Kapitol u noći između 6. i 7. januara 2021.
Kapitol u noći između 6. i 7. januara 2021, foto: Saul Loeb/AFP/Getty Images

Relativno se retko dešava da se čuda dešavaju na sam Božić, sem onog početnog. I kalendarski baš nije idealno, ali svejedno: Isus je direktno umešan u čudo koje se desilo na jedan od Božića. Sveštenik Rafael Vornok izabran je za senatora u Džordžiji. To je prvi Crnac koji je sa Juga SAD ikada izabran u Senat, i to baš u državi koja je prava tvrđava belog suprematizma. Šta se desilo? Pokret BLM izvesno je zahvatio i one grupe Afroamerikanaca koje ranije nisu bile sklone temeljnijim društvenim promenama i koje socijalizam smatraju nečim strašnim, pa čak im ni demokrati nisu baš najbliži. Reč je o srednjem sloju, koji nedeljom ujutro odlazi u crkvu. „Crkva“ je ključna pojava u novom fenomenu, ili čudu, kako bih radije rekla. Crnačke crkve kao institucije društvenog okupljanja, očuvanja postojećeg, kolevke dobre retorike i dobrog pevanja, izronile su kao centri buđenja građanske svesti u doba raskrivanja sistemskog rasizma. Reč je o raznolikoj mapi različitih struja protestantizma, granice su često označene imenima određene „crkve“ koja može imati samo jednu… crkvu. Reč je o selima, gradićima, predgrađima velikih gradova, prostorima koji nikad nisu bili izrazita baza demokrata. Promena se desila u zadnjoj godini, premda se spremala dugo godina. Tramp i njegovi kandidati u Džordžiji, posebno njegova kandidatkinja, napravili su ključnu grešku, napadajući upravo crnačke crkve u Džordžiji. Rezultat je da su dva demokratska kandidata pobedila – Jevrejin i Crnac.

Zapravo je teško zamisliti pogodnije mesto od takve crkve, da se progovori o ljudskim pravima, jednakosti, rasizmu i borbi za emancipaciju. Ta nas tradicija vraća primerima kao što je bio Frederik Daglas (1818-1895), crni govornik, abolicionista, pisac i političar – i, naravno, sifražet. Godine 1872. kandidatkinja za predsednicu SAD Viktorija Vudal izabrala ga je za svog ko-kandidata, odnosno vice-predsednika. Protestantska retorika, u osnovi većine američkih crkava i duhovnih pokreta, svakako je tu ključna. Umesto sholastike, etika je najvažnija hrišćanska tema, propovednici su vaspitači i politički predvodnici. Koliko su mogli biti uticajni i time opasni, vidi se na tragičnom primeru Martina Lutera Kinga. Vornok dolazi iz te škole. Ako je iko mogao da formuliše i braći i sestrama srednje klase objasni BLM, onda je to mogao propovednik. Promena se događala, ali nije bila primećena. Eksplodirala je na glasačkim mestima, radikalno promenivši jednu od najkonzervativnijih i najviše rasističkih od 50 država. I zato, bravo Isuse, pokrenuo si jedan od najvećih uspeha potlačenih danas.

Vornok je označio Božić. Dok smo sa nevericom gledali kako ološ razbija po Kapitolu, napujdan od poremećenog predsednika, dobri novinari i komentatori su se mučili da nađu izraze za događaj; ne i Vornok, koji se u prvoj izjavi posle izbora obratio onima koji ga jesu, a naročito onima koji ga nisu izabrali, i obećao im da će se boriti za njihove interese. Postalo je jasno da napredni medijski specijalisti nemaju tako široko postavljenu retoriku: teško su im sa usana silazili pozivi policiji da deluje, osuda rulje, strah za očuvanje reda… Konačno im je laknulo, kad su videli da se policija pravi malo luda, dok banda urla po holu između Kongresa i Senata, i da je potpuno drugačije postupala protiv demonstranata kad je Tramp šetao do crkve da bi se slikao sa Biblijom za reklamu. Tada ga je dočekao još jedan primer dobre crkvene retorike – od strane gospođe biskupkinje.

Još neko vreme gledaćemo divljanje istorije u SAD. Koliko god atraktivno bilo, ne zaboravimo da se najvažnija, uistinu istorijska promena desila na Božić, i da je govornički nauk iz vere za to bio ključan. Bar jedanput.

Peščanik.net, 07.01.2021.

Srodni link: Dejan Ilić – Shit happens

NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI
TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)