Železnica je u Americi bila simbol osvajanja divljine i modernizacije i činilac nacionalnog jedinstva. Danas je najzapušteniji deo infrastrukture. Na tradicionalnom putovanju od prve do aktuelne prestonice, od Filadelfije do Vašingtona, koje prethodi inauguraciji20. januara, novi američki predsednik Barak Obama je, u kontekstu istorije i politike, govorio o želji za suštinskim preobražajem, o potrebi za novom Deklaracijom nezavisnosti koja bi se ticala i individualnih stavova, predrasuda, hipokrizije. „Volim i ja vas“, uzvratio je okupljenima koji su ga usput ispraćali.

Novi predsednik je već svojom kampanjom izmenio američku i svetsku politiku. Nagovestio je nov američki imidž u svetu i otvorio preispitivanje osnovnih američkih vrednosti. Rejting njegovog prethodnika Džorža Buša se u međuvremenu sveo na Niksonov u danima afere Votergejt.

Predsedniku Bušu najviše se prebacuje iračka pustolovina, koju je postavio na pogrešnim premisama, i 4.200 ubijenih Amerikanaca, ne računajući Iračane. Irak je onemogućio upotrebu dovoljnih snaga u Avganistanu, odakle se Al-Kaida proširila u Pakistan. Deo političkih stavova njenog lidera sve otvorenije prihvata nekadašnji Treći svet. Umesto „male vlade“, Bušova administracija udvostručila je troškove. Ovlašćenja predsednika preneta su i na domen ljudskih prava, a vlada je u svim domenima, uključujući finansijsko tržište, postala prisutnija nego ikad. Finansijska kriza, potekla iz preterane ili nedovoljne državne regulative, svejedno, uterala je privredu u recesiju čiji presedan, uključujući dugotrajan oporavak i predsedničke pritiske na demokratiju (1929-1945), izaziva neprijatna podsećanja.

Nesklad formalne arogancije i stvarne američke moći doveo je do osporavanja, u opštim razmerama, prednosti globalizacije i liberalne demokratije. Ponovo su se legitimisali autoritarni režimi, okupljeni u neformalnoj antiliberalnoj grupaciji (BRIC). Predsednik Obama stupa na dužnost u trenutku velikog nereda u međunarodnim odnosima. Državna sekretarka Hilari Klinton moraće da se prilagodi ogromnoj administraciji i nemogućnosti spoljne politike da se iskazuje neposredno i nedvosmisleno, kao za administracije njenog supruga. Rat u pojasu Gaze izazvao je, po automatizmu, talas antiizraelskih protesta koji obično sadrže antiameričke, nekad i antisemitske poruke. Pod globalnim uticajima trećesvetskog populizma i političkog islama postalo je politički nekorektno podsećati na palestinsko opredeljenje koje je dovelo na vlast terorističku organizaciju Hamas, koja se otvoreno zalaže za uništenje Izraela, negira holokaust i koristi decu kao živi štit. Na drugoj strani, SAD će morati da održavaju gotovo nemoguću ravnotežu uvažavanjem osetljivosti muslimanskog sveta, kako bi se iznova pokrenuo proces njegove modernizacije, koji podrazumeva odbacivanje tradicionalnih uticaja i manipulativnih tumačenja religije lišene razvojnog istorijskog konteksta.

Predsedniku Obami se trenutno postavlja najizazovnije pitanje: na koji način će njegov kabinet, ispunjen ličnostima iz establišmenta, ostvariti obećavani diskontinuitet. Okupio je veliki broj senatora, uključujući potpredsednika Džoa Bajdena. Zadržao je sekretara odbrane Roberta Gejtsa, ne želeći da remeti tu važnu arhitekturu utoku dva rata, iračkog i avganistanskog, koja se otežu u nedogled. Računao je i na iskustvo Toma Dešlija koji bi trebalo da obavi obećavanu reformu zdravstvenog sistema, koji je složen i ekskluzivan, približavajući njegove osnovne funkcije ukupnoj društvenoj osnovici. Itd.

Tekuća gasna kriza podsetila je na složenu strukturu evropskog partnerstva. Energetska zavisnost od Rusije prenela se posredstvom korupcije (o tome je verovatno najbolje obaveštena premijerka Nemačke) na politički uticaj zasnovan i na stvarnoj nemogućnosti hitrog usvajanja energetskih alternativa. U onoj meri u kojoj se u međunarodnoj politici obnavlja hladnoratovska paradigma, postaje očigledno u kojoj meri je evropsko koketiranje sa Sovjetima ostavilo duboke tragove. Moj otac se verovatno šalio kad je tvrdio da su nemački environmentalisti sovjetska kijentela, ali se u proteklim danima moglo učiniti u kojoj meri je ta sprega -i u EU i, naravno, u Srbiji – metastazirala. Biće zanimljivo i na koji način će se Hilari Klinton odnositi prema Rusiji, čiji se politički karakter značajno (ili samo naizgled), izmenio u odnosu na epohu i administraciju njenog muža.

Često se namerno previđa poreklo savremenog američkog društva. Ono je svet u malom. I po tome je ono izuzetno. Ne zapostavljajući individualizam, ogromno prostranstvo sloboda, uključujući slobode od državnog tutorstva, vladavinu prava, šarolikost i raznovrsnost. Ono se sastoji iz ukupnog mnoštva svih postojećih globalnih etničkih i verskih zajednica, i njihovih derivata i sinteza. Ali mi nije neprijatno da podsetim, deset godina nakon nesrećne 1999, da je američki predsednik i neka vrsta prekomorskog srpskog lidera. Sa svim iskušenjima takvog statusa, ukoliko ima bilo kakvu važnost.

 
Danas, 19.01.2009.

Peščanik.net, 20.01.2009.