružanja. Fotografiju je snimio Tanjugov fotoreporter, a prema rečima Milana Ćulibrka, glavnog urednika NIN-a, ona je bila objavljena ranije na sajtu B92. I tada je pred velikodostojnicima stajala cev, i to ne samo jedna, već dve, okrenute prema njima, reklo bi se više prema nezainteresovanom Dodiku nego prema osmehnutom Vučiću, pa opet, niko se nije žalio zbog objavljivanja takve fotografije. Zbog čega je ova fotografija najednom postala problematična?

U pomoć priskače nelegalna novinska agencija Tanjug kako bi objasnila da se radi o zloupotrebi njihove fotografije. Naime, kaže Tanjug, to više i nije njihova fotografija već se radi o falsifikatu, jer je izostavljeno dve trećine fotografije, kao da je redakcija NIN-a zumiranjem napravila hibris, reklo bi se teroristički akt, što je formulacija iz kuhinje spin majstora Nebojše Krstića, nekada savetnika predsednika Borisa Tadića a danas Aleksandra Vučića. On je majstor da od samog pomena oružja, od čije preprodaje danas živi politička elita na vlasti, napravi medijsku priču o ugroženosti ne samo vrhovnog vođe, nego i čitave vladajuće crkvene i svetovne elite, kao što je to urađeno u medijima u januaru 2012. Ovakvo medijsko spinovanje pre svega računa sa traumatičnim sećanjem društva na ubistvo premijera Zorana Đinđića u martu 2003. Zloupotrebom tog sećanja, moguće je podmetnuti bilo šta, pa čak i to da su bibliotekari uzeli oružje u ruke i krenuli da ubiju ne samo predsednika Tadića u to vreme, nego i kompletno rukovodstvo Srbije, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve. Pučanstvo je uglavnom lepo prihvatilo taj Krstićev medijski spin, pa se sve potom odvilo po planu i programu čistke koja je sprovedena u kulturnim institucijama.

Reklo bi se da Republika Srpska ne prestaje da igra na ivici žileta, jer se opet našla u fokusu, naravno ne snajpera, već velikog posla sa oružjem. Ne treba zaboraviti da je pronađeno oružje u hali „Borik“, januara 2012, takođe bilo deo tamošnje trgovine naoružanjem preostalim iz rata. Međutim, spin majstori su corpus delicti preimenovali u deo strašne zavere pisaca i bibliotekara da se jednom za svagda oslobode svojih tlačitelja. Kao što je bilo u Boriku, danas je tako u Krušiku, jer Dodik nikada ne bi odlazio na mesta iz kojih se ne može izvući veliki profit. Ali uklanjanjem fotografije sa naslovnice NIN-a, uklonjena je i ova informacija o prekodrinskoj mreži poslova. U vreme proslave tzv. Dana RS sva štampa u Beogradu morala je da ima identičnu naslovnu stranu, zapravo tiskanu uniformu oblikovanu u slavu ovog entiteta u BiH, čime se maskirala realnost tog događaja. Kasnije je Vućić unapredio ovaj mehanizam uniformisanja medija, s tim da je njegov prepoznatljivi logo AV postao simbol i mera slobode medija u Srbiji. Stoga, Tadić i Đilas nemaju moralnog prava da se oglase na temu ovog slučaja, jer su patentirali nešto u dosluhu sa Nebojšom Krstićem, što će za vreme Vučića postati dominantni mehanizam za gušenje bilo kakvog kritičkog glasa.

NIN-ova blank page upozorava da je cela stvar sa medijima i Vučićem otišla predaleko, našta se osvrnula čak i visoka funkcionerka EP Tanja Fajon, koja je na svom tviter nalogu, odgovarajući premijerki Brnabić, napisala sledeće: „Slažem se da sloboda medija ne znači širenje mržnje i nasilja ali moramo biti jasni: suštinski je važno osuditi takvo neodgovorno novinarstvo, ali ne bi trebalo da napravimo grešku time što bismo rekli da je to posledica slobode medija“. I zaista, kada bi se uporedila izvorna naslovna strana NIN-a sa naslovnom stranom Politike za dan 29.11.2019, koja je osvanula sa udarnim propagandnim tekstom „Aleksandar Vučić na nišanu“, jasno bi se uspostavila demarkaciona linija između novinarstva i medijskog spinovanja. Politika je u tome i danas, baš kao i mnogo godina i decenija pre toga, uvek bila voljna da iskorači mnogo više nego što bi to učinio jedan Informer čiju je naslovnu stranu istog dana obeležila tema o „sudaru velikih sila na Balkanu“.

Ali cenzurisani broj NIN-a nije objavljen samo sa blank page; jedan deo tiraža je otišao sa Tanjugovom fotografijom i mogao se kupiti na pojedinim gradskim punktovima tokom noći i ranog jutra. Tako su neki čitaoci mogli da pročitaju i fotografiju sa naslovne strane onako kako je redakcija ovog magazina to i planirala. Čitanje te fotografije ispostavilo se kao problem, pa je u toku rotacione štampe došlo do njenog uklanjanja. No pravilnije je reći, postalo je problematično hinjeno čitanje te fotografije, što je postignuto medijskim spinovanjem na društvenim mrežama, koje je, prema Krstićevom receptu, samo spojilo Borik i Krušik, opominjući javnost da je došlo do „oružane pobune“, ovog puta ne bibliotekara i pisaca, već novinara. Ovakvom združenom krstićevskom akcijom je unapred prekodirana poruka sa naslovne strane nedeljnika NIN, zapravo upozorenje da je u zemlji na delu ozbiljan kriminal u koji je umešan vrh države. I, dakako, Republike Srpske.

Peščanik.net, 30.11.2019.

KRUŠIK

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)